Alarmantni podaci

Šterc: Nastavi li se demografski slom, Hrvatska će za 10 godina imati samo tri milijuna stanovnika

Andrej Petrak

Hrvatska se neće moći gospodarski i demografski revitalizirati bez svog iseljeništva – dr. Stjepan Šterc / Foto Vedran KARUZA

Hrvatska se neće moći gospodarski i demografski revitalizirati bez svog iseljeništva – dr. Stjepan Šterc / Foto Vedran KARUZA

Podaci danas jesu alarmantni, ali bi mogući procesi u budućnosti mogli biti još alarmantniji. Ne pokrenemo li odmah demografsku revitalizaciju, vrlo su izvjesni scenariji s tri milijuna stanovnika za deset godina. Nismo ni svjesni kuda ti procesi vode i u kolikoj će mjeri destabilizirati osnovne sustave u zemlji; sustav radne snage te mirovinski, zdravstveni, obrazovni i financijski



Demograf dr. Stjepan Šterc, s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na tribini Riječkog vala na Filozofskom fakultetu u Rijeci iznio je dramatične podatke koji svjedoče o posvemašnjem demografskom slomu Hrvatske. U razgovoru za Novi list pojašnjava s kakvom se razinom demografske destrukcije Hrvatska suočava, kako će u svjetlu takvih dramatičnih brojki izgledati hrvatska i riječka budućnost, ali iznosi i moguće prijedloge rješenja, kakve su već uspješno primijenile druge razvijene zemlje.


U siječnju je zabilježen najveći mortalitet otkad je Hrvatske, a procjenjuje se da bi prirodni pad ove godine također mogao dosegnuti dosad najvišu razinu od 20.000 ljudi. Sve je veće i iseljavanje iz Hrvatske, o kakvim se brojkama točno radi?


– Svaki nam novi podatak Državnog zavoda za statistiku o prirodnom kretanju stanovništva ponovo potvrdi kojim smjerom idemo i kolika je razina demografske destrukcije, a mi to mirno promatramo kao da se ne događa tu u Hrvatskoj oko nas, nego u nekom nama dalekom paralelnom svijetu. Niti smo svjesni kuda ti procesi vode i u kolikoj će mjeri destabilizirati osnovne sustave u zemlji; sustav radne snage te mirovinski, zdravstveni, obrazovni i financijski. Zapravo utjecaj je demografskih negativnih pokazatelja i trendova izravan na sve djelatnosti i razvojne koncepcije. Podaci danas jesu alarmantni, ali bi mogući procesi u budućnosti mogli biti još alarmantniji ne shvatimo li težinu problematike i ne počnemo li se ponašati racionalno prema najvažnijem hrvatskom potencijalu.




Demograf dr. Stjepan Šterc upozorava na dramatične posljedice negativnih demografskih trendova i nebrige o najvažnijem hrvatskom potencijalu


Demograf dr. Stjepan Šterc upozorava na dramatične posljedice negativnih demografskih trendova i nebrige o najvažnijem hrvatskom potencijalu



Demografskom problematikom suočavamo Hrvatsku s njezinom budućnošću za razliku od političkog sustava koji je uporno vraća u prošla vremena, tražeći u njima opravdanja kojih u totalitarnim pristupima u pravilu nema. Siječanjski službeni podaci o smrtnosti u Hrvatskoj samo su očekivani nastavak demografskog nestanka jer je zabilježena 6.441 umrla osoba najveća smrtnost od postanka Hrvatske, a prirodni nam pad od -3.209 osoba navješćuje u 2017. godini i najveću razliku između umrlih i rođenih. Vjerojatno oko čak -20.000! Porast smrtnosti u samo jednoj godini bio je 38 posto! Nevjerojatni podaci koji nisu nikoga u političkom sustavu uzbudili i svi su ostali nijemi svjedoci suvremenih zbivanja, usredotočeni samo na vlastiti opstanak. Kad bi se pak samo oslanjali na našu službenu statistiku vanjske migracije, o oko 29.651 iseljenih 2015. godine, ukupni bi gubitak hrvatske populacije iznosio oko 45.000 osoba 2015. godine, točnije 29.651 iseljavanjem i 16.702 prirodnim odlaskom iste te 2015.


