Revizija otkrila niz pogrešaka

Potemkinovi stanovi i sumnjive transakcije Zagrebačkog holdinga

Ladislav Tomičić

"Zagrebačka megatvrtka" danas se nalazi u financijskim dubiozama 9.35 milijardi kuna, a kao jedan od najtežih utega zaslužnih za loše poslovanje Holdinga pokazalo se ulaganje u nekretnine i projekt »Zagrebačka stanogradnja«. U naselje Sopnica-Jelkovec (izgrađeno) i naslje Podbrežje (neizgrađeno) Zagrebački holding investirao je 1,65 milijardi kuna. Padom interesa za kupnju nekretnina Holding se našao u poziciji da ima 614 neprodanih stanova, stotinu poslovnih prostora i 1.339 garaža koje mu nanose isključivo gubitke



ZAGREB  Sudeći prema nacrtu revizije rada Zagrebačkog holdinga, koju je po prvi put napravio Državni ured za reviziju, u razdoblju od stvaranja Holdinga naovamo povučen je cijeli niz strateških pogrešaka u vođenju tvrtke zbog kojeg je poduzeće koje znači život Zagrebu dovedeno na rub propasti. Na ovom mjestu navest ćemo neke od projekata Zagrebačkog holdinga, uglavnom pokrenutih u vrijeme dok je apsolutnu kontrolu nad tvrtkom imao gradonačelnik Milan Bandić, zahvaljujući kojima se »zagrebačka megatvrtka« danas nalazi u financijskim dubiozama 9.35 milijardi kuna. Da bi bolje razumjeli o kakvom iznosu novca se radi, recimo da bi iznosom ukupnih obaveza Zagrebačkog holdinga država tri mjeseca mogla davati mirovine svim umirovljenicima.


Kao jedan od najtežih utega zaslužnih za loše poslovanje Holdinga pokazalo se ulaganje u projekte koji ne spadaju u osnovne djelatnosti tvrtke, a jedan od takvih ulaganje je u nekretnine i projekt »Zagrebačka stanogradnja«. U naselje Sopnica-Jelkovec (izgrađeno) i naslje Podbrežje (neizgrađeno) Zagrebački holding investirao je 1,65 milijardi kuna. Padom interesa za kupnju nekretnina Holding se našao u poziciji da u naselju Sopnica – Jelkovec ima 614 neprodanih stanova, stotinu poslovnih prostora i 1.339 garaža koje mu nanose isključivo gubitke. Računovodstveno se danas ove nekretnine vode kao »zaliha« u iznosu od 510,5 milijuna kuna. Ovaj mrtvi kapital donosi isključivo nove gubitke. Na godišnjoj razini Holding zaštitarske usluge za neprodane stanove i poslovne prostore plaća 6.7 milijuna kuna. Projekt stanogradnje u Podbrežju pak zasad se pokazuje kao potpuni promašaj. Holding je na pripremu i otkup zemljišta, plansku dokumentaciju i gradnju infrastrukture uložio desetke i desetke milijuna kuna, ali od gradnje u Podbrežju zasad nema ništa, a s obzirom na financijsko stanje Holdinga taj projekt će još dugo, dugo čekati da dođe na red.


Kombinacije sa zemljištem


U vrijeme gradonačelnikove kontrole nad tvrtkom, Holding je ušao i u cijeli niz drugih poslovnih kombinacija sa zemljištem i nekretninama, kojima se isplativost još uvijek ne nazire. Ukupna vrijednost zemljišta i nekretnina tvrtke koncem prošle godine iznosila je 6.4 milijarde kuna, od čega se na nekretnine odnosilo 1.45 milijardi. U nacrtu revizije navodi se cijeli niz zemljišta koje je Holding kupio u razdoblju od 2007. do 2009. godine, navodeći usput da većina tih zemljišta još uvijek nemaju namjenu.




– Državni ured za reviziju je mišljenja da Društvo nije trebalo obavljati ulaganja u nekretnine koje se ne koriste za djelatnosti Društva, te predlaže zajedno s Gradom utvrditi namjenu navedenih nekretnina, kao što su prodaja, najam i drugo, navode revizori. Predmetne nekretnine plaćene su više stotina milijuna kuna. Samo nekretnine kupljene od Gredelja koštale su 679 milijuna kuna. Ova kupnja, valja napomenuti, bila je logična, jer u pitanju je strogi centar grada, ali isto se ne bi moglo reći za kupnju u zemljišnim knjigama plombama opterećene Zagrepčanke, s kojom Holding danas ne zna što napraviti.


Nerealni planovi


Zagrebački holding promašaje je bilježio i u sektoru Vodoopskrba i odvodnja, gdje je sredinom 2008. godine donesen Program za zaštitu, sanaciju i razvoj sustava vodoopskrbe i odvodnje Grada za razdoblje od 2008. do  2011. godine, kojim je planiran trošak od 1.17 milijardi kuna. Predviđeni izvor financiranja bila su kreditna sredstva Europske banke za obnovu i razvitak u iznosu (60 milijuna eura), sredstva od emitiranja obveznica (79 milijuna eura) i sredstva Hrvatskih voda (20.5 mil. eura).


Program koji je trebao biti okončan do konca 2011. realiziran je u visini od 39,7 posto, što je, navodi revizija, »posljedica nerealno planiranih izvora financiranja i troškovnika radova, izmjena zakonske regulative, te nepravodobno riješenih imovinsko-pravnih odnosa, izmjena i kašnjenja u pribavljanju projektne dokumentacije i građevinskih dozvola, te kašnjenja u izvođenju radova«. Iz gradonačelnikovih krugova za izostanak reaklizacije ovog projekta krive Upravu Ive Čovića, dok iz Holdinga odgovaraju da je odgovorna Bandićeva megalomanija i nedovoljno pripremljen teren za ovakva ulaganja. Posebnim promašajem pokazala se kupnja novih tramvaja i autobusa, koje Holding plaća na leasing, u nekim slučajevima i dvostruko više od nabavne cijene vozila. Na koncu, ono što je najporaznije, Državna revizija utvrdila je da nije postignut niti jedan cilj zbog kojih je Holding zapravo formiran. Vrijeme je, dakle, pokazalo da je gradonačelnik u projekt Holdinga ušao samo da bi ojačao kreditni potencijal tvrtke, što je Holding na koncu koštalo dubioze od 9,35 milijardi kuna.