Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 0° 1
Sutra: 0° 0° 1
16. prosinca 2018.
Dokaz nedokazivom

Prilozi za biografiju: Hasanbegović pozivao da škole nose ime deklariranog antisemita

Foto D. Jelinek
Foto D. Jelinek
Autor:
Objavljeno: 14. veljača 2016. u 13:05 2016-02-14T13:05:52+01:00

 U razgovoru za sarajevsko Oslobođenje Hasanbegović je o Huseinu efendiji Đozi rekao: Amputirati ef. Đozu iz nacionalnog i islamskog identitetskog čvorišta i njegovih simboličkih manifestacija, kao što su imena ulica i škola, i to zbog beznačajnih epizoda iz cjeline života, znači učiniti od modernog bošnjačkog identiteta i islamske misli torzo lišen svojih najpouzdanijih smjerokaza

 Premijer Tihomir Orešković i njegov potpredsjednik Tomislav Karamarko pokušavaju dokazati nedokazivo: da je aktualni ministar kulture Zlatko Hasanbegović uvjereni antifašist. Svojim radom i djelovanjem Hasanbegović dokazuje upravo suprotno. Ne samo da nije u pitanju »uvjereni antifašist«, nego je u pitanju povjesničar koji se zalagao da škole u Bosni i Hercegovini nose ime Huseina efendije Đoze, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata stajao na strani fašizma i nacizma te aktivno sudjelovao u raspirivanju mržnje prema Židovima. Tvrdeći za ministra kulture da je uvjereni antifašist, premijer i potpredsjednik Vlade javnost nastoje uvjeriti da nema nikakvih zapreka da Hasanbegović obnaša odgovornu dužnost, ali zaslijepljeni političkom pragmom čelni ljudi izvršne vlasti pritom staju uz antisemitizam, koji je posredno podrža(va)o povjesničar Hasanbegović.

 O Huseinu efendiji Đozi veći dio hrvatske javnosti zna malo ili ništa. Zahvaljujući Hasanbegovićevom imenovanju, o njemu smo doznali tek da je u vrijeme Drugog svjetskog rata pripadao Hitlerovoj 13. oružanoj brdskoj diviziji SS-a, poznatoj i po imenu Handžar divizija. U razgovoru za sarajevsko Oslobođenje Hasanbegović je o Đozi rekao: »Pitanje o tome treba li osnovna škola u Đozinu Podrinju nositi njegovo ime je potpuno izlišno. Moj odgovor je  - DA  - treba, i to ne samo osnovna škola, i ne samo u Goraždu. (...) Amputirati Huseina ef. Đozu iz nacionalnog i islamskog identitetskog čvorišta i njegovih simboličkih manifestacija, kao što su imena ulica i škola, i to zbog beznačajnih epizoda iz cjeline života i djela, znači učiniti od modernog bošnjačkog identiteta i islamske misli torzo lišen svojih najpouzdanijih smjerokaza.« Nakon Hasanbegovićevog imenovanja, u javnosti je problematizirana njegova podrška Đozinog lika i djela, ali bez dubljeg uvida u djelo čovjeka kojeg je hrvatski ministar kulture nazvao jednim od najpouzdanijih bošnjačkih smjerokaza. Što je, dakle, pisao Husein efendija Đozo i zašto podrška liku i djelu ovog čovjeka znači i posrednu podršku antisemitizmu? U muslimanskom godišnjaku »Hrvat« za 1943. godinu Husein efendija Đozo piše ovako: »Izključenje židova iz javnog života. – Kroz čitavu poviest čovječanstva Židovi su predstavljali najveću opasnost po ljudski rod. Sve podzemne i mračne sile, koje su rušile družtvo i uljudbu nalazile su svoga najboljeg zagovarača u židovstvu. Viši duhovni uzori ostali su zauviek nepoznati Židovima. Pohlepa za imetkom, bogaćenje, pa na bilo kakav način, sebičnost, podlost i neiskrenost, to su eto glavne odlike ovog »odabranog« naroda Jehova. Na ovakvu prirodu židovstva islam je vrlo rano upozorio čovječanstvo. Trebalo je da prođu tisućljeća, pa da se konačno uvidi da neprijateljski stav Islama prema židovstvu leži u želji da se ljudskom družtvu osigura bolji život time što će se židovi kao nosioci materijalizma i glavničarstva izključiti iz javnoga života: Jer za njih ne postoje nikakvi drugi zakoni, osim zakona pljačke i izkorišćivanja.«

Časopis Handžar

U časopisu Handžar za srpanj 1943. godine, pod naslovom Zadaća SS-vojnika, Husein efendija Đozo piše ovako: »Nikada u historiji nije vojnik bio zadužen većim bremenom nego što je to danas SS-vojnik. Nije lako srušiti i uništiti jedan stari svijet i iz njegovih ruševina stvarati novi sa novim shvaćanjima umjesto onih gdje su djelovale samo negativne i destruktivne snage. Danas SS-vojnik ima dva zadatka:  
 1. Da iz života odbaci sve negativne snage koje stoje na putu bolje i sretnije budućnosti za Europu i cijelo čovječanstvo.