Međutim, pravu nam sliku egzodusa iz Hrvatske potvrđuju službene statistike zemalja useljavanja, pa tako Njemačka prema obveznim prijavama bilježi 57.412, a Austrija 5.531 doseljenih iz Hrvatske! Dakle, samo u dvije zemlje iselilo se 62.943 uglavnom mlađih i obrazovanih osoba pa je vjerojatni godišnji egzodus i preko 80.000 osoba, uključimo li Kanadu te Irsku i ostale europske zemlje! Nastave li se ovakvi trendovi ukupne depopulacije, od oko 90.000 do 100.000 ljudi godišnje, uključimo li iseljavanje plus prirodni pad, nije teško pretpostaviti koliko će stanovnika Hrvatska imati za 10 godina. Koga to uopće uzbuđuje; Zagreb, Bruxelles, Berlin, Uniju, Komisiju…? Nikoga, jer se ionako cijeli novi prostor Unije prazni kroz migraciju mladog i obrazovanog stanovništva smjerom prema razvijenom europskom gospodarstvu, bez imalo odgovornosti prema obrazovnim proračunskim sustavima zemalja iseljavanja i jer je naravno normalno da siromašne zemlje besplatno školuju za razvijenije intelektualni kadar. Tako to izgleda u Uniji.


Političko nadmetanje


Što je uzrok takvog pada i iseljavanja?


– Uzroci? Stanovništvo Hrvatske slama se kroz cijelo 20. stoljeće iseljavanjem i ratovima, a u recentnom razdoblju razaranjem društvenih vrijednosti i gospodarskom inferiornošću, u zemlji koja je svjesno ili nesvjesno, posve svejedno, pomela vlastito obrazovanje i znanost i s njima i društveni vrijednosni sustav.


U posljednje vrijeme na dnevni red u javnosti konačno je stigla demografska problematika. No, dojam je da se puno govori, a premalo radi. Rješava li itko demografske probleme u Hrvatskoj i što bi trebalo poduzeti da se tome posveti na sustavan način?


– Demografska je problematika javnosti, a posebno političkoj, nametnuta stalnim ukazivanjem, javnim nastupima, brojnim predavanjima i eksplicitnim potvrđivanjem istraživačkih znanstvenih rezultata, iako se ništa ozbiljnije nije niti dogodilo u organizacijskom, tehničkom i upravljačkom smislu. Na javnoj je sceni počelo natjecanje tko će i s kim prezentirati težinu demografske destrukcije nakon što je javnosti predočena studija »Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava« koju je naručila Udruga mirovinskih fondova 2016. godine. Rezultati su studije bili su pomalo iznenađujući i za mene kao autora, ali zapravo nisu posebno uzbudili političku upravljačku nomenklaturu.



Više bi se moglo reći kako ih ta problematika pomalo i ljuti jer eto u njoj ne vidimo pozitivne pomake i pristupe koje vide političari. Formalnim dodavanjem novog naziva u već postojeće ministarstvo obitelji, mladih i socijalne politike s izdvojenih 159 milijuna kuna u proračunu potvrdilo je po ne znam koji put kako demografsku problematiku ne shvaća kao stratešku, iako se to na razini retorike stalno ponavlja. Međutim pomaka ima i oni se vide u odlukama pojedinih gradova i općina koji su počeli provoditi samostalnu populacijsku politiku ne čekajući nacionalnu razinu, kao što su Vis, Blato, Umag, Zagreb, ili Dubrovačko-neretvanska županija. Bez institucijskog postavljanja demografske problematike, u što je uključena i migracijska, na razini strateškog ureda pri Vladi iznad ministarstava i potpredsjednika Vlade ozbiljnijeg pomaka neće niti biti.



GRAD RIJEKA


2011. godine – 128.624


2015. godine – 121.190


Promjena –7.434


Gubitak prirodnim putem (2011. – 2015.) –3.874


Gubitak iseljavanjem (2011. – 2015.) –3.560


PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA


2010. godine – 303.491


2011. godine – 296.004


2012. godine – 295.300


2013. godine – 294.705


2014. godine – 293.811


2015. godine – 291.654


Promjena (2010. – 2015.) –11.837


Promjena (2011. – 2015.) –4.350


Promjena (2014. – 2015.) –2.157



Spomenuli ste da bi za deset godina populacija Hrvatske mogla pasti na tri milijuna stanovnika, a već za pet godina omjer umirovljenika i zaposlenih bit će jedan naprema jedan, dok će staro stanovništvo biti dvostruko brojnije od mladog. Kakve to posljedice ima po mirovinski i zdravstveni sustav, ali i u svjetlu visokog hrvatskog javnog duga koji se broji u desecima milijardi eura?


