Omiljeni adut zdravstvene administracije...

Ruše bunare utemeljitelja javnog zdravstva: Jesu li Hrvati zaboravili dr. Andriju Štampara?

Ljerka Bratonja Martinović

Visoki Andrijin bunar s kotačem je uklonjen, a  mještani su postavili novi s  benkovačkim kamenom / Foto D. KOVAČEVIĆ

Visoki Andrijin bunar s kotačem je uklonjen, a mještani su postavili novi s benkovačkim kamenom / Foto D. KOVAČEVIĆ

Duboki arteški bunar, koji je crpio dubinske vode, jer su iz površinskih prijetile zaraze – tifus, difterija...  Štamparovi sumještani su  srušili. Izgrađen je novi bunar potpuno suprotan Štamparovom principu



ZAGREB  Ime dr. Andrije Štampara, svjetski poznatog utemeljitelja službe javnog zdravstva i začetnika zdravstvene preventive, danas je u Hrvatskoj omiljen adut zdravstvene administracije, ali i njenih kritičara. Na Štampara se rado pozivaju svi koji govore o zdravstvu, a njegov se autoritet i prečesto koristi u dnevnopolitičke svrhe. Štampar, od čije je smrti prošlo 57 godina, svojim je idejama promijenio smjer moderne medicine, a njegova definicija zdravlja kao stanja potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti, uvažena je i danas.


Nepoštovanje nasljeđa


Dostupnost liječnika i medicinskih usluga svakom čovjeku, besplatno liječenje, jeftini ili besplatni lijekovi, prava su koja je Štampar zagovarao s ciljem podizanja razine zdravlja hrvatske populacije početkom 20. stoljeća. Gradnja zahoda i osiguranje zdravstveno ispravne pitke vode jedna su od akcija kojom je Štampar sa suradnicima u to vrijeme nastojao suzbiti zarazne bolesti. Upravo zato stanovnici njegova rodnog mjesta, Brodskog Drenovca kraj Slavonskog Broda, zgroženi su time što su mjesne vlasti originalni Andrijin bunar, star gotovo stoljeće, nedavno zamijenili novim, zidanim bunarom.



Od 1919. do 1930. godine dr. Andrija Štampar djelovao je kao načelnik higijenskog odjeljenja pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu i u tom je razdoblju utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Jugoslaviji, organiziravši 250 higijenskih ustanova (Centralni higijenski zavod u Beogradu, Školu narodnoga zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, niz domova narodnoga zdravlja, bakterioloških stanica, antituberkuloznih, antiveneričnih i antitrahomskih ambulanti i dr.). Svojim programom nastojao je ostvariti da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature, bio je smijenjen 1930. godine, a sljedeće godine umirovljen. Od tada je djelovao kao stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u europskim zemljama i SAD-u.  Od 1933. do 1936. godine boravio je u Kini, gdje je reorganizirao javnu zdravstvenu službu. Iako je 1931. bio izabran za profesora soc. medicine zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, nadležna tijela vlasti nisu htjela potvrditi njegov izbor sve do 1939. godine. Za dekana toga fakulteta bio je izabran 1940. godine, a pri Sveučilištu u Zagrebu osnovao je Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača.





Takvo nepoštovanje nasljeđa koje je svom selu ostavio Štampar ogorčilo je starije mještane koji još čuvaju sjećanje na njega i cijene Štamparovu ostavštinu, kaže Vladimir Vilupek, umirovljeni profesor povijesti i zemljopisa koji je kao dijete živio u Štamparovoj rodnoj kući u Brodskom Drenovcu.


– Bunar i crpka uklonjeni su prije nekoliko godina. Bunar je bio visok oko 2,5 metra, s visokim kotačem, a najvjerojatnije je prodan u staro željezo – kaže Vilupek. Umjesto njega, mještani su obzidali bunar benkovačkim kamenom, postavili običnu pumpu kojoj je netko ubrzo otkinuo ručku, a uz bunar su postavili malu, neuglednu spomen-ploču.


Takvo diranje u Štamparovu baštinu Vilupek smatra skandaloznim. Bio je to, kaže, jedan od prvih Andrijinih bunara koje je Štampar postavio u Hrvatskoj.


– Štampar je u Novoj Gradišci radio od 1913. do 1918. godine i počeo prikupljati sredstva da bi spriječio zaraze. Gradio je bunare, posebno u Slavonskoj Posavini, a jedan od prvih u svom rodnom selu. Kasnije, u Kraljevini Jugoslaviji, bunare je dao izgraditi po čitavoj Jugoslaviji – podsjeća Vilupek. Radilo se o dubokim, arteškim bunarima koji su crpili dubinske vode, jer su iz površinskih prijetile zaraze – tifus, difterija… S jedne strane bilo je kameno korito za pranje veša, s druge strane za pojenje stoke, a Štamparovi sumještani sve su to srušili.


– Bio sam zaprepašten kad sam vidio što su napravili od bunara. Bio je zaštićen kao spomen-baština… Novi je bunar potpuno suprotan Štamparovom principu – on je radio duboke bunare, a ovaj, kako pumpom nisu mogli crpiti vodu iz te dubine, spojili su ga na obližnji izvor – navodi Vilupek.


Obezvrijeđeni velikan


Štamparovi suseljani rado bi u svom selu vidjeli i njegovu spomen-bistu, ali je ona locirana u Požegi. Bilo je predviđeno da ona bude pred Štamparovom rodnom kućom, ali su požeške vlasti, s obzirom da je Drenovac u njihovoj županiji, odlučile bistu locirati kraj željezničke stanice u Požegi, odmah kraj parkirališta. Štamparovi štovatelji smatraju kako se time obezvrjeđuje ovaj zdravstveni velikan.


Štampar je rođen 1. rujna 1888. godine u obitelji Ambroza i Katarine Štampar, a Drenovac je napustio kao 12-godišnjak. Nakon školovanja u Vinkovcima odlazi u Beč, gdje diplomira medicinu, a zatim počinje raditi kao liječnik u novogradiškoj bolnici. Bavio se socijalnom medicinom, a radeći pri Ministarstvu zdravstva u Kraljevini SHS osnovao je 250 zdravstvenih ustanova, šest epidemioloških zavoda, desetke stanica za prevenciju malarije, ambulanti za venerične bolesti, dispanzera za tuberkulozu i školskih poliklinika. Sa skupinom zdravstvenih radnika, 1927. godine osnovao je Školu narodnog zdravlja u Zagrebu. Bio je prvi predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije i predsjednik JAZU-a. Zagovarao je socijalnu medicinu i široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi, smatrajući da se tako uspješno mogu suzbiti pojave mnogih bolesti. Umro je 26. lipnja 1958. u Zagrebu.