Smije li se mladoga čovjeka, koji nije napunio ni tridesetu, na osnovi dvaju razgovora, ma koliko stručna bila, prisilno zatvoriti u »ludnicu«, s izgledima da mu to uništi svaku čovjeka dostojnu životnu perspektivu?
Dvadesetosmogodišnjak D. P., iz okolice Zagreba čiji su podaci poznati autoru ovoga teksta, mogao bi biti prisilno zatvoren u psihijatrijskoj ustanovi, liječen mimo volje i trajno stigmatiziran kao teški duševni bolesnik presudi li Općinski kazneni sud u Zagrebu da je susjedi prijetio ubojstvom u procesu koji upravo traje.
To bi mogao postati rezultat višegodišnjih nesuglasica tog mladića sa susjedima i rodbinom, koje su posljedovale nizom prekršajnih postupaka, a u posljednjih godinu i pol i s dva kaznena postupka te psihijatrijskim vještačenjem, u kojemu se tvrdi kako pacijent boluje od paranoidne shizofrenije, zbog čega je opasan za okolinu i treba mu prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Naš list, međutim, pribavio je mišljenje neovisnog psihijatra koji, na temelju razgovora s D.P., nalaz vještaka osporava kao »neosnovan, pristran i nestručan«, te preporuča nezavisno psihijatrijsko vještačenje.
Teškoće D.P. i njegove obitelji počele su još devedesetih. Sam D.P. tvrdi da je važan kamenčić cijeloga mozaika činjenica da mu je majka Srpkinja. Riječ je o zamršenome spletu nesuglasica s najbližim susjedima, u koje je upleteno i neslaganje oko podjele dijela imovine s polubratom D.P.
Godinama je tinjalo to međusobno nerazumijevanje, prerastajući u povremene svađe, da bi kulminiralo prvi put u kolovozu 2012. D. P. je podnio nekoliko prekršajnih prijava protiv susjeda, ali policija nije uvažila nijednu, nego je prekršajnu prijavu napisala D.P.-u.
Ne pristajući na policijsku procjenu da je on odgovoran za svađu sa susjedima, D. P. se upustio u neizvjesnu legalnu bitku s policijom, pa je krenula spirala žalbi, tužbi, protutužbi i svakojakih dopisa kojima je D.P. pokušavao uvjeriti institucije da je u pravu on, a ne policija. Dakako, neuspješno. Štoviše, što je manje uspijevao, D. P. je postajao uporniji, pa je policiji poslao i nekoliko dopisa zbog kojih je zaradio prijave za vrijeđanje policije, koje su, očekivano, po njega završile loše.
No ozbiljni problemi počeli su početkom 2014. Posvađali su se D.P. i njegova susjeda, i danas protiv D.P. zbog toga na Općinskome kaznenom sudu u Zagrebu traje suđenje za prijetnju ubojstvom. Mjesec kasnije, u ožujku 2014. opet se dogodio izgred, u kojemu je oko kuće D.P. sudjelovalo nekoliko djece.
D.P. tvrdi da su ta djeca na njegovu kuću bacala prvo grude snijega, a potom i kamenje. Došla je policija i odvela D.P. Pet mjeseci kasnije, protiv njega na Općinskome kaznenom sudu u Zagrebu traje suđenje za napad i ozljeđivanje djece, zbog čega je 9. siječnja 2015. nepravomoćno proglašen krivim te mu je određen »prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama«.
D.P. je na suđenju tvrdio kako nije ozlijedio nijedno dijete, nego da je jedan dječak pao dok je trčao za njima. Ako D. P. bude proglašen krivim i u postupku koji upravo traje – onome da je susjedi prijetio ubojstvom – sigurno će biti zatvoren u psihijatrijsku bolnicu. Dotad, brani se sa slobode.