– Rezultati studije su pomalo iznenađujući kad se u korelaciju dovedu demografski parametri s ostalim bazama podataka službenih hrvatskih institucija: HZMO-a, HZZO-a, HNB-a, HZZ-a i DZS-a. Prije svega je potvrđeno kako će negativni demografski trendovi i ukupni demografski slom izravno utjecati na stabilnost osnovnih državnih sustava već u vremenskom dohvatu od pet godina, kako će se negativnosti ubrzavati, kako bi ukupno stanovništvo moglo pasti uz postojeće trendove za 10 godina na oko 3 milijuna stanovnika i kako će se strukture stanovništva posložiti u neodrživim odnosima. Sve što ste u pitanju naveli je točno i odnos umirovljenika i zaposlenih 1:1 i odnos starije populacije, starije od 65 godina, prema mladoj, mlađoj od 19 godina, 2:1.


Posljedice će na izdrživost mirovinskog sustava biti izravne i njegova neizdrživost pojaviti će se kao problem već za 5 godina, zato jer će prosječno godišnje u mirovinsku dob ulaziti gotovo 50.000 osoba, ne računajući pritom ulazak u mirovinsku populaciju prije starosne granice, a takvih ima oko 40 posto. Istovremeno je mogući nastavak iseljavanja istim intenzitetom ili većim mlade, obrazovne, fertilne, reproduktivne, aktivne i inovativne populacije pa je potpuno jasno kako će se problem pojaviti i u financijskom sustavu, pogotovo kod punjenja proračuna i vraćanja ukupnog hrvatskog duga koji je danas vjerojatno na razini 44 milijarde eura. Procjenjuje se obzirom na financijsku opterećenost stanovništva, zaposlenost, ukupnu depopulaciju, klasični demografski slom koji doživljava Hrvatska i razmotren demografski sastav hrvatske populacije kako će tek četvrtina stanovništva biti u mogućnosti podmirivati financijske obaveze ukupne hrvatske zaduženosti.


Neuređen sustav


Istovremeno statistike zdravstvenih i mirovinskih osiguranika, kao i birača pokazuju neobične brojke. Tako postoji 120.000 zdravstvenih osiguranika više od ukupnog broja stanovnika, bar tristotinjak tisuća birača više od ukupnog stanovništva starijeg od 18 godina. Kako je došlo do ovakve razlike?


– Korelacija osnovnih baza i demografskih podataka zaista je pokazala nevjerojatne rezultate, ali oni nisu bili dio navedene studije, nego su autorski i poslužili su ukupnom razumijevanju problematike jer je jasno kako npr. Udruga mirovinskih fondova ne može ulaziti u problematiku izvan njihovog kruga interesa i djelovanja. Neuređenost sustava i njihovih baza je velika, pogotovo kad se iste kategorije uspoređuju u različitim bazama i ustanovama, što nas ne iznenađuje jer mi znanstvenici uporno već 25 godina tražimo, inzistiramo i gotovo uvjetujemo uvođenje registra stanovništva i teritorijalnih jedinica. Iako se zna kako bez tog registra ne znamo niti koliko nas ima (popisi stanovništva posrednom metodom, fiktivno popisivanje…) niti koliko smo različiti (demografska obilježja). Zato je moguće u Hrvatskoj imati između 150.000 i 300.000 zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika, što je razlika između službenih podataka i autorske procjene, gotovo 400.000 birača više nego stanovnika starijih od 18 godina, u mirovinskom sustavu nekoliko desetaka tisuća stanovnika koji niti su ostvarili mirovinu u Hrvatskoj niti su stalni stanovnici Hrvatske itd, itd.


Koliki su godišnji troškovi zdravstvenog i mirovinskog sustava zbog ove situacije?


