Spas ili promašaj?

SVEUČILIŠNA BOLNICA U BLATU Što će biti sa zapuštenim zdanjem izgrađenim prije 30 godina?

Ljerka Bratonja Martinović

Za nacionalnu dječju bolnicu s ukupno 400 kreveta uložilo bi se 130 milijuna eura, izračunao je ministar Milan Kujundžić na temelju primjera iz Poljske koja je upravo za toliko novca lani uspjela izgraditi dječju bolnicu s 500 kreveta



Dječja bolnica s ukupno 400 kreveta trebala bi prema zamisli ministra zdravstva Milana Kujundžića biti prvi pravi korisnik nikad dovršene Sveučilišne bolnice u Blatu, izgrađene prije trideset godina građanskim samodoprinosom, čije avetinjske konture danas služe jedino za snimanje spotova.


Za nacionalnu dječju bolnicu u taj bi se prostor uložilo 130 milijuna eura, izračunao je ministar na temelju primjera iz Poljske koja je upravo za toliko novca lani uspjela izgraditi dječju bolnicu s 500 kreveta.


Je li poljski model ono što Hrvatskoj treba, i može li zdanje građeno prije tri desetljeća biti dobar temelj velikoj novoj bolnici, pitanje je na koje ministar, prije nego krene u projekt, treba dati dobro argumentirani odgovor. Oni kojih se preseljenje tiče, oprezni su u procjenama jer o Kujundžićevom planu ne znaju mnogo, a kamoli dovoljno da bi ga mogli utemeljeno ocijeniti.




Foto Nenad Reberšak


Foto Nenad Reberšak



V.d. ravnatelja Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, Zoran Bahtijarević, načelno pozdravlja namjeru ministra Kujundžića da ovu bolnicu, koja na to čeka već desetljećima, preseli u novi prostor. O tome se govori još od početka 90-tih godina, ali bez rezultata. Klaićeva je u jednom trenutku zbog štednje bila pred urušavanjem, a uz minimalne investicije uspjeli su je učiniti primjerenom za liječenje malih pacijenata. To, međutim, nije trajno rješenje pa čekaju da vlasti za njih pronađu prostor koji bi bio trajno rješenje.


Riječ struke


O preseljenju u Sveučilišnu bolnicu u Blatu s ministrom nije razgovarao, niti je vidio prostor u Blatu da bi mogao ocijeniti koliko je to za njih zadovoljavajuće rješenje.


– Sigurno da se naša klinika tamo može smjestiti, to je ogroman prostor, ali je pitanje koliko je prihvatljiv s drugih aspekata. Moj je san velika nacionalna dječja bolnica gdje bi na jednom mjestu imali KBC za djecu, i pod istim krovom okupili sve koji se bave dječjom medicinom na području Zagreba – veli Bahtijarević.


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka



Koliko bi kreveta trebala brojiti takva bolnica ovisi o tome hoće li u nju prijeći sve zagrebačke pedijatrije i dječje klinike – Klaićeva, Rebro, Srebrnjak, Vinogradska, Kukuljevićeva, ili samo dio tih ustanova. U Klaićevoj je sad ukupno 205 kreveta, a u određivanju broja kreveta u budućoj bolnici, upozorava ravnatelj, zadnju bi riječ morala imati struka jer će se vodeći računa o trendovima pedijatrijske medicine najbolje odrediti koliko će kreveta trebati obzirom na broj djece i poroda, odnosno buduće potrebe dječje populacije u Hrvatskoj. Ako bolnica ima 400 dječjih kreveta, treba računati još 300 za roditelje. Osim toga, dječja se medicina sve više bazira na dnevnoj bolnici i nastoji se maksimalno skratiti njihov boravak na odjelu.


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka



– U odlučivanju o budućoj dječjoj bolnici nikako ne smiju riječ imati osobne i stručne taštine, a privatni interesi ne smiju biti ispred interesa djece – upozorava Bahtijarević.


Svjetska su iskustva, navodi, pokazala da dječje bolnice koje su samostalne prosperiraju, a one koje su dio velikih sustava stagniraju.


