Nema novca, nema političke potpore
Uh, sad je ovo već gadna dilema. Je li, naime, veći politički debakl i kataklizma pokušaj »vađenja« predsjednice Republike zbog neobičnog posjeta SAD-u (od izjava pred ogradom Bijele kuće do »istrage« o curenju diplomatskog dokumenta), ili ipak priča o vraćanju vojne obuke koju je lansiralo Ministarstvo obrane.Oba slučaja svakako su osim solidne količine zgražanja izazvali i pravu poplavu internetske zafrkancije, a zna se što za političare znači kad na njihov račun birači umiru od smijeha.
Jedna od naujspelijih ilustracija prikazuje Plenkovića i Petrova kako se srdačno rukuju. I Petrov kaže »Ne izgledaš mi nešto anemično«. »Ma, ti si ćorav«, uzvraća mu nasmiješeni premijer.Svakom tko je otvorio bilo kakav informativni kanal u zadnja dva dana ne treba ništa dalje objašnjavati…
Marić ne da ni 0,99 kuna povrh budžeta
Priča o vraćanju vojnog roka je politički promašaj tolikih razmjera da se nije lako odlučiti odakle ga početi secirati.Možda ipak od naziva, ne radi se o klasičnom vojnom roku, već obuci koja bi trajala vjerojatno mjesec dana u kojima bi mladi maturanti obavezno, a maturantice ako hoće, naučili osnove vojnih vještina.I to je otprilike sve što se o ideji može reći, a da se čovjek ne češka zbunjeno po glavi ili umire do smijeha.
Hoćemo politički?
Predsjedničin izlet u ekonomsko savjetovanje neće ostati zapamćen kao baš veliki uspjeh. Najupečatljivija od svih mjera koju je predožilo njeno Vijeće za gospodarska pitanja – depracijacija kune od dva posto godišnje na rok od pet godina, primljena je u Vladi s ledenom ravnodušnošću i rezervom. Uz uputu da o tome ipak treba pitati HNB. A HNB je od ideje ostavio – spaljenu zemlju. Naime, ključni problem hrvatskog gospodarstva kad je ova tema u pitanju je eurska prezaduženost. Najveći dio firmi, ali i većina kreditno opterećenih građana imaju ugovore s valutnom klauzulom. Da, deprecijacija kune bi pomogla izvoznicima, ali i povećala cijene i stavila mlinski kamen oko vrata kreditno zaduženim firmama i građanima.Primjer? Rata stambenog kredita od 3500 kuna bi za pet godina deprecijacijom bila povišena na 3850. Nije puno? Pomnožite sa 12. I brojem godina do otplate kredita.
Radi se o krajnje nepopularnoj ideji. Pogotovo među mlađom generacijom, koja bi nekako ljeto prije odlaska na studij ili zapošljavanja, vjerojatno iskoristila za neke druge, možda i jednako poučne aktivnosti koje nemaju veze s državom. Pače, ako su internacionalne, tim bolje.
Nadalje, radi se očito o ideji koja nije »prokuhana« u samoj Vladi. Plenković je požurio reći da se radi o ideji ministra obrane Damira Krstičevića, a ministar financija je bio hladan kao navodno Vesna Nađ kad ju je nedavno na SDP-ovom sastanku pozdravio donedavni šef Fred Matić. Zdravko Marić je, naime, poručio da nema apsolutno ništa protiv uvođenja vojne obuke. Sve dok u MORH novce za nju nađu u okviru svog budžeta. Drugim riječima – ne da im ni 0,99 kuna povrh toga. A treba 300-500 milijun kuna. Godišnje.
Dakle, nema novca, nema političke potpore. Navodno je i Most nesklon vraćanju vojnog roka.Ali, nema ni infrastrukture.
Vojarne su mahom vraćene lokalnim samoupravama. Gomila ih je zapuštena. Priča o boravku ročnika u sportskim dvoranama i školama vuče pomalo na crni humor, iako se ozbiljno razmatra.
A pitanje je bi li bilo i ročnika. Naime, kad je ukinut obavezni vojni rok prigovor savjesti i civilno služenje su poprimili razine epidemije. Mladi Hrvati ne idu rado u vojnike. A Hrvati svih uzrasta su jako vješti u izbjegavanju obaveza koje im ne pašu.Što pokazuju i primjeri s vrha. Jer, pravi cirkus počeo je tek kad su se istutnjale prve analize.
Velika ljubav i serumsko željezo
Naime, govoreći o tome zašto se razmišlja o vraćanju vojnog roka/obuke, Plenković je novinarima rekao kako »hrvatski narod voli Hrvatsku vojsku« i kako se »idejom o vojnom roku oružane snage žele popularizirati i učiniti atraktivnim mladim ljudima i novim generacijama koje se ne sjećaju Domovinskog rata«.
Svaka smjena stranaka na vlasti u ovih 25 godina imala je skoro revolucionarne namjere. Jer su čistke »njihovih« ljudi iz svih mogućih javnih tijela i poduzeća praktički bile i jesu samorazumljive čim se promijeni osnova boja u Banskim dvorima.Ali, treba li doista biti baš tako? I što je sa stručnošću i uspješnoću s kojom su nam svi punili uši, a pogotovo vladajući Most?Dva su primjera za koja je čini se daska već dobro nasapunana, a koja bi mogla biti tako sjajan početak drugačijeg shvaćanja i življenja politike: Podravka i Hina.Pod vodstvom SDP-ovog Zvonimira Mršića je, naime, koprivnička firma nakon teškog razdoblja stala na noge i krenula u razvoj. Treba li ga sad skratiti za glavu samo zato jer mu je dres crven?Isto je i s Hinom. Tamo je za glavni ravnateljicu prije pet godina došla bivša glasnogovornica Hrvatske stranke umirovljenika, Branka Valentić. Agencija bolja i informativnija (a nije ni prije bila loša i neinformativna, da se razumijemo), a poslovanje je daleko bolje nego prije njenog mandata.Je li prenaivno nadati se da bi baš Podravka i Hina mogli biti početak malo drugačijeg preuzimanja vlasti?
Eh, da je netko bar oružane snage popularizirao kako treba kad je Plenković bio mlađi! Ovako, otkrilo se za koji dan da je premijer služenje vojnog roka preskočio jer je, veli medicinska dokumentacija – slabokrvan. A predsjednik Sabora Božo Petrov jer – slabije vidi.I tako eto naših popularizatora sa svojim medicinskim kartonima kako stoje na čelu stranaka koje su dale Vladu koja ozbiljno razmišlja o vraćanju obaveznog vojnog roka.
Doista, brutalnost dileme zastrašuje. Predsjednica koja pred ogradom Bijele kuće koja govori o uticanju na formiranje vanjske politike SAD-a ili dvojica nerealiziranih guštera u akciji popularizacije vojske?Ako ništa drugo, bar smo se nasmijali do suza.
