Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 21° 1
19. srpnja 2019.
Gradonačelnik Pule za Novi list

RAZGOVOR S BORISOM MILETIĆEM: Brodogradnju treba spasiti, a odnos HDZ-a prema Istri i Rijeci je iritantan

snimio Dejan Štifanić
snimio Dejan Štifanić
Autor:
Objavljeno: 8. travanj 2019. u 22:26 2019-04-08T22:26:03+02:00

Jednako kao što nas nitko nije pitao za mišljenje ni kod prvog strateškog partnera Danka Končara, niti kod drugog, Tomislava Debeljaka. O tome smo doznavali iz medija, i dapače i mislimo da lokalna politika nema što ni utjecati na poslovne odluke uprava. Hoćemo li o Adrisu, Valamaru ili Holcimu isto razgovarati ovdje u mom uredu? Ne bih rekao.

Radnici Uljanika već su 17 dan u štrajku, odluke Vlade, a ni suda o budućnosti Uljanik Grupe nije još donesena, a IDS je ovih dana zbog toga do kraja »zaratio« s HDZ-om i Vladom. Zato smo predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića pitali kakva će biti socijalna slika Istre ako se na kraju ipak dogodi stečaj.

– Uljanik je ne samo najveće poduzeće Pule nego i Istre, sa značajnim udjelom u industrijskoj proizvodnji i velikim udjelom izvoza. Kad gledamo ranije godine s više isporuka, to se direktno odražavalo na vanjskotrgovinsku bilancu, jer i velik dio uvoza otpada na Uljanik zbog repromaterijala. Kad su normalno poslovali, prihodi su bili preko dvije milijarde kuna godišnje, a onda je jasno koliko je to za Istru važno. Često se doživljavamo samo kao turistička regija, no turizam je tek na trećem mjestu. S druge strane ako znamo da Uljanik grupa mjesečno samo za bruto plaće radnika treba oko 70 milijuna kuna, onda znamo koliko to znači i za plaćanje poreza i javne financije, državne, ali i lokalne, a kad se tome doda i cijeli lanac dobavljača, znamo što to znači opet za javne financije. Normalno da nitko ne želi ni razmišljati o tome da će sutra sve to biti ugašeno, ali kako stvari stoje – Vlada gura tvrtku u stečaj, čemu se mi izuzetno protivimo.

Nikako da se izgovori riječ stečaj?

– Tako je. Očito, ne samo zbog veličine Uljanika, nego općenito industrijske proizvodnje. No, moja poruka je jasna: za nas je Uljanik neophodan, i pritom mislim za cijelu Hrvatsku. Nama je turizam u državi već prevelik u udjelu BDP-a Hrvatske, preko 20 posto, a to nije dobro. Ne, međutim, zbog toga što je turizam prerazvijen, već industrijska proizvodnja zaostaje. Proizvodnja je neophodna, i stav je regionalne zajednice da Uljanik treba očuvati. To je zadnja velika industrijska grana u ovoj zemlji koja zapošljava velik broj radnika, nema niti jedne druge.

Ima li Grad Pula spremne mjere za takvu situaciju?

– To vam je taj paradoks javnih financija: dok ekonomija ide dobro, lako ulažete u nove projekte i društveni standard, a kad je kriza, i onda imate manje sredstava u proračunu, tada još i morate više izdvajati za socijalu. Stoga mi itekako pomno pratimo događaje, 2018. godinu smo proračunski vodili izuzetno restriktivno u smislu rashoda, i normalno da razmišljamo što kao lokalna zajednica možemo učiniti ako veći broj ljudi ostane bez posla. Dosad su ljudi koji su odlazili iz Uljanika uglavnom nalazili nova radna mjesta, ali sada moramo biti spremni za nove situacije: predvidjeli smo značajnija sredstva za socijalna davanja, potom kroz razne usluge od dječjih vrtića, školskih marendi, produženog boravka do komunalnih davanja kroz oblike pomoći, a s druge strane kroz našu agenciju, kroz naše poduzetničke programe, ako se netko bude htio preusmjeriti u nove vlastite obrte, omogućit ćemo edukacije, prekvalifikacije, ali i povoljnepoduzetničke kredite.

Kako stečaj može utjecati na IDS na izborima u svibnju, odnosno je li vas strah za vlastiti rejting, motiv tako oštrih riječi prema HDZ-u?