– Nakon svega razmotrenog osjećaj je kako curi na sve strane, a mi nemamo hrabrosti posložiti baze i taj proračunski novac npr. usmjeravati na demografsku revitalizaciju naše zemlje koja nestaje. Procjenjuje se kako bi godišnji troškovi mogli doseći po toj osnovi gotovo dvije milijarde kuna, a radi se o populaciji koja je nakon Oluje napustila Hrvatsku, Hrvatima iz BiH i recentnim iseljenicima koji su se prijavili u zemlji doseljavanja, ali su i dalje ostali u hrvatskom zdravstvenom i inom sustavu.


Hrvatska se neće moći gospodarski i demografski revitalizirati bez svog iseljeništva - dr. Šterc


Hrvatska se neće moći gospodarski i demografski revitalizirati bez svog iseljeništva – dr. Šterc



Mogu li se uopće planirati prave javne politike na osnovi ovakvih podataka i kako to popraviti?


– Ozbiljnog i relevantnog planiranja nema ukoliko ne poznajete osnovnu plansku bazu, a to je ukupnost hrvatske populacije kao najvažnijeg resursa i potencijala svakog društva i prostora pa onda jasno i hrvatskog. Zato bi nam uvođenje registra stanovništva i teritorijalnih jedinica i povezivanje s njima niza drugih obilježja trebao biti dio planskog strateškog pristupa. Međutim nije niti se naslućuje njihovo uvođenje, iako cijela problematika ulazi u temelje nacionalne sigurnosti. Državni zavod za statistiku bilježi gotovo tri puta manje vanjsko iseljavanje od stvarnog i niti to nikoga ne uzbuđuje, iako bi normalno bilo uvođenje u Državni zavod za statistiku znanstvenog analitičkog demografskog odjela kao logičnu i neospornu potrebu. Ali tako vam je to u zemlji u kojoj postoji samo stranačka/partijska selekcija bez uvažavanja stručnosti i sposobnosti razmatranja, spoznavanja, planiranja, projiciranja, modeliranja… Dobro došli u politički sustav nakon kojeg ili iz kojeg, prema anketama, četiri petine mladih nastoji krenuti putem svojih predaka u inozemstvo. Zato u Hrvatskoj nema ozbiljnog planiranja kako kažete javnih politika, primjerice kakva nam struktura obrazovanja treba, koji su nam studijski programi poseban interes, niti ključnih strateških dokumenata kuda Hrvatska želi, na koji to način želi i koji su nam prioriteti u budućnosti.


Nužne posebne mjere


Sve županije i preko 90 posto područja Hrvatske u prirodnom je padu. Je li uopće moguće ostvariti razvoj i privredni rast uz ovakve trendove depopulacije i iseljavanja?


– Konačno su i rijetki naši ekonomisti poput Lovrinčevića i Bakića, poput svojih kolega u razvijenim zemljama, kao što su Švicarska i Japan, potvrdili kako nema ukupnog gospodarskog razvitka u uvjetima ukupne depopulacije i prirodnog pada, a mi bi još dodali i u uvjetima silnog iseljavanja mladog stanovništva i velike negativne migracijske bilance. Razina prirodnog pada u zadnje dvije godine i još dodatna najava gotovo -20.000 osoba u 2017., uz zahvaćanje preko devet desetina svih administrativno-teritorijalnih jedinica, od njih gotovo 600, već sada-danas je znak za uvođenje posebnih mjera i podizanje demografske problematike na najvišu vladinu razinu. Ne učinimo li to i ne pokrenemo li odmah demografsku revitalizaciju vrlo su izvjesni scenariji s tri milijuna stanovnika za 10 godina, destabilizacija svih fondova i sustava, prirodni rast u sredinama koje možemo nabrojiti na prste jedne ruke i naravno početak ozbiljnije supstitucije nekim drugima stanovništvom prema prostoru koji se prazni.



Kakva demografska situacija u budućnosti očekuje grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju?


– Grad Rijeka je prema službenim podacima u razdoblju od 2011. do 2015. godine izgubio 7.434 stanovnika, prirodnim putem 3.874 stanovnika, a iseljavanjem oko 3.560, a Primorsko-goranska županija je istovremeno izgubila 4.350 stanovnika uz prirodni pad od -5.660 osoba. Posebno treba spomenuti kako je PGŽ po apsolutnom prirodnom padu za 2015. na drugom mjestu po negativnosti odmah iza Osječko-baranjske županije te da su negativni demografski procesi zahvatili u cijelosti i županiju i grad.


Podaci zvuče prilično zabrinjavajuće?


