Ovrhe nad djetetom: Djecu prisilno odvodi i po 15 policajaca u uniformama

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Sustav djecu koja se nađu u razvodu roditelja ponekad  zlostavlja i godinama, a upravo su ovrhe, koje se provode u nenajavljeno vrijeme nad nepripremljenom djecom postupci koji na mališane ostavljaju teške psihosomatske posljedice, pa i PTSP, kaže Jasminka Horvatić

ZAGREB  Duboke i trajne psihološke traume, nepovjerenje djeteta prema ljudima i otpor prema sustavu, a često i mržnja prema roditelju kojem se dijete dodjeljuje, posljedice su prisilnog oduzimanja djeteta jednom od roditelja ili skrbnika temeljem sudske odluke.

U postupcima ovrha nad djetetom u praksi se često umjesto profesionalne pripreme primjenjuje sila, a takvi postupci grubo su kršenje prava djeteta – upozorile su sudionice tribine »Ovrha nad djetetom – kako se provodi i u čijem interesu«, održanoj jučer u organizaciji udruge B.a.b.e. i Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja (HDSVIP).

– Ovrha je tipično zlostavljanje djece koje se ne bi smjelo nikad nikome dogoditi – upozorila je psihologinja Jasminka Horvatić.

Teške traume

 Sustav djecu koja se nađu u roditeljskom razvodu, tvrdi, ponekad zlostavlja i godinama, a upravo su ovrhe, koje se provode u nenajavljeno vrijeme nad nepripremljenom djecom postupci koji na mališane ostavljaju teške psihosomatske posljedice, pa i PTSP.

– Jednog su osmogodišnjaka koji se od ovršitelja sakrio pod stol vukli za ruke i noge dok se nije pomokrio od straha i dobio astmatični napad. Tada su ga odveli na hitnu i tamo dovršili ovrhu koja je trajala punih pet sati – prepričala je jedan od slučajeva psihologinja Horvatić. Spomenula je i slučaj ovrhe nad dvoje djece u dobi od 11 i 13 godina, od koje se odustalo nakon što je mlađe dijete dobilo slom živaca i završilo na psihijatriji. Motiv roditelja koji ovrhom uzimaju djecu često su, kaže, osveta bivšem partneru, a ne ljubav prema djetetu.

Svoju je traumu posvjedočila i baka kojoj su 6-godišnjeg unuka, za kojeg se brinula od rođenja, odveli nakon što su u sedam sati ujutro doslovno provalili u njen stan jer nije dovoljno brzo otvorila vrata.

– Došla su tri policajca u civilu, sudac ovršitelj, odvjetnik i drugi baka i djed. Mene su izolirali u drugi dio hodnika, dijete je jako plakalo, nije znalo što se događa, bilo je strašno stresno – prepričava baka koja je tog dana izgubila svaki kontakt s unukom. Od ovrhe nad svojim 10-godišnjim djetetom strahuje i majka koja je neuspješno pokušala revidirati sudsku odluku jer je dijete u strahu od oca koji ga je navodno i zlostavljao, te odbija svaki kontakt s njim.

– Dijete mi je u stalnom strahu, plače, pod stresom je jer se boji da će ga odvesti. U svakom trenutku mogu doći po njega – očajna je majka djeteta kojem je i psiholog, kako kaže, utvrdio tešku traumatiziranost. Iako im ovršitelji već danas mogu zakucati na vrata, dijete nitko iz institucija nije pripremio za taj postupak.

Odvjetnica Jasminka Biloš potvrđuje kako se prava djece u ovrhama često krše, ne pita ih se za mišljenje ili se ono ne uvažava, nemaju privremenog skrbnika, a odluke sud često donosi i bez vještačenja.– Kad sud odluči da dijete, iako će njegovo odvođenje od majke biti vrlo traumatično, treba predati ocu, nikoga više ne zanima kako to izvesti. Jako je važno da se jasno obrazloži dugoročni interes djeteta i da se na ovrhu ne ide bez pripreme i prilagodbe – upozorava Biloš, podsjećajući da je Europski sud za ljudska prava već jednom presudio protiv Hrvatske jer dijete nije imalo pravo izreći svoje mišljenje.

Nužna hitna zaštita

U udruzi B.a.B.e. praksu ovrha nad djecom smatraju krajnje problematičnom i traže da ih se hitno zaštiti.

– Znam za slučaj kad je po dijete došlo 15 policajaca u uniformama, u kombijima. Možete zamisliti kako se osjećaju maloljetna djeca kad po njih dođu jake policijske snage, kao da se radi o hvatanju ozbiljnog kriminalca. Svojedobno je u Rijeci ovrha pokrenuta u školi, za vrijeme nastave, ali ju je na sreću prekinula ravnateljica – navela je Sanja Sarnavka.