Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
14. prosinca 2019.
Bizarno, skupo, uzaludno

PROMAŠENA INVESTICIJA NA AUTOCESTI Burobrani već deset godina stoje beskorisni na skladištu

Burobrani još jedan u nizu primjera plaćenih ali upitnih investicija / Foto Marko GRACIN
Burobrani još jedan u nizu primjera plaćenih ali upitnih investicija / Foto Marko GRACIN
Autor:
Objavljeno: 1. studeni 2017. u 23:28 2017-11-01T23:28:18+01:00

Iako priča datira još od 2007. godine, aktualna je i danas jer na skladištu u Rupi leže proizvedeni burobrani koje nema smisla ugraditi, a teško ih je prodati jer su izgrađeni namjenski za ovu dionicu i predstavljaju mrtvi kapital u vrijednosti od 15,47 milijuna kuna

Kad se vozite autocestom prema Zagrebu, prođete Grobnik i stignete na vjetrom ugroženu dionicu prema Oštrovici te dalje do Tuhobića, ugledat ćete impresivne zidove za zaštitu od bure, ali će zasigurno ostati subjektivan osjećaj da neke osjetne zaštite od vjetra nema. Kad tamo puše bura, automobil se svejedno trese. I taj osjećaj nije subjektivan jer su burobrani više-manje beskorisni. Autocesta se ovdje jednako učestalo mora zatvarati za pojedine kategorije ili sva vozila, kao i prije. Nemali novac uzalud je potrošen. A priča je aktualna i danas, jer i sada na skladištu leže proizvedeni burobrani koje nema smisla ugraditi, a teško ih je prodati i dobiti za njih povrat uloženih sredstava jer su izgrađeni namjenski baš za ovu dionicu autoceste i objekte koji se na njoj nalaze. Što znači da predstavljaju mrtvi kapital u vrijednosti od 15,47 milijuna kuna i deponirani su već gotovo cijelo desetljeće u Tehničkoj jedinici Rupa.

Opet Skladgradnja

Neslavna i bizarna priča o projektu zaštite od bure na najvjetrovitijoj dionici autocesta u Hrvatskoj datira još iz 2007. godine u vrijeme izgradnje punog profila autoceste i razdoblja HDZ-ove Vlade Ive Sanadera kao još jedan od primjera zlouporaba i malverzacija u sustavu cestogradnje tog doba. Tada je Autocesta Rijeka – Zagreb (ARZ) nakon provedenog natječaja ugovorila s tvrtkom Dalekovod opremanje autoceste, a dio ugovora odnosio se i na izvedbu zidova za zaštitu od bure. Posao je u svojstvu podizvođača dobila tvrtka Skladgradnja iz Imotskog braće Žužul, tvrtka koja je u to vrijeme već bila poznata po tome što poslove na gradnji autocesta dobiva u svojstvu podizvođača, često bez potrebnih referenci i bez natječaja.

Bez pravomoćnih presuda

U vrijeme kada je sporni ugovor s Dalekovodom i tvrtkom Skladgradnja dogovoren, predsjednik Uprave ARZ-a bio je Jurica Prskalo, koji je naknadno prešao iz ARZ-a u Upravu HAC-a. Slučaj burobrana na autocesti Rijeka – Zagreb bio je predmet interesa istražitelja, koju su izuzeli i pregledali dokumentaciju, ali predmet nikada nije išao dalje od toga, nije bilo optužnice niti daljnjeg postupanja, iako gospodarska šteta nesumnjivo postoji. Prskalo je inače kasnije dok je bio u Upravi HAC-a, osumnjičen za druge sumnjive poslove u HAC-u, riječ je konkretno o tri optužnice i to u slučajevima Fimi Medije, Remorker i za preplaćeno farbanje tunela Sv. Rok i Mala Kapela, gdje je također posao obavila Skladgradnja. Prskalo je dobio i otkaz 2010. godine, ali je zbog toga pokrenuo tužbu i vraćen je krajem prošle godine na posao u HAC odlukom Županijskog suda u Zagrebu i uz obvezu da mu se isplate plaće za godine kada nije radio u ovoj tvrtki.