– HDZ je učinio sve da problem Uljanika pretvori u prvoklasno političko pitanje. Je li se u sličnim situacijama na isti način obrušio na lokalnu samoupravu u drugim gradovima? Naravno da nije. To je njihova taktika i to što napadaju IDS je manji problem. Ono što je stvarno iritantno je njihov odnos prema Istri, pa i prema Rijeci. Da se sve ovo događa negdje drugdje, nema šanse da bi se odnosili tako bahato i bezobrazno. Pogledajte njihov odnos prema radnicima, poruke koje su slali ministri posljednjih dana. Nemaju minimum pristojnosti i ljudskosti ako hoćete da stanu pred radnike i priopće im odluku, kakva god ona bila, nego šalju emisare, Bandića i Štromara. Kao da nije dovoljno da ne primaju plaću nego im treba oduzeti i dostojanstvo! To je stvarno sramota. Što se tiče odgovornosti IDS-a, ako znamo da cijela lokalna razina zajedno ima 0,7 posto dionica Uljanika, onda znamo i da je taj utjecaj zanemariv. U tom smislu odgovornost lokalne uprave, na izbor menadžmenta, na donošenje odluka – apsolutno ne postoji. To je lako utvrditi. Svi oni koji politički ne mogu pobijediti IDS sada su vidjeli svoju šansu, da na muci Uljanika pokušaju našteti IDS-u. To vam pokazuje koliko smo mi još uvijek zaostali, u smislu političke kulture. Umjesto da argumentirano tražimo rješenje za Uljanik i »3. maj«, da raspravljamo o tome može li, primjerice, talijanski model brodogradnje funkcionirati u Hrvatskoj, nama se pitanje opstanka brodogradnje kao posljednje industrijske grane u Hrvatskoj pretvara u pokušaj destabilizacije IDS-a i u konačnici, same Istre.

Percepcija vam je potom pitanju bitno drugačija. IDS se smatra odgovornim za sadašnje stanje?

– Tako je. Jer na to HDZ igra. Mi znamo da su puno veći problemi ranije bili u drugim škverovima, da je tamo otišlo puno više novaca nego se sad zahtijeva za restrukturiranje Uljanika. A kad je bio prozvan gradonačelnik Splita ili Rijeke, ili Trogira? Nikad što je i logično jer lokalna samouprava u tome ne odlučuje.

Odgovornost Vlade

IDS je ovih dana optužio HDZ da želi ekonomski destabilizirati Istru u cilju udara na IDS. Ali recite: što bi HDZ dobio da destabilizira jednu cijelu regiju i ugasi najveće poduzeće u njoj? Ukupan BDP će pasti, pokazatelji će biti loši za cijelu državu ako Uljanik ode u stečaj. Zašto bi HDZ to htio?

– HDZ cijelo vrijeme u prvi plan gura političku priču, a ne ekonomsku. To tvrdim jer štrajk koji se dogodio prošle godine u kolovozu, nije ni trebao biti održan, a nakon njega je krenulo otkazivanje narudžbi i ova spirala koja je sada vodi ka krizi. Taj štrajk se mogao izbjeći .

To stalno ponavljate – zar tvrdite da su se HDZ i sindikati tada bili dogovorili?

– Ne, tvrdim da je Vlada mogla isplatiti plaće ranije, a nije htjela. Radnici nisu bili dobili svoje plaće za srpanj i kolovoz, ali Vlada je isplatila plaće na kraju na način da se Uljanikovi depoziti u poslovnoj banci otpuste. A ti depoziti su bili u banci i prije nego je do štrajka došlo. Dakle, novac se mogao isplatiti i bez tog čekanja, on je postojao. Nije trebalo namjerno gurati Uljanik u štrajk. Zašto je Vlada isprovocirala štrajk? Ja sam to pitao premijera na sjednici Vlade tu u Puli. Ostao sam bez odgovora. Što se sindikata tiče, oni su reagirali logično – nisu dobili plaću, štrajkali su. Ali Vlada ih je neisplatom odgurala u štrajk. To je bila direktna šteta za imidž brodogradilišta, izgubljeno je 25 milijuna kuna, i nakon toga kreće prava agonija, otkazuju se narudžbe itd.

To su vrlo ozbiljne optužbe: tvrdite da se ne radi samo o tome da Vlada nije činila što je možda trebala, nego da je svjesno radila na provociranju prilike za stečaj?