– Proces se počeo intenzivirati i kroz prirodni pad stanovništva i kroz iseljavanje. Podaci su apsolutno razlog za brigu i potvrđuju potrebu postavljanja demografske problematike i revitalizacije stanovništva u fokus županijskog i gradskog planiranja i postupanja.



Kako se države alpskog i skandinavskog kruga, koje navodite kao pozitivne primjere za rješavanje demografskih problema, s time suočavaju? U Danskoj njihova vlada čak plaća televizijske reklame koje pozivaju Dankinje na rađanje?


– Skandinavski i alpski krug zemalja kojem bi još dodali Irsku, Island i Izrael u posttranzicijskoj demografskoj fazi racionalne potrebe planiranja reprodukcije stanovništva zaista se tako i ponašaju. Racionalno planiraju vlastitu populaciju sukladno potrebama nacionalnog gospodarstva i svi polako počinju shvaćati kako samo imigracijom neće u budućnosti moći rješavati pitanje nedostatka radne snage u uvjetima snižavanja rodnosti, velikih migracija prema Europi koje počinju ozbiljno ugrožavati domicilna društva i dugovremenog iracionalnog odnošenja prema ljudskom potencijalu. Kad bi Hrvatska naprimjer na svojoj javnoj sceni činila ono što čini Danska, unutrašnje bi hrvatske snage našu zemlju proglasile najnazadnijom u Europi i svijetu. Ma ne, nego i u svemiru. A Danska samo želi vratiti osmijeh svojim starijima u brojnijoj obitelji i želi svoju izvjesnu gospodarsku budućnost. I zato poručuje u spotovima u udarnim dnevnicima: rađajte za svoje starije kako ne bi ostali sami i rađajte za Dansku i njezinu budućnost. Možete li zamisliti?


Ljudski potencijal


Hrvatskoj bi najbliži mogao biti primjer Irske, koja je u potpunosti pokrenula demografske trendove, nakon što su se suočili s padom stanovništva s 4,2 na 2,8 milijuna. Slična opasnost realno prijeti i Hrvatskoj. Što su to Irci učinili dobrog i u čemu bi ih i Hrvatska mogla slijediti?


– Irska su i Hrvatska imale po trendovima i pokazateljima gotovo jednak demografski razvoj, a i inače su po mnogo čemu slične i bliske. Mogli bi slijediti njihov put i model, a mogli bi malo i diplomatski poraditi na zbližavanju umjesto da se usmjeravamo isključivo na okruženje. Irska je danas najmlađa populacija u Europi sa svim demografskim pozitivnim pokazateljima i najjednostavnije bismo to mogli opisati: Irska je shvatila kako se primarno treba osloniti na svoje potencijale u zemlji i iseljeništvu. Ukupni ljudski i prostorni potencijal svog prostora i intelektualni i spoznajni potencijal svog iseljeništva, prihvaćajući ga strateški kao dio planske razvojne koncepcije Irske.


Model poticanja djelatnosti prema prostornom potencijalu i djelatnosti koje je irsko iseljeništvo razvilo izvan Irske na svjetskom tržištu u samoj Irskoj potvrdio se ispravnim. Kad su znali što žele i kad nisu svoje iseljeništvo shvaćali kao neprijateljsko prema domicilnoj zemlji. Kao Hrvatska. Hrvatska nema takav iseljenički potencijal kao Irska, ali ima u njemu isti idealizam i interes kao Irska, samo s tom razlikom što mi nismo u stanju hrvatsko iseljeništvo uključiti u gospodarski, društveni, politički, znanstveni i svaki drugi život Hrvatske. No, morat ćemo jer se Hrvatska neće moći gospodarski i demografski revitalizirati bez svog iseljeništva i bogatstva u njemu, ne želimo li supstituciju vlastitog prostora. Slijedimo Irsku i Dansku ako već ne znamo ili ne želimo to činiti prema hrvatskom modelu.


Razvojni interesi


Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva Rijeka je u deset godina, između dva popisa, izgubila 16.000 stanovnika. Ova je brojka u međuvremenu često bila predmetom političkog prepucavanja. Kritičari gradske vlasti to navode kao još jedan primjer stagnacije i zaostajanja Rijeke, kao grada iz kojeg ljudi »bježe«, dok u Gradu ove brojke argumentiraju time da stanovništvo nije »nestalo«, već se samo preselilo u prigradska područja, koja su od 1993. godine samostalne lokalne samouprave. Tko je u ovom slučaju bliže istini?




