Smjene neće biti

Sabor ljutit zbog plaća, ali Radmanova ravnateljska sudbina više nije ni bitna

Siniša Pavić

Foto S. DRECHSLER

Foto S. DRECHSLER

Vladajući ga neće mijenjati ako ništa ono zato što bi promjena bila i priznanje da je, između svih drugih loše odigranih poteza, promašen bio i izbor šefa Prisavlja



ZAGREB » Hoće li glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman dati zastupnicima na uvid traženo izvješće o plaćama zaposlenika HRT-a, ili neće? Bi li, da im ga da na uvid prekršio zakone i, kako kaže, završio u Remetincu, ili ne bi? Hoće li ga gnjevni zastupnici, svi osim SDP-ovih, zbog ovog, po njima, posvemašnjeg nepoštovanja institucije Sabora, smijeniti, ili neće? Puno pitanja, ali samo naoko važnih. Jer koliko god se žestili zastupnici i koliko god Radman prkosno kazivao da im plaće neće dati na uvid, odgovore tu zapravo nitko ni ne očekuje. 


  Nema žurbe


Pitanje sudbe Gorana Radmana, pitanje budućnosti javnog servisa, pitanje ostavki, plaća, političkog natezanja, želja i mogućnosti, nije, naime, ništa do li pitanje vremena. A vremena za sve ima malo, skoro pa ništa, jer se vrijeme proćerdalo. 


   Godina je izborna, oporbena operacija zauzimanje svega i svačega je žestoka, pa i kad su mediji u pitanju, a stati na vrijeme na stranu onog kome ankete daju prednost, u našeg je naroda uvijek bila stvar pragmatična prestiža. Scenarij dolaska HDZ-a na vlast uopće se, barem ovaj tren, ne čini nemogućim. Bude li tome tako, scenarij po kojem HDZ i partneri smjenjuju Radmana, makar im zbog toga trebalo po milijunti put mijenjati Zakon o HRT-u, čini se još izvjesniji. Nakon sve te HDZ-ove paljbe po Radmanu, teško da može biti drugačije. Oporba nikakvog razloga za žurbu nema kad, uostalom, oporbena ćelija na Prisavlju uspješno djeluje. S druge pak strane, drugih je problema napretek da vladajuća koalicija smjenjuje glavnog ravnatelja zbog »trivijale« kao što je nepoštovanja Sabora. Ako, već i nema nekih skrivenih motiva, mijenjati ga neće ako ništa ono zato što bi svaka promjene bila i priznanje da je, između svih drugih loše odigranih poteza, promašen bio i izbor prvog čovjeka Prisavlja. Zato, i tko zna zašto još sve, prijedlog zaključka kojim se Radman obvezuje da Saboru dostavi dopunjeno izvješće o plaćama na HRT-u i jest završilo tek na 60. mjestu saborskog dnevnog reda. 


  Ipak griješi




Goranu Radmanu mora se odati priznanje na savršenoj vještini da svaki svoj potez, kakav god bio, pokrije nekom formalnom odredbom, makar da je smišljena za njegova mandata. S HRT se nikad nije letjelo lakše, dok čelništvo tjera mak na konac do apsurda, primjerice do potreba da se javnost poduči kako biti nekom svjedok na vjenčanju nije isto kao i biti kum na vjenčanju. Ali, griješi Radman kada kaže da neki ljudi o njemu govore s visokom emocionalnom pažnjom, gotovo do erotskih razmjera. Ako je nekog erosa i bilo, odavno je splasnuo. Niti je erosa (zato ga se valjda i traži makar za potrebe HRT3 3 op.a.), niti je vremena, niti je zdrava dijaloga. Makar su se zastupnici potrudili da se o HRT-u puno piše, HRT je, zapravo, sve manje tema, a to, koliko god zvučalo kontradiktorno, za HRT nije dobro. Biti javni servis koji neće zanimati nikog, najgore je što se javnom servisu može dogoditi. A hoće li Sabor dobiti plaće na uvid, ili neće? Ako ih dobije bit će to taman u trenutku kada to više nikome neće biti važno, u zadnjim minutama ove utakmice.