– Evo vam protupitanje: ako smo župan Flego i ja prve informacije o situaciji dobili krajem 2017. i o tome odmah, promptno izvijestili Vladu, odnosno ministricu Dalić, a prošlo je 17 mjeseci od tada bez ikakve odluke Vlade o budućnosti brodogradnje, onda što Vlada želi? Također, ako je Vlada odlučila u siječnju 2018. godine izdati jamstvo na 96 milijuna eura, dakle pričamo o velikim novcima, i time jamčiti za tzv. rescue-aid, ili sanacijski kredit za koji se zna da može trajati maksimalno šest mjeseci, dakle do srpnja 2018. godine, uz suglasnost EK, tim su korakom jasno rekli da je poduzeće u problemu i da je to period u kojem se mora osmisliti plan restrukturiranja koji se u tih maksimalnih 6 mjeseci mora početi provoditi. A to se nije dogodilo.

Zbog Vlade ili možda zbog uprave?

– Uprava je predlagala svoja rješenja, ali ako je procijenjeno da je to loše, zašto odmah nisu smijenili tu upravu? Država i dan danas ima 25 posto dionica. Dakle, u bilo kojem trenutku mogla se dogoditi izmjena NO i uprava je mogla biti smijenjena. Pa to su i sindikati zahtijevali, sjećamo se svi. Pa normalno da ako imate 25 posto plus jednu dionicu imate i upravljačka prava, ali i odgovornost. Ali, evo, nisu htjeli.

Bandićevo poštenje

Mislite da HDZ oteže s konačnom odlukom do europskih izbora?

– Ja mislim da oni svjesno mrcvare ove ljude. Bit će za mjesec, pa tjedan, dan... U siječnju 2018. odobravanjem rescue-aida vi ste odlučili ići u program restrukturiranja, i točka. Nije moglo više oko toga biti dilema i otezanja. Ja ne mogu prihvatiti da netko tek sad ide računati brojeve nakon 17 mjeseci. Pa sve se znalo još u studenom 2017. godine! Prema svim dosadašnjim reakcijama iz Zagreba, vidi se da je Vladi puno više stalno do njihovog PR-a i imidža nego do poduzeća.

miletic

Stalno govore o 30 milijarda kuna potrošenih dosad, o poreznim obveznicima itd. A evo prije neki dan mogli smo pročitati – HŽ cargo 1,7 milijarda kuna, ali to nije problem. U poljoprivredu se uložilo preko 40 milijarda kuna, dakle više nego ukupno za brodogradnju, ali da li to netko stavlja pod upitnik. Ono što mi inzistiramo jest da u ovoj zemlji imamo jednak metar za sve. Od tih 30 milijarda kuna, nitko ne govori da je 37 posto toga išlo Brodosplitu, tih 11 milijarda kuna nije problem. A kad se govori o Rijeci i Puli, onda je problem – kako to? A nitko iz Vlade ne spominje da je na Uljanik otišlo 12 posto od tih 30 milijarda, dakle jasno je koliki su to omjeri.

Ponavljate da je to zato jer tu HDZ nema biračku bazu?

– Pa naravno. Uostalom, Uljanik je u međuvremenu svih tih godina proizveo i isporučio brodova u vrijednosti 50 milijarda kuna. Ni ni to nitko sad ne spominje – kako to? Pogledajmo samo udio PDV–a u tome. Dakle, cijeli taj PR, od one ankete na Hrvatskoj televiziji, do zadnjih Kujundžićevih izjava koji sad kaže da je Uljanik postao i problem sanacije hrvatskog zdravstva, sve govori o odnosu ove Vlade. Sad je Uljanik kriv za sve. Mašinerija koju je Vlada upregla da identificira Uljanik, a onda posredno i Istru kao izvor svih problema je politički buling bez presedana. I to Istru, koja je gospodarski motor Hrvatske.

Vidimo da je Plenković pod pritiskom koalicijskih partnera, Čačića, Kosora, nekih manjinaca, zatim Bandića. Važnije mu je sačuvati koaliciju i saborsku većinu?