2.  Da stvore novi svijet u kome će svako u društvu biti vrednovan u skladu sa svojim dostignućima.

U vezi sa prvim zadatkom, Njemačka i njeni saveznici odlučili su prije četiri godine da oslobode Evropu od svih neprijatelja. Od 1939. godine do sada vođene su najodlučnije bitke. Komunizam, kapitalizam i judaizam stajali su rame uz rame protiv evropskog kontinenta. Posle gorkih patnji u našoj domovini Hrvatskoj, posebno u Bosni i Hercegovini, naučili smo šta znači vladavina neprijatelja Evrope. To se ne smije dozvoliti i iz tog razloga najbolji sinovi Bosne služe u SS-u. Oni će osloboditi Hrvatsku domovinu i osigurati da ni komunizam ni neki drugi neprijatelj nikad ne preuzme kontrolu u zemlji. Pošto postignemo pobjedu, treba obaviti novi, veoma važan zadatak - uspostavljanje Novog poretka. Pobjeda nije konačni cilj vojnika SS-a. Za njega je to samo staza za dostignuća još većih zadataka za kulturni i duhovni preporod Evrope. Versajskim diktatom Evropa je gurnuta u potpuno besmislen temelj i pod imenom demokracije Židovi i masoni igrali su ključnu ulogu u političkom i društvenom životu... Neće biti lako osloboditi Europu od tih neprijatelja, ali SS vojnik... gradit će bolju budućnost za Europu.«

SLAVKO GOLDSTEIN: NE BIH ZA HASANBEGOVIĆA MOGAO REĆI DA JE UVJERENI ANTIFAŠIST

Želeći razjasniti termine kao što su antifašizam i fašizam, za izjavu smo pitali publicista Slavka Goldsteina. Goldstein ističe da je antifašizam izvorno bio aktivna, oružana borba za vrijeme II. svjetskog rata, ne samo protiv pojave, nego protiv vladajućeg fašizma u najvećem dijelu Europe. 

– Danas je to nešto sasvim drugo i zapravo bi bilo dobro kad bi se našao čak i neki drugi termin. Danas antifašizam nije rat, nego obrana ljudskih prava, sloboda, demokracije pa i obrana od fašističkih recidiva. Prema tome, kad netko za Hasanbegovića ili uopće za nekoga kaže da je antifašist, onda ne treba uzimati mjerila iz Drugog svjetskog rata, nego kao mjerilo treba uzeti stav te osobe prema ljudskim pravima, slobodama, demokraciji i fašističkim recidivima. Što se konkretno Hasanbegovića tiče, smatram da je važna njegova izjava da su ustaški zločini najveće moralno posrnuće hrvatskog naroda u povijesti. To je silno važna rečenica za sadašnje stanje kod nas. Vi danas u Hrvatskoj imate tekstove koji su pokušaj rehabilitacije Nezavisne države Hrvatske, poricanje Jasenovca kao logora smrti, a čak se pojavio i zahtjev Igora Vukića da se u preambulu Ustava stavi NDH umjesto ZAVNOH-a. Mi koji jesmo antifašisti Hasanbegovićevu rečenicu trebali bi uzeti kao oslonac u suzbijanju fašističkih recidiva, kaže Goldstein. 

Naš sugovornik ističe da za  Hasanbegovića ne može reći da je uvjereni antifašist, jer »mnoge njegove izjave to osporavaju«.

– Njegov stav o Hrvatskoj do Drine, koji je objavljen na prvoj stranici tjednika Novosti, osnovica je Pavelićeve NDH. Hasanbegović je s različitim izjavama zapravo u kontradikciji sa samim sobom. Mislim da bi vrijedilo s tim čovjekom napraviti jednu ozbiljnu javnu raspravu, tete-a-tete, smatra Goldstein.      