Sve to se uklapa u postojeće stanje s pravosudnim procesima za niz spornih poslova u gradnji autocesta, gdje još uvijek, niti desetak godina nakon što su se ti poslovi dogodili, nije donesena niti jedna pravomoćna presuda. U tom smislu burobrani na autocesti predstavljaju samo još jedan u nizu negativnih primjera realizacije investicija, koje su uredno plaćene, ali je njihov smisao u najmanju ruku upitan. Tako su i zidovi za zaštitu od bure, koji stoje na skladištu, skupljaju ruzinu i ne mogu se nigdje ugraditi, samo kockica u mozaiku spomenika na razdoblje intenzivne izgradnje autocesta u Hrvatskoj. Ujedno i jedan od razloga zbog kojeg se i ove godine mora pronaći oko milijardu eura sredstava kako bi se sanirali dugovi za autoceste, čiji se ukupni iznos procjenjuje na 5,5 milijardi eura.

Ukupno je ugovorena vrijednost radova za zidove za zaštitu od bure iznosila 68,37 milijuna kuna, a zidove je proizvela tvrtka Imostroj, također iz Imotskog. Projektnu dokumentaciju izradio je Inžinjerski projektni zavod iz Zagreba i to na temelju podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) te je projektom procijenjeno kako bi bilo potrebno postaviti zidove za zaštitu od bure u ukupnoj dužini od čak 11 kilometara, ukoliko se želi zaštititi sve dijelove trase na kojima je očekivana brzina vjetra veća od 100 kilometara na sat. Za tako veliku investiciju nije bilo novca, vjerojatno ni vremena da se ista pripremi, pa se krenulo u fazno izvođenje burobrana. Tako je u prvoj fazi bilo predviđeno postavljanje burobrana samo na mjestima gdje je brzina vjetra veća od 130 km/h. Također je utvrđeno kako je za 2. fazu potrebno provesti dodatna mjerenja i analize.

Neprecizna mjerenja

Upravo u mjerenjima vjetra leži dio problema s burobranima, jer su u pripremi projekta korištena mjerenja DHMZ-a, ali ista nisu bila dovoljno precizna, nisu se odnosila na točne lokacije gdje se planiraju postaviti burobrani, niti je vođeno dovoljno računa o ruži vjetrova, pa tako nije precizno ni utvrđeno ima li smisla uopće ići u ovu investiciju ili ne. Detaljnija mjerenja u dužem vremenskom razdoblju su sigurno bila potrebna i sasvim je moguće kako bi se ispostavilo da investicija nije opravdana jer je s obzirom na snagu i smjer vjetra, učinak gotovo nikakav.

U realizaciju projekta ipak se krenulo i kako navode u ARZ-u u odgovorima na upite naše redakcije, u prvoj fazi na dijelu dionice Kikovica – Oštrovica i Oštrovica – Vrata, burobrani su postavljeni u ukupnoj dužini od 2.767 metara, od čega je na trasi instalirano 1.127, a na objektima 1.639 metara. Istovremeno su proizvedeni i burobrani za drugu fazu i to u dužini od 807,5 metara i trebali su biti postavljeni na lokacijama prije i poslije vijadukta Hreljin. Po ugovorenom troškovniku vrijednost tih burobrana je 15.477.756 kuna, pored čega je dodatno trebalo izdvojiti oko 7,3 milijuna kuna vrijednosti radova za postavljanje burobrana. Zato su i završili na skladištu. Naprosto nema smisla utrošiti taj novac kako bi se postavila zaštita od udara bure, koja u stvari ne predstavlja nikakvu zaštitu.

Analiza opravdanosti

U odgovoru na upit naše redakcije u ARZ-u navode kako je naknadno ugovoren i Projekt vođenja prometa u uvjetima bure na A6, koji obuhvaća kontinuirana stacionarna mjerenja brzine i smjera vjetra na kritičnim dionicama A6, opcije vođenja prometa u uvjetima bure i optimalne protokole za zatvaranje autoceste u uvjetima jakog vjetra temeljem provedenih mjerenja i analiza.

– Analizom opravdanosti unapređenja sustava zaštite od bure, izrađene u sklopu navedenog projekta, pokazana je neopravdanost nastavka projekta, odnosno implementacije druge faze zaštite od bure.

Sukladno zaključcima Studije, ARZ će problem neiskorištenih burobrana riješiti na najpovoljniji način za društvo koji su trenutno u razmatranju – navode iz ARZ-a.

Drugim riječima, burobrane jednostavno nema smisla ugraditi, a što će se s njima dogoditi, teško je predvidjeti. Nije izgledno kako bi mogli biti postavljeni na neku drugu cestu jer su projektirani upravo za lokacije kod vijadukta Hreljin. Objektivno prijeti i opcija da bi mogli biti prodani kao staro željezo, tek toliko da se nadoknadi barem dio nepotrebne investicije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.