ZAGREB Više od polovice gradova u Hrvatskoj još uvijek, iako je rok za to prošao prije više od dvije godine, nije uvela naplatu odvoza otpada prema količini, već ga i dalje nezakonito naplaćuje prema kvadraturi stana ili kuće. Otkrio je to nedavno ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović, napominjući kako inspekcija Ministarstva kreće na teren kako bi se one koji odvoz naplaćuju nezakonito, konačno i sankcioniralo. Građani pak, kazao je, imaju pravo svoja komunalna poduzeća i tužiti, budući da Zakon o zaštiti potrošača kaže kako se novac od nezakonito naplaćene javne usluge potrošačima mora i vratititi. Da li bi se, jednostavnije od pojedinačnih građanskih parnica, međutim, pravda mogla zatražiti preko tzv. kolektivne tužbe, kakva je, primjerice, podnesena u slučaju društva Potrošač/udruge Franak protiv osam banaka u Hrvatskoj? 

Stvarno proizvedeno

To znači da građanima koji i dalje odvoz otpada plaćaju po kvadraturi stambenog prostora preostaju samo pojedinačne građanske parnice kojima bi, eventualno, mogli vratiti preplaćeno. No bi li uistinu? Makar su formalno zadovoljili zakon, naime, mnogi gradovi u Hrvatskoj odvoz otpada i dalje naplaćuju paušalno, na način da su kvadraturu stana samo zamijenili volumenom kanti za otpad.

Počev od 1. siječnja 2011. godine, kaže postojeći Zakon o otpadu, sva su komunalna poduzeća odvoz otpada trebala početi naplaćivati po jedinici mase, volumenu ili broju članova kućanstva. Dakle, ne više po broju »kvadrata« stana, zbog kojeg će, primjerice, umirovljenički par u 80 četvornih metara plaćati više od četveročlane obitelji u 60 kvadrata. Zagreb, u kojem je »proizvodnja« smeća najveća, i dalje odvoz  naplaćuje nezakonito, prema broju kvadrata, dok su ostali veći gradovi – Rijeka, Split i Osijek, kao i mnogi drugi, zakon formalno ispoštovali pa odvoz naplaćuju po volumenu, ili broju ukućana. Ne, međutim, po volumenu stvarno proizvedenog smeća, već po volumenu kanti koje ispred stambenih jedinica stoje. Odvoz se iz mjeseca u mjesec stanarima naplaćuje jednako, paušalno, bile kante kod pražnjenja pune ili prazne.  Zakon je formalno zadovoljen, no intencija nije. To znači da, čak i kad bi Zmajlović Zagreb i ostale koji još naplaćuju po kvadraturi stana, uspio natjerati da se prebace na novi obračun, za građane, a posebno za očuvanje okoliša, to ne bi značilo puno jer bi i dalje plaćali paušale, umjesto naknadu za odvoz stvarno proizvedenih količina smeća, na način da se sve oporabljivo baca u posebne spremnike, a u komunalni otpad baci samo ono što se oporabiti više ne može, i za to plaća odvoz.

Antena i čip

U Rijeci građani odvoz otpada plaćaju ovisno o volumenu zaduženog spremnika, i o broju odvoza tjedno, u Splitu jednako tako, Puli također, Osijeku, Splitu i tako redom. Od svih gradova u Hrvatskoj, odvoz se samo u Čakovcu, i to samo jednom njegovom dijelu, ne naplaćuje po zaduženom, već po ispražnjenom volumenu kanti. 

Na vozilu komunalnog poduzeća nalazi se antena koja očitava podatke iz čipa s kante, i evidentira vrijeme i mjesto svake ispražnjene posude, posudu povezujući s imenom i prezimenom korisnika. Minimalna razina usluge su dva pražnjenja kante mjesečno, što spriječava, barem djelomično, zloporabe onih koji ne bi plaćali ništa pa otpad bacali u okoliš. Tako su se neke općine na čakovečkom području približile naplati odvoza smeća prema stvarno proizvedenim količinama. Nabavili su, osim toga, i nekoliko tisuća posuda za biorazgradivi otpad, pored već postojećih za selekciju ostalih vrsta otpada.