Učinkovitiji bojleri

SKUPA DIREKTIVA Oko 75.000 građana morat će izbaciti turbo-plinski bojler. Evo koliki je trošak

Bojana Mrvoš Pavić

Nabava novog kondenzacijskog bojlera znači trošak od oko deset tisuća kuna, dok prilagodba dimnjaka, na primjeru zgrade od četiri stana, košta još oko 13,5 tisuća kuna, dakle oko 3.300 kuna po stanu



ZAGREB Ministarstvo gospodarstva je, kako doznajemo, Europskoj komisiji poslalo svoje komentare na EU direktivu iz 2013. godine kojom se na tržištu više ne dozvoljavaju turbo-plinski bojleri, te zatražilo odgodu njene primjene u Hrvatskoj dok se, kako stoji u odgovoru Ministarstva našem listu, »ne pronađe model financijski prihvatljivog prelaska na kondenzacijsku tehnologiju«.


Komisija razmatra hrvatski zahtjev, ne zna se hoće li ga odobriti, niti je poznato je li Hrvatska spremna svojim građanima, kao što su to učinile neke druge države, subvencionirati prelazak na energetski učinkovitije, kondenzacijske plinske bojlere.


Kako je, podsjetimo, početkom ove godine pisao naš list, 2013. godine, taman kad je Hrvatska ulazila u EU pa nismo imali kad o tome pregovarati, donesena je direktiva prema kojoj na EU tržištu više nije dozvoljena prodaja turbo-plinskih bojlera, energetski neučinkovitih, kao ni zamjenskih dijelova za njih. Direktiva ne traži instant zamjenu svih starih bojlera u pogonu, odnosno prestanak njihovog korištenja, već indirektno nameće postupnu zamjenu dotrajalih uređaja novima, kondenzacijskim bojlerima.


Tri različita scenarija 




U Hrvatskoj je u pogonu oko 75 tisuća turbo-plinskih bojlera, najviše u Zagrebu i Osijeku, dok se kondenzacijske uređaje u novogradnje obavezno ugrađuje tek od 2015. godine. To znači da će 75.000 građana kad-tad morati stari bojler zamijeniti novim, skupljim nekoliko tisuća kuna, ali se i sa ostalim stanarima u zgradi dogovoriti da oni učine isto, i da novim bojlerima prilagode dimnjak. Dimovodne cijevi u zgradama starijima od 2015. godine prilagođene su, naime, turbo-bojlerima, i kad se takav uređaj zamjenjuje kondenzacijskim, mora se prilagoditi i dimnjak, ali i zamijeniti sve ostale bojlere na vertikali. Na primjeru zgrade od četiri stana, to za svaki stan znači trošak od oko deset tisuća kuna samo za bojler, dok prilagodba dimnjaka visine 12 metara – priprema za priključenje kondenzacijskih plinskih kombi bojlera – košta još oko 13,5 tisuća kuna, dakle oko 3.300 kuna po stanu. Radni vijek turbo-bojlera je oko 15-20 godina, što znači da je na terenu sve više zgrada u kojima svi stanari zbog prvog, nepopravljivog kvara konvencionalnog bojlera, moraju mijenjati svoje bojlere.


Kako se može čuti od ugrađivača opreme, instalatera i drugih na terenu u Zagrebu, događaju se tri različita scenarija kad u zgradi »ode« prvi stari bojler. Nakon što se stanari prvo uhvate za glavu zbog troškova i radova koje je potrebno izvesti, a onda uz čašu vode sa šećerom sjednu pa razmisle, odlučuju se za neko od tri rješenja koja »cirkuliraju«. Prvo je ono koje od nas očekuje EU – da zamijenimo stari bojler novim, kondenzacijskim i prilagodimo mu dimovodne cijevi. Drugi dio vlasnika donosi odluku da će se grijati na struju što je, kažu majstori, dugoročno skuplje, ali i opasno, jer mreža u stanu nije prilagođena tolikoj potrošnji, dok dio građana pribjegava trećem scenariju, u kojem se novi ili rabljeni, ali ispravan turbo-bojler nabavlja u okruženju, najviše u BiH ili Srbiji.


Moguće subvencije? 


Kako stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva na pitanje što je učinjeno oko toga da se građanima Hrvatske olakšaju financijski troškovi koji proizlaze iz ove direktive, Europskoj komisiji su predložili odgodu primjene uredbe iz 2013. godine u Hrvatskoj, »dok se ne iznađe model koji će omogućiti financijski prihvatljivi prelazak na kondenzacijsku tehnologiju«.


– Napominjemo da je ovo samo jedna od mogućnosti ublažavanja ovog problema i to privremeno. U slijedećem razdoblju očekujemo komunikaciju sa predstavnicima Komisije nakon što elaboriraju materijale koje smo poslali, ističu. Djelatnost Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost obuhvaća poslove vezane uz financiranje pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša i u području energetske učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije – odgovaraju, napominjući kako je ovaj problem i u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Ministarstva graditeljstva. Znači li to da će, moguće, ubuduće biti subvencija za zamjenu bojlera i instalacija, za sada nije poznato.


Njemačka je prije više godina pribjegla, primjerice, upravo tom rješenju – građanima je refundiran trošak zamjene bojlera i instalacija, čime je istovremeno poticana proizvodnja triju domaćih proizvođača kondenzacijskih bojlera.