– Promatrajmo to kroz drugu prizmu: u Hrvatskoj postoje samo tri županije koje neto doprinose hrvatskom proračunu više nego dobiju iz proračuna natrag, a od te tri – dvije su Istarska i Primorsko-goranska. Pa ako znamo da Istra godišnje isporuči jednu milijardu kuna više nego joj se vrati – dakle u ovih 30 godina Istra je već sanirala cijelu hrvatsku brodogradnju, zar ne. I sad ne bi trebali imati pravo na spašavanje tvrtke? Prema tome, definitivno da HDZ-u nije politički interesantan prostor gdje nema svoje birače, a to su upravo Rijeka i Pula. Pogledajmo i druge projekte koji se financiraju iz državne kase – taj novac na ovo područje jednostavno ne dolazi, i to svi znamo. Premijer je u kratkom vremenu prešao dalek put od velikog Europejca do čovjeka koji se skriva iza Milana Bandića. To da Bandića priča o poštenju, sprezi s vlasti i objavljuje stečaj je prvorazredna politička parodija. Onaj isti Bandić koji skuplja žetončiće za Plenkovića.

Bojite li se da bi ovo zaoštravanje s HDZ-om moglo dovesti do zaustavljanja drugih projekata u Istri?

– Ipsilon se gradi po koncesijskom modelu, dakle financiraju ga oni koji ga najviše koriste, a to su opet ljudi u Istri. No, definitivno naslućujemo da je pod upitnikom i nastavak gradnje opće bolnice u Puli – građevinski dio ide normalno, ali ministarstvo onemogućava raspisivanje nabave za opremu. Zadnja sjednica Vlade u Puli je bila 13. rujna, šest mjeseci je prošlo, a odluke nema. Podsjetit ću da tu bolnicu opet gradimo uz učešće od jedne četvrtine od same lokalne zajednice, što nije slučaj u drugim dijelovima Hrvatske. Dajte mi jedan takav primjer ako možete! Nadalje, 2008. godine Vlada je donijela zakon o otpadu – jedina dva centra su danas u Istri i Primorsko-goranskoj županiji nitko drugi se nije odmaknuo, a ta tehnologija, definirana tim HDZ-ovim zakonom, ima ostatni, gorivi dio otpada, no Vlada nije i dalje donijela uredbu o zbrinjavanju tog otpada. Imamo nametnutu tehnologiju, ali ne i rješenje za ostatak otpada. Treći primjer, imali smo prošlo ljeto havariju u Raškom zaljevu, i brodovlasnik treba snositi trošak onečišćenja od nafte – opet se ništa ne rješava. Pitanje je dana kad će Istarska županija dobiti ovrhu. Da ne govorimo o stotinama predmeta gdje se gradovi i općine spore s državom oko imovine. Centralna država aktivno pruža otpor našim lokalnim zajednicama.

Kadroviranje u Uljaniku

Što po vama zapravo znači rečenica koju je premijer izgovorio i stalno ponavlja: »nećemo restrukturiranje, ali tražimo alternativni model« za Uljanik? Da li to znači da je restrukturiranje još uvijek moguće?

– To je samo kupovanje vremena, mrcvarenje ljudi, koji više nemaju snage slušati bilo kakve ideje Vlade. Jer ako se malo vratimo unatrag slušali smo mantru iz Vlade: ima puno zainteresiranih partnera, te Ukrajinci, te ovi, te oni, a na kraju svi javno demantiraju Plenkovićeve ministre. Dakle, nema ničega, samo kupovanje vremena, ništa drugo.

Da jednu stvar raščistimo: bi li vama bio prihvatljiv stečaj s preustrojem?

– To za brodogradnju ne može donijeti ništa dobro.

Donijelo bi dobro samim time da se proizvodnja ne bi prekidala, odnosno radnici bi ostali u firmi?

– Ja mislim da to za veliku industriju teško može uspjeti. Volio bih da sam u krivu. Ovo je ipak specifično: nema jake brodogradnje nigdje na svijetu bez čvrstog suporta države. Pritom ne mislim na vertikalne subvencije koje EU ne dozvoljava. Ako može i dalje brodogradilište u Monfalconeu biti skoro 100 posto u državnom vlasništvu, tako treba ostati i u Hrvatskoj. Mi smo uostalom otpočetka bili protiv privatizacije brodogradilišta. To smo isticali još 2008. godine. Država mora biti prisutna kroz elemente kvalitetnog financiranja.

I dalje ste uporni u tome da je jedino restrukturiranje za vas prihvatljivo?

