Hoće li se Milanovićeve izjave vratiti kao bumerang?

Pomoć ili blokada: Hrvatska će ipak uvjetovati pregovore Srbije s EU

Zdenko Duka

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ

Problem sankcioniranja ratnih zločina i problem nestalih bit će glavne teme kojima bi Hrvatska mogla uvjetovati pregovore i eventualni ulazak Srbije u EU. No, kad se već radi pritisak onda to treba raditi unutar europskih institucija i pregovaračkog okvira 



Predsjednik srbijanske Vlade Aleksandar Vučić odazvao se prošle nedjelje da bude gost na svečanoj inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Svečanost je organizirana točno na dan srbijanskog državnog praznika pa se i tako moglo objasniti što predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nije prihvatio poziv. Naprosto, loše su se poklopili datumi. 


    No, Aleksandar Vučić je shvatio da je dobro doći u Zagreb, da je to prijeko potrebni plus za srbijansku politiku kad Srbija očekuje da će se ove godine ipak otvoriti prva poglavlja u pristupnim pregovorima s EU. Bez obzira na trenutačno opet loše bilateralne odnose, Hrvatska i Srbija vječito će biti susjedi, bez obzira na to koliko se (ne)voljeli, suradnja je najbolji mogući odnos. Ali ono o čemu je sigurno Vučić vodio računa je i to da je Hrvatska jedna od zemalja koja odlučuje o europskom napredovanju Srbije i da ona to napredovanje može i blokirati. 



Mislim da će se Hrvatska povesti za primjerom Slovenije kad je usporavala pregovaranje Hrvatske s EU. Primjer Slovenije je pokazao da EU ne može svojim članicama usmjeravati njihovu vanjsku politiku. Mislim da će se to uvjetovanje za pristupanje pregovorima ponoviti u slučaju Hrvatske i Srbije, odnosno da će Hrvatska uvjetovati nekim rješenjima pregovaranje Srbije s EU, rekao nam je dr. Tihomir Cipek, profesor Fakulteta političkih znanosti. 




    Cipek misli da će se hrvatska politika uvjetovanja skrivati iza općih uvjeta koje EU nameće Srbiji prilikom pristupanja EU. Treba ispuniti uvjete iz svakog poglavlja, a svaka članica također može još inzistirati da se da posebna pozornost nekom poglavlju. Tako Milanović može inzistirati da se pitanje srbijanskog zakona o univerzalnoj jurisdikciji stavi na dnevni red i da se taj zakon promijeni. Ići će se točku po točku i inzistirat će se da se svaka točka poštuje. To će vjerojatno biti hrvatska pozicija, kaže Cipek. Traumatsko iskustvo koje je Hrvatska prošla će se trajno prenijeti i na jugoistok. A vjerojatno je i da će hrvatska javnost to podržati. 


    Cipek misli da će se i pitanje granica Hrvatske i Srbije rješavati arbitražom. Jer, ako Hrvatska i Slovenija nisu uspjele granicu same riješiti, teško će međusobnu granicu uspjeti riješiti Hrvatska i Srbija. Pa će i to pokazati da smo kao država zavisniji od drugih nego što smo to bili nekad. 


    Vučić je dolaskom u Zagreb napravio potez koji mu koristi u EU. Bez tog vanjskog poticaja teško da bi on došao. Odnosi Hrvatske i Srbije će, misli Cipek, i ove godine još biti na ledu a tek kad dođe nova vlada, onda će se eventualno moći okrenuti novo poglavlje. Odnosi sa Srbijom su u Hrvatskoj unutarnjopolitičko pitanje, a mi se sami unutar Hrvatske oko toga ne možemo dogovoriti, kaže Cipek.



    Hrvati su se ljutili kad je Slovenija prilikom hrvatskog pregovaranja s EU, pritiskala Hrvatsku da se prije ulaska dogovori rješavanje problema slovensko-hrvatske granice na moru. Od prosinca 2008. pa do listopada 2009. godine Slovenija je zaustavila otvaranje nekih pregovaračkih poglavlja Hrvatske i EU, zbog prejudiciranja morske granice u nekih hrvatskim pregovaračkim dokumentima. Tada je Hrvatska morala odustati i od zaštićenog ekološkog ribarskog pojasa (ZERP-a) kojeg je Sanaderova vlada bila usvojila u predizbornoj kampanji. 


    Ivo Sanader je svoju maksimalno tajnovitu ostavku 1. srpnja 2009. godine, kasnije znao objašnjavati tako da zbog pregovora i slovenske blokade – nije mogao pogaziti nacionalne interese. Zapravo je aludirao na to da ih je pogazila njegova nasljednica Jadranka Kosor, kada je krajem 2009. sa slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom dogovorila da hrvatsko-slovenski spor na moru ide na arbitražu. 


   


Stagnacija pravosudne suradnje


Sada se Hrvatska priprema, čini se, da pritiskom i uvjetovanjem otvaranja pregovaračkih poglavlja izbori za sebe popuštanje Srbije u rješavanju bilateralnih problema. Prilikom potpisivanja sporazuma o primanju u EU Hrvatska se kao zemlja obvezala da neće međususjedske probleme pokušavati rješavati tako da pritišće susjede s blokiranjem pregovora s EU, no ta vrsta pritiska je naprosto uobičajeni balkanski način rješavanja stvari i Hrvatska najavljuje da će ga koristiti.      O hrvatskom uvjetovanju srbijanskih pregovora govorio je i premijer Zoran Milanović. 

