Snimio Nenad REBERŠAK
Mladen Bibić došao je do egzistencijalnog dna, obolio fizički i psihički, ali nije posustao. Sada, kada mu je sud dao za pravo, slijedi nova bitka – kako se naplatiti od poslodavca koji je završio u stečaju
ZAGREB »Sudu svaka čast. Sada znam da postoji pravda«, veli Mladen Bibić, 59-godišnjak koji je u sudskom postupku uspio dokazati da je nezakonita odluka o otkazu njegova ugovora o radu temeljena na šikaniranju, odnosno šikanoznom ponašanju poslodavca.
Općinski radni sud u Zagrebu, naime, donio je pravomoćnu presudu kojom je dosuđena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radnika kojem je poslodavac Gredelj u stečaju otkazao ugovor o radu šikanoznim postupanjem.
Riječ je vjerojatno o prvoj, ili jednoj od rijetkih presuda takve vrste koja i drugim radnicima kojima je poslodavac uručio nezakonit otkaz ugovora o radu otvara vrata da se izbore i za naknadu štete za duševne boli koje su trpjeli zbog ponašanja poslodavca.
– Sudska praksa zauzela je stajalište kako svaka nezakonita odluka o otkazu ne znači valjanu osnovu za naknadu neimovinske štete nastale radniku takvom odlukom, već samo ako radnik dokaže da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu temeljena na šikanoznom postupanju poslodavca. To je u praksi vrlo teško dokazati – veli Domagoj Rebić, pravnik u regionalnom uredu Nezavisnih hrvatskih sindikata koji je zastupao Mladena Bibića.
Jednostavnije rečeno, ako sud dokaže da je otkaz bio nezakonit, radnika se vraća na posao. Smatra se da je satisfakcija radniku to što je vraćen na posao. Želi li radnik dokazati psihičke boli, treba pokrenuti poseban sudski spor.
Nevin sam
U proteklih pet godina Bibić je prošao pravu kalvariju, praktično došao do egzistencijalnog dna, obolio fizički i psihički, ali nije posustao. Sada, kada mu je sud dao za pravo, slijedi nova bitka – kako se naplatiti od poslodavca koji je završio u stečaju.
Ukupno, Bibiću Gredelj duguje oko 400 tisuća kuna. Za duševne boli zbog šikaniranja, poslodavac mu treba isplatiti 120 tisuća kuna glavnice. Pitanje je kako će se to tretirati s obzirom da je Gredelj završio u stečaju. Ostatak Bibićevih potraživanja – dio neisplaćenih plaća u vrijeme dok nije radio, kao i otpremnina – od ranije su uključene u stečajnu masu.
Naš sugovornik je dobio izvanredni otkaz u travnju 2010. godine i to zbog nečeg što nije napravio i na što je sam upozorio nadređene. Nije bilo važno niti to što je radnik koji je krao naftu priznao svoje djelo.
Da, krivac je dobio automatski otkaz ugovora o radu. Našem sugovorniku uručen je dva tjedna kasnije, a pritom mu je jedan od rukovoditelja, kako nam prepričava, rekao: »Znam da to nisi napravio, ali ti ja dajem otkaz«.
– Nevin sam. U duši znate da to niste napravili, a smjeste vam tako – prepričava Bibić kojem se tada »srušio cijeli svijet«. Pretežak je to period bio za njega i nerado ga se prisjeća. Ostao je bez izvora prihoda za život, mogućnosti da skrbi o sebi i teško oboljeloj supruzi koja je u međuvremenu umrla.
Suočio se s psihičkim problemima, prepričava kako je pet puta bio hospitaliziran i beskrajno je zahvalan liječnicima, sindikatu koji, kako kaže, »od mene nije digao ruke«, radnicima u Centru za socijalnu skrb.
Valja se boriti
Nakon dvije godine sud je poništio njegov izvanredni otkaz i vratio ga na posao. »Čuli su da sam se liječio i nisu mi dali kretati se samom po krugu firme, nego uz pratnju jer su se bojali da ću nešto napraviti«, priča nam Bibić koji se tako suočio sa stigmom osobe koja se psihički liječila. A do toga ga je doveo poslodavac, krivo ga optuživši i poslavši na cestu zbog čega ga je tužio zbog šikaniranja.
Bibić kaže kako je vidio da, kada ti je najteže, još uvijek ima ljudi koji su spremni pomoći, a među njima će posebno istaknuti, kako veli »sada već prijatelja« sindikalnog pravnika Rebića koji je »odradio posao dušom i tijelom«. Sam Rebić ističe kako je presuda za šikaniranje tijekom izvanrednog otkaza bitna i specifična te otvara vrata i drugim radnicima. No, oni moraju biti svjesni činjenice da je u takvim predmetima teret dokaza na radniku, odnosno on mora dokazati šikanozno postupanje poslodavca, odnosno njegovu namjeru da zloupotrijebi svoje pravo na otkazivanje radnikovog ugovora o radu. Stoga trebaju biti oprezni u postavljanju visine odštetnog zahtjeva, jer u slučaju da spor izgube, trošak spora pada na njihov račun.
Nakon sedam mjeseci rada, nedovoljnih da se iz dvogodišnjeg života ispod ruba izvuče, uslijedio je novi otkaz. Naime, Gredelj je završio u stečaju, a Bibić je samo jedan od radnika koji je izgubio posao. Završio je na burzi rada, nakon nekog vremena uspio naći posao na godinu dana i na tom se poslu teško ozlijedio.
– Trebalo mi je tih godinu dana rada da napunim 35 godina staža, zato nisam otišao na operaciju kada je trebalo – objašnjava nam zbog čega nije pristao na operaciju kralježnice, već je nastavio raditi ozlijeđen. Kada je okončao privremeni posao, za operaciju je bilo prekasno. Posla nema, a kako bi mogao živjeti, prije nekog vremena je aktivirao obiteljsku mirovinu pokojne supruge. Živi od 1.800 kuna, od čega plaća i 600 kuna kredita.
– Veselim se, naravno da se veselim presudi, ali je pitanje kako to naplatiti. Kada bismo barem nešto izvukli, bilo bi mi puno lakše – veli Bibić kojeg je njegov vlastiti slučaj uvjerio da »je džaba šutitit’« i da se valja boriti. Na vlastitoj je koži osjetio kakve sve posljedice otkaz, posebice temeljen na neistini, čovjeku može prouzročiti.