– Da.

I tvrdite da nikad niste utjecali na donošenje poslovnih odluka Uljanika?

– Tako je. Jednako kao što nas nitko nije pitao za mišljenje ni kod prvog strateškog partnera Danka Končara, niti kod drugog, Tomislava Debeljaka. O tome smo doznavali iz medija, i dapače i mislimo da lokalna politika nema što ni utjecati na poslovne odluke uprava. Hoćemo li o Adrisu, Valamaru ili Holcimu isto razgovarati ovdje u mom uredu? Ne bih rekao.

Je li Gianni Rossanda ikad bio član IDS-a?

– Ne, nikada. Dao sam nalog da se provjeri sav menadžment Uljanika od prvog dana – niti jedan čovjek nikada nije bio iz IDS-a. Jedina politička opcija koja je stranački kadrovirala Nadzorni odbor, a on bira upravu, jest isključivo HDZ. Nikad nitko drugi.

Tvrdite da niste odobrili postavljanje Rossande na to mjesto?

– Ne tvrdim, nego je to tako. Prije svega morate znati da uprave imenuje NO, a njega čine vlasnici, dakle država i dioničari. Dakle, niti je IDS postavio Karla Radolovića, niti Antona Brajkovića, niti Rossandu. Uljanik je uvijek bio jedan svijet za sebe, kao što je okružen zidom, tako Uljanik nikad nije dozvolio da mu se politika miješa u poslovanje. I upravo smo i ti koji želimo da se točno zna tko je donosio odluke, i tko za njih mora odgovarati.

Tajming ključan kod Sanadera

Evo Ivo Sanader ipak ide u zatvor, dakle pravda je spora, ali dostižna. Možda tako bude i s odgovornima za Uljanik?

– Ivo Sanader mora odgovarati za sve zlouporabe i kriminal, ali dok god je tajming ključni faktor u pravosudnim procesima, teško je govoriti o pravdi, a još manje o pravu. Kad budemo imali pravosuđe koje će biti brzo, učinkovito i potpuno neovisno o politici političkim događajima, onda ćemo moći reći da živimo u pravnoj državi. U ovom trenutku to definitivno nije slučaj.

Pa evo, odgovarat će uhićeni članovi uprava, za koje vi tvrdite da nisu bili stranački ljudi?

– I oni, među ostalima ukoliko se dokaže njihova krivnja. I tvrdim da nisu trebali biti uhićeni na takav način, u lisicama. 100 policajaca za 12 ljudi. Došli bi i sami, da ih se normalno pozvalo.

Strateški partneri

Kad ste spomenuli 2013. godinu, spominje se da je Uljanik preuzeo »3. maj« pod pritiskom tadašnjeg ministra financija Linića, odnosno da je dogovoreno da se preuzme za jednu kunu, a da je prava cijena bila ona pozajmica od 500 milijuna kuna. Što vi znate o toj transakciji, kako je do nje došlo?

– Koliko ja znam, »3. maj« je bio pred stečajem, i dogovor Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva te Uljanika je bio da se preuzme »3. maj« da ga se spasi, da se potom išlo u proces dokapitalizacije Uljanik grupe, koja je trebala biti financijski puno izdašnija, a bio je tek minimum od 100 milijuna kuna. Ali čini mi se da o tome može govoriti samo Linić, a ne ja. Ali idemo vidjeti nekoliko paralela: znamo da Adris baš nema afiniteta prema brodogradnji, a ipak je Adris grupa nakon države drugi najveći dioničar Uljanika i danas. Da li su se oni tu našli slučajno, ili je to bio ipak mig ministra financija, to je logično pitanje. Ne mislimo valjda da se to dogodilo slučajno. Što se pozajmice tiče, »3. maj« je dobio potporu za restrukturiranje od države, ali činjenica je da ideja o sinergiji dva brodogradilišta u ovom bazenu, ima poslovne logike. Ali, koliko sam ja upoznat, preuzimanje »3. maja« bilo je nešto što je tada država tražila od Uljanika da učini.

I sve to nije imalo veze s vama u IDS-u?

– Tako je. A kad je iz temeljnog kapitala brodogradilišta izvlašteno pomorsko dobro, tada su jamstva postala jedini model potpore, škverovi su tada izgubili mogućnost samostalnog financiranja putem komercijalnih kredita i slično. To je bio zahtjev EU, ali to je početak masovnog korištenja državnih jamstava. Tada su se procesi za brodogradilišta zakomplicirali: ovisili ste o državi, država je kasnila. Tu je nastao problem, kroz to solomonsko rješenje.