    – Srbija sa zakonom o univerzalnoj jurisdikciji nad državljanima Hrvatske ne može ući u EU i Hrvatska to neće dopustiti. Srbija mora povući taj zakon, Hrvatska nema takav zakon u odnosu na druge države niti u odnosu na Srbiju a Europa funkcionira po određenim pravilima u području pravosudne suradnje i zajedničkog uhidbenog naloga. Ta pravila su vrlo jasna a zakon koji je na snazi iskače iz tih okvira, rekao je Zoran Milanović prije petnaestak dana na sjednici Vlade. 


    Hrvatski branitelj Veljko Marić koji izdržava kaznu u zatvoru u Sremskoj Mitrovici osuđen je zbog ubojstva civila na hrvatskom teritoriju. Jest neobranjiv taj zakon koji tretira zločine na cjelokupnom teritoriju bivše jugoslavenske države. Za vrijeme vladavine bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, rad i suradnja dvaju državnih odvjetništava išla je k rješenju koje funkcionira unutar zemalja EU-a, ali poslije promjene vlasti u Srbiji pravosudna suradnja stagnira. 


    Problem sankcioniranja ratnih zločina i problem nestalih bit će glavne teme kojima bi Hrvatska mogla uvjetovati pregovore i eventualni ulazak Srbije u EU. Hrvatski veleposlanik u Srbiji Gordan Markotić krajem prošle godine je na jednom novosadskom skupu posvećenom putu regije ka EU kazao da Hrvatska neće uvjetovati ulazak Srbije u Uniju bilateralnim pitanjima, ali su suđenja za ratne zločine dio usuglašavanja i prihvaćanja standarda EU. Tim je odgovorom protumačio izjavu ministra pravosuđa Orsata Miljenića da će Hrvatska uvjetovati približavanje Srbije europskim integracijama podizanjem novih optužnica za ratne zločine. Ali, s druge strane, ni Hrvatska otkad je ušla u EU nije podigla baš baš niti jednu bitnu optužnicu za ratne zločine koje su počinili Hrvati u Domovinskom ratu. Jer, višegodišnje testiranje za ulazak u EU je prošlo, sada je to gotovo, nitko nam više ništa ne može, Hrvatska se može opustiti… 


    Dolaskom Vučića u Zagreb, otvorena je polemika o nestalima u ratu. Vučić je kazao da se u Hrvatskoj vjerojatno ne zna da je više nestalih Srba nego nestalih Hrvata u ratu u Hrvatskoj. Onda je Ivan Grujić, pomoćnik ministra branitelja, kazao da je prema podacima koje je verificirala i Srbija od 1600 hrvatskih državljana nestalih u ratu na području RH, 930 osoba nestalih 1991. i 1992. pretežito hrvatske nacionalnosti a 670 osoba nestalih 1995. srpske nacionalnosti. Pa je onda predsjednik Udruženja izbjeglica u Srbiji Miodrag Linta izjavio da se prema podacima Komisije za nestala lica Srbije traži 1869 nestalih Srba (vjerojatno se odnosi na sve srbijanske regionalne ratove).   


Licitiranje s nacionalnošću


Strašno je kad se na bilo koji način licitira s nacionalnošću nestalih. Osnovno je da obitelji što je moguće prije i što je moguće detaljnije dobiju informacije o svojim nestalima, da postoji prava politička volja na obe strane da se sazna što je moguće više.   Prvi put je netko iz hrvatske vlasti – i to sam premijer Milanović još u ožujku prošle godine – rekao da će Hrvatska ipak iskoristiti pristupne pregovore Srbije o ulasku u Uniju kao određeno sredstvo pritiska da bi se uredila međudržavna granica na Dunavu. To će biti jedan od naših uvjeta, rekao je već tada Milanović. 

    Hrvatsko bi stajalište trebalo biti da Srbija kao i svaka druga država treba do kraja ispuniti sve kriterije, odnosno uvjete iz pravne stečevine koje je EU postavila za ulazak u svoje članstvo. Hrvatska ih je mukotrpno odrađivala, a drugim zemljama s jugoistoka Europe bit će ih još i teže ispuniti. No, hrvatski je interes ulazak ostalih zemalja iz regije u EU (barem zbog sigurnosti), očekuje se da Hrvatska pomogne susjedima u pristupnim pregovorima i da naši političari ne koriste pretjerano i bez razloga svoju moć te da ne ucjenjuju. Da ne govorimo o izjavama nekih naših europarlamentarki. Zloupotreba pozicije vraća se kao bumerang, kadtad će naškoditi, i to nije europsko ponašanje. Zato niti izravne Milanovićeve izjave kako će Hrvatska uvjetovati ulazak Srbije u EU neće doprinijeti međunarodnom ugledu Hrvatske. 


    Kad se već radi pritisak na Srbiju onda to treba raditi unutar europskih institucija i pregovaračkog okvira. To onda ostaje u okviru onog džentmenskog dogovora i obećanja koje je i Hrvatska dala prilikom ulaska – da neće prijetiti blokadom. 


    Kampanja za predsjedničke izbore naslonila se već i na predizbornu kampanju za parlamentarne izbore. Nikada još nije bilo toliko besprizornog govora mržnje na internetu kao sad. Naslušat ćemo se ove godine populističkih oštrih izjava prema Srbiji i Srbima, prije svih iz HDZ-ove koalicije, širine od centra do ekstremne desnice.


Kampanje same po sebi prolaze ali poslije njih dolaze nove a kod nas je uvijek ista priča – tema o Srbima i Jugoslaviji ne promašuje, to je ono što je poražavajuće za hrvatsku javnost, ne samo za hrvatsku politiku. Ratni ožiljci bubre umjesto da zacjeljuju.