Dvoje liječnika je u Puli, te po jedan u Crikvenici i Dubrovniku, a kako niti država, niti lokalna samouprava, a ni oni koji žive od ronjenja nisu spremni financirati pripravnost, nemoguće je organizirati kvalitetnu pomoć
Može se vrlo brzo lako dogoditi da će ronilac koji strada u Hrvatskoj naići na zatvorena vrata barokomore. Netko će platiti glavom ili ostati paraliziran zbog nebrige, upozorava ravnatelj poliklinike za baromedicinu Oxy dr. Mario Franolić.
U Hrvatskoj godišnje izgubi život 13 do 15 ronilaca. U barokomorama se liječi 30 do 50 ronilaca. Nakon stradavanja ronilac bi trebao biti u barokomori unutar sat vremena. Svako kašnjenje može kobno završiti. Pola ronilaca teško strada, neki se ne uspiju oporaviti.
Transport je posebno osjetljiva kategorija. Stradali ronilac transportira se helikopterom koji ne smije letjeti iznad 300 metara kako se zdravstveno stanje ne bi zakompliciralo. U slučaju transporta na relaciji Rijeka – Pula ronilac ne može kroz tunel Učku jer i tamo nadmorska visina prelazi 300 metra. Nema druge nego starom cestom do Pule. Problem Primorsko-goranske županije je specifičan jer ronilac najprije treba na obradu u bolnicu i tek onda se transportira u Crikvenicu.
Poliklinika Oxy ima četiri komore u Hrvatskoj. Uz centralu u Puli komore su raspoređene u crikveničkoj Thalassotherapiji, u Dubrovniku i Zagrebu. Uz napomenu da zagrebačka barokomora ne radi s roniocima. Dakle, cijeli Jadran čije podmorske čari godišnje otkriva 100 tisuća ronilaca pokriven je s tri barokomore. Postoji i barokomora Hrvatske vojske u Splitu, no ona ove godine ne prima pacijente, objašnjava dr. Franolić.
Glavni problem nije u broju barokomora već u manjku stručnog kadra koji pokriva barokomore.
Kalmeta ne odgovara na molbe
Treba znati da medicinsko osoblje koje radi u barokomori nakon intervencije ne smije ponovo ulaziti u komoru određeni period. Da bojazan dr. Franolića nije bez osnove potvrđuje nam njegov poziv nekoliko sati nakon razgovora. U Zadru je stradao ronilac, jedini liječnik na raspolaganju je dr. Franolić koji se avionom vraća s predavanja u Zagrebu u Pulu kako bi mogao pomoći stradalom roniocu. Srećom, taman ističe period »zabrane« ulaska dr. Franoliću nakon posljednje intervencije u barokomoru. Što bi se dogodilo da je ronilac nastradao nekoliko sati prije? Drugih liječnika na raspolaganju nije bilo.
– Da se što dogodi mi danas i sutra ne možemo primiti niti jednog ronioca jer bi u tom slučaju medicinsko osoblje koje ide u komoru ugrožavalo vlastito zdravlja. Da imamo riješenu pripravnost mogli bi angažirati liječnika sa strane, objašnjava Franolić dodajući da se radi o iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna.
Poliklina Oxy pokušava naći zajednički jezik s državom i županijama na čijem području djeluje. Jedini svijetli primjer je Primorsko-goranska županija koja je prošle godine financirala pripravnost tako da je u barokomori u sklopu crikveničke Thalassotherapije dežurao još jedan liječnik. U Primorsko-goranskoj županiji najavljuju da će i ove sezone financirati pripravnost. Baš sutra (ponedjeljak) bi odluka trebala biti formalizirana kako bi legla sredstva za pripravnost.
– Pisali smo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvu turizma, premijerki Jadranki Kosor, županima. Doznali smo da je premijerka Kosor naložila ministru Božidaru Kalmeti 11. srpnja da se riješi problem pripravnosti. No, nema nikakvog poziva. Niti od njega, niti od županija na čijem prostoru djelujemo, tuži se dr. Franolić.
Na granici zatvaranja
U poliklinici Oxy upozoravaju da i svi drugi koji žive od ronjenja ili su im ronioci potrebni okreću glavu od problema.
Kako izgleda aktualna situacija kad su u pitanju barokomore i iscrpljivanje liječnika i medicinskih sestara uvjerili smo se u crikveničkoj jedinici Oxyja.
– Ne radimo samo s roniocima. Svakodnevno imamo redovne pacijente. Trenutačno imamo ronioca koji je stradao na Krku. Morali smo mijenjati cijeli raspored redovnih pacijenata kako bi mogli pružiti pomoć roniocu. Događa se da odete s posla u tri i pol ujutro i ponovno budete na radnom mjestu u 7.30 sati. Nemamo pripravnost, ali se odazivamo. Ne možemo tek tako reći da nismo u pripravnosti, radi se o ljudskim životima. Samo ne znam koliko dugo ćemo izdržati ovako. Komora ne može raditi bez troje ljudi, mi smo na rubu, objašnjava dr. Aleksandra Jungić.
Nijemac koji je stradao na Krku je ronilac spasilac, dakle još koju stepenicu više od iskusnog ronioca. Nije reagirao odmah nakon prvih simptoma dekompresijske bolesti. Ili ih je zanemario ili ih nije primijetio. Dr. Jungić upozorava da češće stradavaju iskusni ronioci od početnika. Plaćaju li cijenu pretjeranoj samouvjerenosti? Ili ne znaju na što upozorava oduzetost ruku i nogu, svrbež, bolovi u zglobovima i mišićima?
– Na granici smo da zatvorimo barokomoru. Ronilački klubovi se znaju reklamirati: dođite kod nas, imamo barokomoru. No, nisu spremni sufinancirati pripravnost. Godišnje se u Hrvatskoj uprihoduje 70 milijuna eura od ronjenja. Nije mi jasno da se mali dio ne može odvojiti za sigurnost ronilaca. Mogli bi se i drugi angažirati. Gradovi, općine, brodogradilišta koja trebaju ronioce. Tu su i rafinerije i vatrogasci, svi koji imaju posla s plinovima. Ne tražimo mi pripravnost zbog sebe, nama je najednostavnije nakon radnog vremena otići kući. No, što će biti s roniocima koji stradaju, pita se dr. Franolić dodajući da je Hrvatska potpisala međunarodnu konvenciju o spašavanju koja nameće obavezu da se vodi računa o spašavanju života.
Dr. Franolić, koji je i sam ronilac, objašnjava da postoji način da se pripravnost financijski pokrije bez participacije države.
– Ranije se pripravnost financirala putem ronilačke iskaznice. Ronioci prihvaćaju da iskaznicu plate nešto skuplje i da se iz tog iznosa financira pripravnost, objašnjava dr. Franolić najavljujući da će tu ideju aplicirati za EU fondove.
Poliklinika Oxy smatra da bi pripravnošću trebalo pokriti najmanje pet mjeseci, ako se već ne može cijela godina jer je Jadran more u kojem se roni 365 dana godišnje. Dr. Franolić napominje da bi bilo potrebno nabaviti specifičnu opremu koja bi olakšala transport stradalih ronilaca i učinila ga sigurnijim.
– Uoči sezone obišli smo stanice za hitnu pomoć i pregledali opremu jer je vrlo bitno da se ronilac kvalitetno zbrine dok ne dođe u barokomoru, upozorava dr. Franolić.