Dramatičan nalaz
Psihijatrijsko je vještačenje tražila tužiteljica, predstavnica državnog odvjetništva, na prvome suđenju, onome u kojemu je D. P. već proglašen krivim, jer se na ročištu posvađao s njom. U pritvoru je bio od listopada 2014. do 9. siječnja 2015., a dio tog vremena, protiv svoje volje, na psihijatriji zatvorske bolnice, gdje je mimo volje morao piti psihofarmake. Psihijatrijsko vještačenje nad D.P. provela je stalna sudska vještakinja Esta Sušić, na zahtjev predstavnika državnog odvjetništva. Kako stoji u presudi Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2015., zaključak je njezinog nalaza kako je »postavljena dijagnoza teške prave i trajne duševne bolesti-shizofrenija«
. »Obzirom da kod ispitanika postoji apsolutna nekritičnost i nedostatak uvida u vlastitu bolest sukladno čemu odbija psihijatrijsko liječenje, a uvažavajući karakteristike kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret, u kojem postoje elementi nasilja, smatra da postoji i dalja vrlo velika opasnost za okolinu«, stoji u presudi. Esta Sušić ustrajala je na svome nalazu i u drugom suđenju protiv D.P., za prijetnju ubojstvom susjedi, koje će na zagrebačkome Općinskom kaznenom sudu, kod drugog suca, biti nastavljeno 16. rujna. Na ročištu održanom 1. srpnja ove godine, zatražila je prisilno zatvaranje u psihijatrijsku bolnicu, jer, po njezinu mišljenju, »nisu ispunjeni kriteriji za liječenje na slobodi«.
Premda je završio samo osnovnu školu, D. P. se bavi elektrotehnikom, i tvrdi da razvija naročitu vrstu zvučnika i pojačala. Riječ je, kaže, o »pojačalu koje s manje snage daje više, bez pokretnih dijelova i bez tranformatora«. Tvrdi da je to »elektronički sklop koji bi se mogao primjenjivati i na čipove«, te dodaje da »razmišlja kako ga komercijalizirati«. Tu njegovu djelatnost sudska vještakinja Esta Sušić iskoristila je da u svom nalazu ustvrdi kako je D. P. »izvan realiteta u svom svijetu sumanutosti, u kojem dominiraju megalomanske i sumanute paranodidne ideje«. Međutim, dr. sc. Ante Elez, diplomirani inženjer elektrotehnike koji radi u jednoj renomiranoj hrvatskoj elektrotehničkoj tvrtki, razgovarao je s D. P. i omogućio mu da predstavi svoj rad. Svoje je dojmove za naš list opisao ovako: »Iznenadilo me vladanje područjem koje je D. P. došao prezentirati. Impresioniran sam njegovim znanjem i poznavanjem tehnike. Zaključio sam da je tehnološki obrazovan i sposoban, i to na višoj razini čak i od nekih stručnjaka. Tijekom razgovora, pozvao sam još dvojicu kolega iz svoje tvrtke, koji su donijeli osciloskop vrijedan gotovo pola milijuna kuna. D. P. je odmah znao kakav je to uređaj. Štoviše, sam je radio s njim. Možda se može činiti da on ima stanovitih problema sa socijalnom komunikacijom – nastup mu je možda malo tvrd – ali tome uopće ne bih pridavao pozornost. Mlad je i to se možda može i razumjeti. Stojim iza svojih riječi i svojim znanjem i svojim ljudskim prosudbama te, bude li trebalo, spreman sam sve ovo ponoviti na sudu«, kazao je za naš list dr. sc. Ante Elez, diplomirani inženjer elektrotehnike.
Vještakinja je svoj nalaz donijela na temelju dvaju razgovora s D. P. Prema zapisniku ročišta od 1. srpnja, »nije koristila nikakvu medicinsku dokumentaciju obzirom da je ispitanik izjavio da nikada nije ranije psihijatrijski liječen«. Odvjetnik D.P.-a Zlatko Sambolić u oba je suđenja prigovorio jer je tako dramatičan psihijatrijski nalaz donesen samo na temelju dva razgovora s pacijentom, i bez ikakve medicinske dokumentacije, ali vještakinja je odgovorila kako je »psihijatru kada osoba ispoljava jasnu psihopatologiju dostatan intervju, te klinička slika koju ta osoba manifestira za postavljanje dijagnoze«.
