ZAGREB » Nakon što je Vlada odlučila sve do 2016. godine proračun krpati i uzimanjem dobiti iz javnih poduzeća, pa tako i HEP-a, opravdano se postavlja pitanje s kojim će novcima HEP, u koji Vlada istovremeno polaže najveće investicijske nade, ulagati. Ništa manje važno nije niti pitanje hoće li svoj danak platiti građani i poduzetništvo, koje je niti godinu dana nakon što je i Vlada Jadranke Kosor sredinom 2011. godine HEP-u uzela polovicu dobiti, dočekalo poskupljenje struje od 20 posto.

  Koliko će Vlada Zorana Milanovića uzeti HEP-u, da li dio ili cijelu dobit, još nije poznato. Navodno će im dio sredstava za investicije ostaviti, no sve će to, u slučaju sušnog razdoblja, za HEP biti premalo ili ništa. Ne bude li kiše, može se čuti od upućenih, moglo bi ne biti i Plomina C, za koji se obvezujuće ponude preostalih strateških partnera očekuju do travnja.

  U HEP-u ovakve, crne prognoze ne žele komentirati, napominjući samo da se još ništa o slijevanju dobiti u proračun ne zna – ni kad niti koliko. Prema neslužbenim informacijama, prošlogodišnja će im dobit, zahvaljujući izrazito dobroj hidrologiji, iznositi oko milijardu kuna. Prije četiri godine, 2010., dobit im je bila i veća, 1,4 milijarde, pa im je Vlada Jadranke Kosor odlučila uzeti pola. Uslijedilo je dugo sušno razdoblje i poremećaji na tržištu, na koje je HEP, s uvozom struje od 40 posto, itekako osjetljiv, pa nije bilo drugog izlaza nego poskupjeti struju. Tu je zadaću u svibnju 2012. obavila Milanovićeva Vlada, opravdavajući se kako je protiv »više sile« nemoćna.

  Viša sila, prva suša, Vladu ni ovaj put neće pitati za dopuštenje. I prije toga će, međutim, HEP, da bi uopće u proračun uplatio dio dobiti iz 2013., ponovno morati dignuti kredit, kao što je to učinio i 2011. za Vladu Jadranke Kosor. Taj kredit od sto milijuna eura još otplaćuje. Dobit poduzeća ne stoji, naime, na njihovim računima, već u bilancama, što znači da će HEP, uz stare, i ovaj novi kredit, ponovno za investicije vani u bankama morat pitati još novaca. Kreditni rejting mu je dobar, no i on, opet, ovisi o – vremenskoj prognozi. U konačnici, zbog nelikvidnosti, nastat će domino efekt u kojem HEP neće imati dovoljno novaca za svoje dobavljače, ovi opet za svoje, i tako u još jedan začarani krug. Za investicije novaca neće biti, ili neće biti dovoljno, a samo nas one – novi proizvodni pogoni u kojima ćemo proizvoditi vlastitu struju, mogu spasiti od prevelikog, i daleko skupljeg uvoza. Svaki poremećaj u hidrologiji, kao što je bio slučaj 2011. i 2012. godine, HEP primorava na povećanje proizvodnje u termoelektranama, odnosno na skuplji uvoz, kojim i ovako zadovoljavamo 40 posto potreba.

  Velike investicije, koje bi nas trebale spasiti, već su i ovako na dugom štapu, jer od pripremljenog projekta HE Ombla dugoročno ipak neće biti ništa, dok u slučaju trećeg bloka u Plominu čekamo, s puno neizvjesnosti, barem jednu od službene tri obvezujuće ponude potencijalnih strateških partnera. U međuvremenu, konkurencija počinje nagrizati HEP, održavati treba i postojeće pogone kojima je istek trajanja sve bliži. Umjesto vjetra u leđa, međutim, Vlada je odlučila HEP-u, sebi samoj, podrezati granu na kojoj sjedi.