– Najgora je varijanta podizanje bilo kakvih političkih tenzija oko potrebe demografske revitalizacije gradskog i županijskog stanovništva jer je ta potreba uvjetovana općim planskim razvojnim interesima. Kretanje stanovništva i njegove strukture koliko god to htjeli ili ne prihvatiti ekonomisti i političari je izrazito signifikantno za potvrdu gospodarskog razvoja i nestanak stanovništva prirodnim putem i iseljavanjem potvrđuje opće nazadovanje prostora i društva. Dugo se vremena ta signifikantnost zanemarivala, iako je svima jasno kako je ljudski potencijal, što uključuje, među ostalim, stanovništvo, populaciju, žiteljstvo, najvrednije u svakom postavljanju vrijednosnog sustava. Danas je ključna vrijednost mjerena i financijskom razinom svake korporacije, firme vrijednost njihovog ljudska potencijala, a ne njihovih zgrada, hala i ostalih materijalnih vrijednosti.


Zato je nestanak stanovništva, a stanovništvo nestaje u Gradu i Županiji, problem koji se ne smije podcijeniti niti zbog političkih uskih interesa ublažavati. Premještaj stanovništva iz velikih hrvatskih gradova prema prigradskim urbaniziranim zonama kvalitetnijeg i jeftinijeg stanovanja je očekivana prostorna promjena koja dijelom prazni uži gradski prostor, ali pojava prirodnog pada i iseljavanja posvuda s konačnom negativnom bilancom i ukupnom depopulacijom potvrđuje demografsko pražnjenje Grada i Županije. Puno su važnije projekcije i modeli rješavanja riječke i županijske demografske budućnosti, nego političko tumačenje prošlih zbivanja, iako odgovornost za izumiranje Hrvatske i njezinih svih regija primarno leži u načinu upravljanja.


Lokalni entuzijazam


Jedno od rijetkih područja koje bi trebalo u budućnosti ostvarivati prirodni rast stanovništva jest i riječki prigradski prostor, konkretno u vašem izlaganju spomenuli ste Viškovo. Općina je u zadnjih 20 godina narasla s nekih 6.000 na 16.000 stanovnika te danas čini stanovništvom najveću i ujedno najmlađu općinu u Hrvatskoj. Ondje se godišnje rađa oko 200 beba, a na Općini je sad da se suočava s ovim trendovima i planira rješenja. No, koliko jedna općina s oko 70 milijuna kuna godišnjeg proračuna može samostalno nositi s ovim problemom?


– Treba naglasiti kako se uvažavajući sav lokalni entuzijazam te načine i mogućnosti rješavanja demografski problem i problem demografske revitalizacije ipak neće moći ozbiljnije početi rješavati bez strateških poteza države i njezinog prihvaćanja te problematike kao ključne za razvoj pa i opstanak Hrvatske. Zašto? Zato što ona postaje i ključno pitanje nacionalne sigurnosti, a takvo je već postalo u svim razvijenim europskim zemljama. Ovom prilikom nismo uopće spomenuli niz pitanja vezanih za velike migracije prema Europi i nove europske modele dohvata potrebne radne snage i svega što će se u budućnosti vezati za njih, od pritisaka, kontrole prostora, usmjeravanja, destabilizacije razvijenih društava itd.


Rad vrtića, nedostatak školskog prostora i sve ono što derivira iz premještanja stanovništva prema prigradskim urbaniziranim zonama u državnoj koncepciji demografske revitalizacije trebalo bi biti tehničko pitanje same provedbe. Najvažnije je shvatiti značenje i uvjetovanost stanovništva prema svim segmentima društva i prostora i demografsku problematiku postaviti na organizacijsku i upravljačku razinu sukladno značenju. Veliki bi gradovi pa i županije u ovakvoj situaciji demografske destrukcije trebali imati posebne strateške odjele za tu problematiku, za što već najavu imamo u Zagrebu. Analiza pak proračuna gradova i županija, kao uostalom i državnog, potvrđuje nam kako je moguća preraspodjela sukladno definiranju važnosti, ne želimo li prihvatiti neumitnost demografskog nestanka, bez obzira čini li nam se politički to izvjesnim ili ne.