Međutim, psihijatar s jedne ugledne zagrebačke klinike, koji je u dva navrata intervjuirao D. P. – onoliko puta koliko i sudska vještakinja – i s kojim je razgovarao naš list, misli suprotno od onoga što je konstatirala vještakinja Esta Sušić. »Nalaz vještačenja treba u cijelosti odbaciti kao neosnovan, pristran, nestručan, i dat samo na osnovi osobnih zapažanja iz dva razgovora«, stoji u pisanome mišljenju što ga je našem listu dostavio taj psihijatar, koji nije želio biti imenovan. Stručnjak podsjeća kako »nije učinjena nikakva stručna medicinska dodatna obrada«, te kako »nema relevantnih heteropodataka o postojanju evidentnih znakova duševne bolesti«.
»Opasne« tvrdnje
Nezavisni psihijatar koji je razgovarao s D.P. naziva »vrlo opasnim« tvrdnju sudske vještakinje iz njezina mišljenja, kako »se nedvojbeno može dijagnosticirati postojanje prave, trajne i teške duševne bolesti, shizofrenije«. Riječ je, ocjenjuje naš sugovornik, o »većinom subjektivnim impresijama vještakinje«. »Vještakinja uporno ponavlja zaključak o teškoj duševnoj bolesti i potrebitom liječenju, pa makar i mimo volje i pristanka okrivljenika. Ona daje vrlo opasan zaključak po okrivljenika, koji može trajno, u pravom smislu riječi, obilježiti osobu i napraviti brojne životne probleme, dapače lišiti ga slobode, prisiliti na liječenje, uskratiti pravo na normalni život, trajno i doživotno ga stigmatizirati«, zaključuje naš sugovornik.
On smatra da bi nezavisna institucija trebala pregledati D. P., kako bi se otklonila svaka sumnja u pogrešnu dijagnozu, koja bi mogla uništiti život mladome čovjeku. »Preporučam nezavisno psihijatrijsko vještačenje, ako treba i izvan Hrvatske, recimo u Ljubljani ili u Sarajevu. Trebalo bi vještačiti dijagnozu koja je, smatram, postavljena neobjektivno, nekorektno i mimo medicinske struke. Trebalo bi vještačiti i zaključak kojim se ‘predviđa’ da bi pacijent mogao biti opasan i da bi mogao učiniti ponovno kazneno djelo, kao i zahtjev za prisilnim liječenjem mimo volje ispitanika.«
»Profesionalna etika mi ne dozvoljava da komentiram slučaj«, kratko je našem listu odgovorila vještakinja Esta Sušić, kada smo je zamolili da komentira slučaj D.P. Sušić smo e-mailom obavijestili kako smo pribavili mišljenje neovisnog psihijatra koji osporava njezin nalaz, te joj ponudili da komentira to osporavanje, ali i cijeli slučaj. Odgovorila nam je samo rečenicom koju smo citirali.
Trenutno, D. P. je na slobodi. Ni prije ni poslije opisanih incidenata nije se dogodilo ništa što bi potvrdilo tvrdnju da je nasilan. Autor ovoga teksta s njim je, u posljednjih nekoliko mjeseci, razgovarao nekoliko puta. Bez namjere da osporava nalaz ovlaštene sudske vještakinje za psihijatriju, dojam autora teksta jest da D. P. nije nasilan, te da njegova eventualna socijalna disfunkcionalnost nije ni veća ni opasnija od slabije društvene prilagođenosti mnogih naših sugrađana, koji nisu imali tu nesreću da ih nesklone životne okolnosti odvedu u pogubnu situaciju. Zato pitamo: smije li se mladoga čovjeka, koji nije napunio ni tridesetu, na osnovi dvaju razgovora, ma koliko stručna bila, prisilno zatvoriti u »ludnicu«, s izgledima da mu to uništi svaku čovjeka dostojnu životnu perspektivu?
