Pravo na slobodan izbor liječnika u praksi

Pet obiteljskih liječnika odbilo 89-godišnju Zagrepčanku jer imaju previše pacijenata

Ljerka Bratonja Martinović

Pokucala sam na sva vrata u Domu zdravlja u Sopotu, i u svih pet ordinacija sam dobila odbijenicu. Moja se 89-godišnja majka nedavno preselila i ne može prelaziti pola grada da bi došla do liječnika



ZAGREB Kad vam zatreba liječnik, a u domu zdravlja vam svi zalupe vrata pred nosom, tada vam – kao što se to ovih dana dogodilo jednoj Zagrepčanki – ne preostaje drugo nego ići do ravnatelja ili predati bitku. Iako svatko po zakonu ima pravo na slobodan izbor liječnika obiteljske ili opće medicine, taj se izbor u praksi rapidno sužava. U kvartu u kojem je malo liječnika, a mnogo stanovnika, lako se može dogoditi da liječnik potencijalnom pacijentu zalupi vrata pred nosom jer mu je ordinacija popunjena.


   – Pokucala sam na sva vrata u domu zdravlja u Sopotu, i svuda sam dobila odbijenicu. Moja je 89-godišnja majka preselila u Novi Zagreb i mora promijeniti liječnika, ali to očito nije moguće. Pa ona ne može doktoru ako do njega mora prijeći pola grada! – požalila nam se spomenuta sugrađanka, pitajući se kakva je to zdravstvena usluga ako u svom kvartu ne možete pronaći liječnika. Nakon što su je liječnici iz pet ordinacija otpravili s vrata jer već imaju previše pacijenata, pokušala je doći do ravnatelja, ali bezuspješno. U međuvremenu, doznala je za novootvorenu ordinaciju u obližnjem kvartu, i riješila gorući problem.   

HZZO-ove redukcije


Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) uvođenjem koncesija smanjio je standard broja pacijenata po ordinaciji, s intencijom da ordinacije s previše pacijenata svede u realne okvire, a višak pacijenata »prebaci« liječnicima koji u tom pogledu ne ispunjavaju normu. Na terenu, očito, s tim ima ozbiljnih poteškoća jer liječnici koji već imaju previše pacijenata sebi ne žele natovariti na vrat dodatnu brigu. Da u Novom Zagrebu nema previše pacijenata, niti manjka liječnika, tvrdi ravnatelj Doma zdravlja Zagreb-Centar, Dalibor Drugović.


   – Nemam takvih podataka. Na spomenutoj lokaciji ima nekoliko ordinacija koje primaju pacijente, a uskoro ćemo i na Središću imati mogućnost ekipiranja novog tima obiteljske medicine – tvrdi Drugović. Dodaje kako su se liječnici godinama pokušavali izboriti za standard koji će osigurati kvalitetniju zdravstvenu zaštitu jer je 2.500 pacijenata po liječniku doista previše te kako sada taj novi standard treba provesti u praksu.




   – Nekoga treba stimulirati da prikupi pacijente, ali treba i nagraditi one koji su skupili više – smatra Drugović.


   Na terenu, veli, imaju dosta problema s uvođenjem novih timova u kvartovima gdje se pokaže potreba, a tome nerijetko kumuju i sami pacijenti koji nerado mijenjaju liječnika.   

Preraspodjela pacijenata


– Ako u nekom dijelu pojačamo postojeći tim uvođenjem još jednog tima, događa se, kao što je to bilo na Kajzerici, da pacijenti koji su kod prvog liječnika inercijom ne žele prijeći u drugu smjenu, a ovaj novi zbog toga ne može prikupiti dovoljno pacijenata. Da bi otvorio ordinaciju, mora ih već u startu imati najmanje 580, a to je često problem – ilustrira Drugović.


   Obiteljski liječnici koji imaju prekomjerni broj pacijenata u nezgodnoj su poziciji jer će im se, ako ne smanje taj broj na propisani standard, mjesečne glavarine reducirati. Takve je liječnike HZZO još početkom godine upozorio da pacijente pismenim putem obavijeste da mogu promijeniti liječnika, i koji im je najbliži »slobodni« liječnik. Tako zamišljena preraspodjela pacijenata u praksi, pokazao je i ovaj primjer, očito nije dala rezultata.