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka



– Nažalost, dječja se medicina obično utopi u potrebama velikih KBC-a, nađe se na kraju hranidbenog lanca. Tako je bilo i na kraju našeg dvogodišnjeg funkcioniranja u sklopu KBC-a Sestara mislordnica, unatoč tome što smo s imali dobre međusobne odnose, veli ravnatelj Klaićeve. Iznosi model »medical districta« poznat u SAD-u, gdje na jednom području funkcionira njih 15, ali sa zasebnim upravama, financijama i organizacijom. Dječja bolnica naslonjena na veliki sustav čini mu se prihvatljivim modelom, ali dječjoj bolnici kao dijelu velikog sustava kaže »apsolutno ne«.


Svjetska blamaža


Dok kritičari ideje o preseljenju gradskih bolnica u Blato tvrde da je uz stotine milijuna kuna uloženih u dogradnju i modernizaciju postojećih bolnica suludo bacati novac da bi se premjestile u prostor koji traži nova milijunska ulaganja, Bahtijarević kaže kako u njihovom slučaju to ne drži vodu.


– Ne ponašamo se bahato. U uređenje drugog kata pedijatrije, koji je bio u takvom stanju da ga je trebalo zatvoriti, uložili smo 1,2 milijuna kuna, a uz djecu smo smjestili novih 18 majki. Intenzivna njega sad funkcionira vrlo dobro, radi se o minimalnim investicijama kojima osiguravamo primjerene uvjete djeci koja sad trebaju liječenje – zaključuje.


Što se Dječje bolnice Srebrnjak tiče, o njihovom preseljenju u Blato već u startu nema ni govora. Iako je ministar financijsku konstrukciju posložio računajući na 60 milijuna eura koje bolnica Srebrnjak za svoj translacijski centar očekuje iz EU fondova, u bolnici kažu da je alokacija tih sredstava – nemoguća.


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka


Gradilište 1986. u objektivu našeg fotoreportera Nenada Reberšaka



– Projekt je definitivno taksativno naveden u Operativnom programu i bilo kakve izmjene tražile bi promjenu Operativnog programa. Bila bi to svjetska blamaža – veli ravnatelj DB Srebrnjak, Boro Nogalo. Bolnica je ishodila građevinsku dozvolu, dovršen je izvedbeni projekt, a gradnja bi, procjenjuju u upravi, trebala krenuti za šest do osam mjeseci. Bolnica bi u funkciji mogla biti 2019. godine, godinu dana prije zadanog roka.


Rekonstrukcija i adaptacija KB Merkur teška 75 milijuna kuna završena je 2014. godine, kada su dograđena dva kata i opremljen novi transplantacijski centar. Završava rekonstrukcija i adaptacija Kliničke bolnice Merkur te gradnja dva kata ukupne vrijednosti 75 milijuna kuna. Ipak, stari dio zgrade traži hitnu obnovu koje u ovom času nema na vidiku. KBC Sestara milosrdnica nije obnavljan zadnjih 20 godina, pa i u toj bolnici, opterećeni štednjom i potrebom održavanja dotrajalog prostora, priželjkuju novu zgradu.


Foto Nenad Reberšak


Foto Nenad Reberšak



Promašena investicija


Kritičari Kujundžićeve ideje imaju druge argumente: sve dok pedijatrija u osječkoj bolnici prokišnjava, dok se riječka bolnica tek počinje graditi, a KBC Split stišće u postojećim zidovima, svaka je logika investiranja u Blato promašena.


– To me podsjeća na ponašanje pijanih milijardera, prelijevanje iz šupljeg u prazno, dok treba riješiti prave probleme u zdravstvu, dugove – kaže nam ravnatelj jedne od zagrebačkih bolnica koji u preseljenju većine zagrebačkih bolničkih kapaciteta u zgradu u koju treba uložiti stotine milijuna kuna itekako potrebnih zdravstvenom sustavu vidi potpuno pogrešnu logiku.


Činjenica je da su mnoge vlade dosad razmišljale o istom potezu, ali se na njega nisu odlučile. Naprotiv, upravo je HDZ za mandata Sanaderove vlade u postojeće zagrebačke bolnice uložio 1,2 milijarde kuna da bi se izbjeglo preseljenje u Blato. Te 2007. godine, novac je otišao u nadogradnju i modernizaciju KB-a Merkur, Dječje bolnice Srebrnjak, Klinike za tumore, Opće bolnice Sveti Duh, KBC-a Rebro i Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, da bi se sad došlo do zaključka da se u njih više ne isplati ulagati.