Zašto, unatoč stanju u poljoprivredi, nema reakcija

Seljaci nisu složni pa ne izlaze na ceste, a i boje se udara po džepu

Bojana Mrvoš Pavić

Ljudi su zbog prijašnjih prosvjeda dobijali kazne od po 15.000 do 20.000 kuna, a novca nemaju, kaže Mijo Latin predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza. Ne postoji  ni jedinstvo među samim seljačkim udrugama



ZAGREB  Ovo je ljeto, osim izostanka lijepog vremena, svakako obilježio i izostanak seljačkih prosvjeda, koji su prijašnjih godina bili gotovo pa konstanta. Farmeri su nemali broj puta, podsjetimo, prosvjedovali zbog po njima niske otkupne cijene mlijeka, svoje su mlijeko simbolično prolijevali u kanalizaciju, tražili isplatu poljoprivrednih poticaja, ili pak smjenu resornog ministra.


Ove godine, ovoga ljeta, međutim, seljačkih prosvjeda nije bilo. Znači li to da su poljoprivrednici zadovoljni, ili nezadovoljni ali letargični, ili se pak zbog međusobnih zavada oko prosvjeda ne mogu dogovoriti?


Veće nezadovoljstvo


– Zadovoljni sigurno nismo, jer da me nazovete svakog dana iznova, ja bih vam svakoga dana mogao nabrojati jedan novi problem. Kad organizirate prosvjed, za njega morate preuzeti i odgovornost. Kako, međutim, ljude zvati na ulicu, kad je državna represija prevelika? Ljudi su zbog prijašnjih prosvjeda dobijali kazne od po 15.000 do 20.000 kuna, a novaca ionako nemaju. Kako ih opet pozvati da s traktorima izađu na ulicu, blokiraju promet i izraze svoje nezadovoljstvo, da bi to nezadovoljstvo nakon prosvjeda bilo još i veće?, pita Mijo Latin, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza.




Ne postoji, međutim, ni jedinstvo među samim seljačkim udrugama, napominje Stjepan Kunovec, jedan od organizatora prijašnjih seljačkih prosvjeda, poljoprivrednik iz okolice Ivanić Grada. Puno je onih, kaže, koji su samo željni liderstva, i koji zapravo destruktivno djeluju.


– A problema, dakako, i dalje ima, i ima sve više. Stanje je jako loše – domaću proizvodnju uništava uvoz hrane, po trgovačkim se centrima, što je vani nedopustivo, hrvatskim potrošačima skupo prodaje trula roba, i nitko za to ne odgovara. Osnovno je pitanje odgovornost onih koji su do problema doveli. Nas ministar poljoprivrede, međutim, ne želi saslušati, kao ni premijer, koji svog ministra štiti. Svi u Vladi stalno govore o tome kako žele poticati realni sektor, olakšati mu poslovanje, zaboravljajući da smo i mi u poljoprivredi itekako realni sektor, koji zapošljava brojne, čitave obitelji, a kojeg se polako uništava, ogorčen je Kunovec.


Na pitanje znači li izostanak prosvjeda ovoga ljeta da su seljaci konačno zadovoljni, Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje odgovara kako je on nakon zadnjeg prosvjeda, prošloga ljeta, kazao kako prosvjeda više neće biti.


Poziv premijeru


– Nema smisla remetiti život građanima, kad od svega nije bilo nikakve koristi. Situacija je, pritom, gora nego lani jer se gasi sve više obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, seljaci su u velikim dugovima, a Vlada za njihove probleme nema sluha. Domaću smo proizvodnju prepolovili, uništili, i nije istina da se nekontrolirani uvoz hrane državnim mjerama ne može obuzdati. Zamislite da svoj turizam vežemo uz svoju poljoprivredu, pa gdje bi nam bio kraj?, pita se Laslo, najavljujući, međutim, moguću vruću jesen.


Premijeru je, zaključuje, poslan poziv za hitan razgovor na temu problema poljoprivrednika, a ne bude li, kako očekuju seljaci, nikakvog odgovora, moguće je da seljaci već ove jeseni sa svojim traktorima ipak izađu na ulice.