Čovjeka koji je napisao ove retke, rekosmo, hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović nazvao je pouzdanim smjerokazom bošnjačkog naroda. Otegotnu okolnost u ovom slučaju predstavlja činjenica što je Hasanbegović kao povjesničar vrlo dobro upućen u lik i djelo Huseina efendije Đoze, što pretpostavlja da je u ime reformatorskih Đozinih ideja, koje su također neporecive, spreman prešutjeti njegov antisemitizam i zažmiriti na činjenicu da je spomenuti slavio SS vojnike i željno iščekivao Novi poredak u izvedbi Adolfa Hitlera. 

Strategija obrane

Da Karamarko i Orešković pokušavaju obmanuti javnost kad tvrde da je Hasanbegović uvjereni antifašist govori i fotografija aktualnog ministra kulture s ustaškom kapom na glavi, snimljena 1993. godine na splitskoj rivi. Nakon objave ove fotografije, ministar Hasanbegović u kratkom priopćenju javnosti ustvrdio je da je fotografija retuširana. Već dan kasnije odustao je od te priče i branio se drugim argumentima, jer tezu o retuširanju bilo je nemoguće dokazati, budući da je objavljenu fotografiju moguće naći u jednom od brojeva lista Nezavisna država Hrvatska, pohranjenom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. U buci koja je nastala nakon objave fotografije na neistinu u prvotnoj ministrovoj reakciji gotovo se nitko nije niti osvrnuo. Zagovornici aktualne vlasti pribjegli su drugoj strategiji obrane, koja bi se mogla svesti na izreku: mladost – ludost. Gotovo nitko iz Hasanbegovićeve obrane nije se osvrnuo na članak objavljen pod imenom i prezimenom novog ministra kulture, a koji u jednom dijelo doslovno kaže ovako: »Ta i takova apokaliptičan stvarnost konačni je rezultat diabolične politike onoga i onih koji u svome bezkrajnome cinizmu rekoše da su baštinici i Starčevićeve političke, narodne i državno-pravne misli, onih koji u svojoj paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše, pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici. Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja i sljedbenika, autentičnih hrvatskih nacionalista i starčevićanaca; poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih slavosrbskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu, iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, a istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure , Drave i Drine, pa do Jadranskog mora.« 

Mladost-ludost

Dakako, ovakve retke uvjereni antifašist niti u ludilu ne bi potpisao, a ukoliko bi to netko učinio u njegovo ime, neminovno bi slijedio demanti, sudska tužba i sve što već ide kad je u pitanju kaljanje ugleda i časti. Ministar Hasanbegović svoj demanti šalje tek danas, petnaestak godina kasnije, kad objavljeni sadržaj potpisan njegovim imenom ne pristaje dužnosti na koju je imenovan. Onima, pak, koji Hasanbegovića brane tezom mladost-ludost, najbolje će odgovoriti sam ministar, i to govorom koji je držao na posljednjem ispraćaju Mirsada Bakšića, čovjeka za kojeg se može reći da je bio svojevrsni Hasanbegovićev mentor. 

– Rahmetli Mirsad, govorio je Hasanbegović, »pripadao je onom hrvatskom naraštaju, koji je dječačkim očima vidio i doživio našu najveću nacionalnu tragediju i poraz iz 1945. godine«. Podsjetimo, 1945. godine poražena je Nezavisna država Hrvatske, koja je pristajala uz fašističku Italiju i nacističku Njemačku. Porazile su je snage antifašističke, savezničke koalicije. I ovaj detalj govori da premijer Orešković i potpredsjednik Vlade Karamarko ne stoje uz istinu kad tvrde da je Zlatko Hasanbegović uvjereni antifašist. Takve tvrdnje ne mogu se utemeljiti niti na političkom putu Zlatka Hasanbegovića, koji je u politiku kočio sa pozicije predsjednika mladeži Hrvatske čiste stranke prava. U pitanju je stranka koju su njezini članovi na svim razinama svojim izjavama ne jednom pozicionirali kao revizionističku i proustašku političku opciju. O Hasanbegoviću kao antifašistu ne svjedoči ama baš ništa, osim tvrdnji dva čelna čovjeka izvršne vlasti.
Njihove tvrdnje, dakako, ne govore o Hasanbegovićevom političkom svjetonazoru ama baš ništa. Takve izjave u isključivo su funkciji podrške ministru kulture, o čijim ekstremnim stavovima iz prošlosti pišu najveći svjetski mediji i relevantne organizacije, od Reutersa do Centra Simon Wiesenthal. Desna struja političke scene u Hrvatskoj ove napise ne doživljava kao ljagu na licu moderne Hrvatske, nego, naprotiv, od državnih organa gonjenja traže progon medija koji je sumnju u Hasanbegovićev ekstremizam pojačao objavom njegove fotografije sa splitske Rive.    

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka