Anto Đapić / NL arhiva
Pravaštvo može preživjeti ako se uključe u trendove krajnje europske desnice, smatra Žarko Puhovski
Dugogodišnji predsjednik HSP-a, a sada lider stranke DESNO, Anto Đapić ovih će dana pokrenuti inicijativu za pokušaj okupljanja svih pravaških opcija kako bi zajedno izašle na predstojeće parlamentarne izbore.
– Pravaštvo je u velikim problemima. Postoji puno stranaka, postoji i biračko tijelo i bilo bi šteta da se ne osvoji ni jedan saborski mandat. Ta bi suradnja bila horizontalna gdje bi svaka stranka išla na izbore u onoj jedinici gdje je najjača, a u drugim bi jedinicama podržala onu koja je tamo najjača, kaže Đapić. U dijelu pravaške opcije postoji mišljenje da je pogodan trenutak za revitalizaciju zbog očekivanog zaokreta HDZ-a prema centru. U zadnjih 26 godina pravaške su stranke imale dva velika politička uzleta, oba u trenucima kada je HDZ imao naglasak na političkoj umjerenosti. Prvi se dogodio početkom devedesetih tijekom Domovinskog rata, a drugi početkom 2000-ih kada je HDZ vodio Ivo Sanader.
Pravaške su stranke aktivne u Hrvatskoj odmah od uvođenja parlamentarne demokracije 1990. Moderna Hrvatska stranka prava (HSP) osnovana je 25. veljače 1990. u Zagrebu. Među osnivačima su bili dugogodišnji politički disidenti i robijaši iz vremena komunizma Dobroslav Paraga, Ante Paradžik i Krešimir Pavelić. Stranci se vrlo brzo priključio i Anto Đapić koji je u vrijeme osnivanja bio član HDZ-a, ali je tu stranku napustio nakon sukoba u osječkom HDZ-u između frakcija predvođenih Branimirom Glavašem i Ivanom Vekićem.
Predsjednik stranke postao je Dobroslav Paraga koji je i robijao na Golom otoku zbog toga jer je prikupljao potpise na peticiji za ljudska prava. Početkom 1991. započeo je Domovinski rat, a HSP je u lipnju te godine osnovao i svoje paravojne postrojbe, Hrvatske obrambene snage odnosno HOS.
»Diktator Tuđman«
I zbog činjenice da vodstvo HSP-a nije željelo podrediti HOS Hrvatskoj vojsci (HV) kao i zbog razlika u političkim stajalištima odnosi pravaša s jedne strane i HDZ-a s druge bili su zategnuti. Vrhunac je bio kada su krajem 1991. na cestovnoj blokadi na istočnom prilazu Zagrebu pripadnici Hrvatske policije ubili Antu Paradžika. HSP je tada izdavao i novine koje su kritizirale državno vodstvo, a u natežem trenutku Domovinskog rata, kada je pao Vukovar i prijetio pad cijele Istočne Slavonije, na naslovnici je pisalo »Diktator Tuđman ruši Hrvatsku«. Potom je uslijedio još jači sukob nakon što je započeo rat u Bosni i Hercegovini.
U kolovozu 1992. održani su predsjednički i parlamentarni izbori. Kampanja HSP-a bila je otvoreno proustaška. Tuđmana se napadalo grubo i na osobnoj razini. Međutim, izborni je uspjeh bio manji od očekivanja, a i Paraga je loše prošao na izborima za predsjednika Republike. Ali HSP je ipak postao treća stranka jašući na kritici Tuđmana i HDZ-a koji su dozvolili dolazak UNPROFOR-a.
Nakon toga uslijedio je čak i uhićenje Parage i Đapića, ali su oni u naknadnom suđenju oslobođeni optužbi. Potom je uslijedio sukob između njih dvojice koji je u rujnu 1993. doveo do izvanrednog sabora stranke na kojem je Paraga smijenjen, a Đapić izabran za predsjednika. Paraga osniva HSP 1861., a vrlo brzo nakon toga HSP napušta i saborski zastupnik Ivan Gabelica koji osniva Hrvatsku čistu stranku prava (HČSP). Bio je to početak procesa koji do dan danas obilježava pravaštvo – posvađanost političara koji se pozivaju na Antu Starčevića i sve više malih strančica koje u svom nazivu imaju riječ pravo.
Manje radikalni
HSP je na političkom vrhuncu bio krajem 2003. kada je stranka na parlamentarnim izborima osvojila čak osam mandata.
Veliki je uspjeh postignut i na lokalnim izborima 2005. HSP je u Zagrebu postao druga stranka, odmah iza SDP-a, a jači od HDZ-a. Stranka je po prvi puta dobila vijećnike u skupštini Primorsko- goranske županije kao i u Gradskom vijeću Rijeke. Međutim, nakon toga je uslijedio veliki i kako se sada čini konačan pad HSP-a, a zajedno s njim i svih ostalih pravaških stranaka. Razlog tome nije toliko u političkom okruženju koliko u međusobnom sukobljavanju vodećih ljudi HSP-a.
Profesor Žarko Puhovski smatra da je indikativno da su i HSP i HSS u velikim problemima.
– Obje stranke žive u prošlosti i smatraju da je tradicija dovoljna za održavanje na životu. A očito nije. Stvar je u tome da HSP i ostale pravaške stranke nisu pronašle nešto što bi se moglo nazvati – pravaštvo za 21. stoljeće. I to se pokazalo kao veliki problem. Ono što HSP priča znači možda nekim starijim građanima, ali ogromnoj većini mladih ne znači ništa, rekao je Puhovski. Po njegovm mišljenju dva politička uzleta HSP-a, jedan početkom devedestih drugi deset godina kasnije, najviše duguju razočarenju HDZ-om dijela desnih birača koji su se tada okrenuli HSP-u.
– Ali to je razočarenje vrlo brzo prošlo i birači su se vraćali HDZ-u. Od toga razočarenja se nije moglo živjeti na dulje staze. Čak ni pokušaj modernizacije stranke početkom 2000. nije uspio zbog toga što to nije bilo dovoljno za promjenu imagea da se privuku novi birači, a stari su se u velikom dijelu vratitili HDZ-u, rekao je Puhovski. On smatra da jedini način na koji pravaštvo može politički preživjeti jest pokušaj uključivanja u trendove koji vladaju u krajnjoj europskoj desnici.
– Ali na nesreću hrvatskih pravaša oni čini se nisu dovoljno obrazovani da se uključe u trendove na kojima jaše europska desnica. A osim toga problem je u tome da desne stranke jako teško surađuju na internacionalnoj sceni baš zbog činjenice da su okrenuti prema svojim nacijama. Problem kod eventualnog priključivanja pravaša na europske trednove jest i činjenica, to im se mora priznati, da nikada nisu imali antimuslimasku retoriku na kojoj inzistira nova europska desnica, rekao je Puhovski.