Zemljište za gradnju terminala se još uvijek nalazi u vlasništvu Dina Petrokemije u stečaju / Foto NL arhiva
Bez obzira na velike riječi, Vlada još nije riješila ni pitanje zemljišta za gradnju terminala, a još se čeka da LNG Hrvatska objavi tko su odabrani međunarodni ulagači koje je birala na javnom pozivu
ZAGREB Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko u subotu je s općeg Sabora HDZ-a poručio kako je interes Vlade i HDZ-a da se LNG terminal na Krku, kao strateški projekt, realizira »uz pomoć naših saveznika iz SAD-a«. Na što je točno mislio, nije precizirao, no kako se neslužbeno može čuti u tvrtki LNGHrvatska, koja vodi projekt, vjerojatno je ciljao na podršku State Departmenta, koju krčki terminal ima od početka.
Prije tri tjedna su na sastanku u Washingtonu SAD i Energetsko vijeće EU-a dali veliku podršku gradnji plutajućeg terminala na Krku, koji bi trebao proraditi 2018. godine. SAD-u je u interesu što više terminala u Europi na koje će izvoziti svoj plin iz škriljaca, a Europi pak treba diverzifikacija dobavnih pravaca jer je ovisna o ruskom plinu. Krčki terminal, kapaciteta do 1,5 odnosno 1,8 milijardi kubika godišnje sigurno nije dovoljan za američki izvoz, koji već ove godine planira doseći brojku od sto milijardi kubika, no svakako će, s obzirom na svoj položaj, imati važnu ulogu.
Nije tajna ni to da je američka kompanija Cheniere Energy zainteresirana za opremanje krčkog terminala brodom za regasifikaciju plina, dok i Plinacro treba do kraja lipnja održati skupštinu društva na kojoj će donijeti odluku o zadržavanju prošlogodišnje dobiti od 123 milijuna kuna te krenuti s ulaganjima u otpremne plinovode za LNG terminal.
Procedura za objavu
S druge strane, još uvijek se čeka da LNGHrvatska objavi tko su odabrani međunarodni ulagači koje je birala na javnom pozivu za ulagaje u gradnju kopnenog termnala, kapaciteta do šest milijardi kubika. Kako se neslužbeno može čuti, to bi se trebalo dogoditi skoro, nakon što odabrani investitori u svojim matičnim kućama provedu proceduru za objavu.
Ranije neslužbene informacije kažu da su za gradnju odabrani europski investicijski energetski fond Marguerite, koji čini šest velikih europskih financijskih institucija, zatim španjolski Enagas koji upravlja s nekoliko tamošnjih LNG terminala, dok je treći ulagač, kažu neslužbene informacije, Klaipedos Nafta, konzorcij koji drži litavski plutajući terminal u luci Klaipeda, pušten u rad 2014. godine. Navodno su svi oni spremni razgovarati o gradnji plutajućeg, umjesto kopnenog terminala.
Dominacija u Europi
Među tim investitorima nema, dakle, »američkih saveznika«, niti su SAD do sada ponudile financijsku pomoć Hrvatskoj za realizaciju terminala. SAD samo lobira za gradnju što više terminala u Europi, na koje će isporučivati svoj plin iz škriljaca te tako »usput« ugroziti i rusku energetsku dominaciju u Europi.
Od ukupno oko 400 milijardi kubika plina, koliko Europa godišnje troši, iz Rusije joj dolazi oko 150 milijardi. Pitanje je samo kolika će dugoročno biti cijena američkog plina, sada skupljeg od ruskog, i koja će ugodna iznenađenja Rusija ponuditi Europi.
Uz istovremenu podršku koju uživa od strane EU-a, LNG na Krku će morati biti uspješan Vladin projekt. Ta ista Vlada, međutim, još uvijek nije riješila pitanje zemljišta za gradnju terminala, koje se nalazi u vlasništvu Dina Petrokemije u stečaju.