Ne može se spašavati samo jedan sustav, a drugi ne

Što kažete na ideju ministra Horvata da Uljanik gradi brodove za Jadroliniju?

– Super bi bilo da se sve ono što nekoj nacionalnoj ekonomiji treba, i proizvodi u toj nacionalnoj ekonomiji. Naravno, treba poštovati normalne financijske kriterije, da to ne budu nakaradne cijene. Ideja je logična, ali oni su općenito neozbiljni. Ministar Horvat kaže mogu se graditi brodovi za Jadroliniju, za pola sata ministar Ćorić kaže – to se ne može. Premijer Plenković kaže – tražimo druga rješenja za Uljanik, a ministar Marić kaže – ne znam za nikakva druga rješenja. Eto tako funkcionira Vlada, zato nam se smiju u EU i zato smo zadnji po svim relevantnim ekonomskim pokazateljima.

Kako vam se sviđa ideja primorsko-goranskog župana da država otkupi od Uljanika dionice »3. maja« koji je mnogo zdraviji?

– Ako je država bila većinski vlasnik i išla svjesno privatizirati Uljanik, koji je preuzeo »3. maj«, i vidimo da je to rezultiralo neuspjehom, ne vidim zašto ne vratiti stanje gdje je bilo, preuzeti većinski paket dionica i nastavljati upravljati.

Vi mislite da bi država trebala opet otkupiti oba škvera?

– Da, po meni jedno i drugo. Nije potrebno otkupljivati, ionako škverovi duguju državi previše. Ako opstanu ova dva škvera, plus Brodosplit i Brodotrogir, to onda jest spašavanje brodogradnje. Ako bi se spašavalo samo jedno brodogradilište, dugoročni cilj ne bi bio postignut. Ne može se spašavati samo jedan sustav, a drugi ne.

Kako vidite prijedlog da partner bude Debeljak? Čija je to ideja bila? No, Vlada ga je već odbila ionako, jedna solucija manje.

– On se i prvi put javio kao partner, on vodi škver u Splitu, u djelatnosti je prisutan, a ključno pitanje je uvijek financijski kapacitet učešća u programu restrukturiranja. Predložila ga je uprava. Evo, Vlada ga je odbila.

Kao i Končara? Jasno da se Končara pritom povezuje uz vas u IDS-u, i pogotovo uz Ivana Jakovčića, ali kako vi vidite to odbijanje Vlade i za njega?

– Ne znam zašto je Vlada srušila i tu mogućnost, ali reći ću vam da je, kad se riječ o projektima kojima on upravlja, natječaj za Katarina Monumenti na primjer, raspisala još Vlada Jadranke Kosor, dakle prije deset godina, da je Vlada donijela odluku o dodjeli te koncesije, prema tome mislim da je Vlada bila poprilično benevolentna prema njemu. Ističem da je to pomorsko dobro kojim upravlja država, ne lokalna samouprava.

Kako je onda prestao biti prihvatljiv?

– Očito se procijenilo da i njemu nedostaje financijskog kapaciteta za provedbu programa restrukturiranja.

Znamo da je Končar htio preuzeti zemljište Uljanika i pretvoriti ga u turističku namjenu. Da li je točno da ga je IDS zato doveo?

– Ne, mi njega nismo nikud doveli, niti smo o njemu odlučivali. Vlada ga je dovela! Taj dio manipulacija koje se konstantno puštaju iz HDZ-ovih krugova, nije točan. Pokušava se zamutiti voda, ali to ne stoji. Prostornim planom Grada Pule područje Uljanika je definirano kao brodogradilište.

Pa nemojmo baš zaboraviti da se Jakovčić morao povući zbog toga?

– Tu smo kao stranka apsolutno odgovorno postupili: njegov angažman u NO u poduzeću Afarak odobrio mu je Europski parlament, gdje je zastupnik, a kad je uprava Uljanika objavila da je Končar za njih strateški partner, upravo zbog ovakvih špekulacija smo se odmah usuglasili da je ispravno da Jakovčića da da ostavku u NO Afaraka jer je to ispravno. I tako je i bilo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka