Neizvjesnost

‘Ovo je gore nego da su nas zatvorili’: Država IMZ-u za proizvodnju u ovoj godini nije osigurala – ni lipe

Ljerka Bratonja Martinović

IMZ-u preostaje jedino potraga za strateškim partnerom ili nekim oblikom javno-privatnog partnerstva / Foto D. KOVAČEVIĆ

IMZ-u preostaje jedino potraga za strateškim partnerom ili nekim oblikom javno-privatnog partnerstva / Foto D. KOVAČEVIĆ

Ovo je gore nego da su nas zatvorili. Dolaziti na posao i znati da nećemo raditi ništa, gore je od burze – komentira jedna od zaposlenica IMZ-a



ZAGREB – Imunološki zavod u 2017. godinu ulazi s upola manje novca od onog što je očekivao, i što bi mu osiguralo barem privremeni nastavak proizvodnje. Riječ je o iznosu od 33 milijuna kuna koji će omogućiti jedino isplatu plaća za 200-tinjak zaposlenih te pokriti režijske troškove i tekuće održavanje. Taj novac, međutim, neće omogućiti dobivanje proizvodnih dozvola koje IMZ čeka već godinama, a jedini su put da nekad cijenjeni proizvođač i izvoznik cjepiva ponovo pokrene proizvodnju.


Uprava IMZ-a tražila je da se u državnom proračunu osigura iznos od oko 60 milijuna kuna, što bi omogućilo dovršetak uređenja proizvodnih pogona prema zahtjevima Agencije za lijekove i medicinske proizvode koja je nakon inspekcije odredila koji standardi nedostaju da bi IMZ dobio zeleno svjetlo za proizvodnju. Preporuka uprave nije prošla, a IMZ će se morati pokriti s 33 milijuna kuna koliko im je država dodijelila, ako se u međuvremenu ne pronađe strateški partner koji bi uložio u proizvodnju cjepiva i krvnih pripravaka.


Borba štrajkom


Ovakva financijska pozadina s potpuno nedefiniranim stavom Vlade o tome treba li, i na koji način, podržati IMZ, za zaposlene je krajnje frustrirajuća. Njihova agonija traje od 2013. godine, kad su ostali bez dozvole za proizvodnju bakterijskih cjepiva i krvnih pripravaka, a time i 70 posto prihoda. Za opstanak tvrtke borili su se prosvjedima i štrajkom, a nakon što su od države dobili status javne ustanove od strateškog nacionalnog interesa, uzastopne smjene vlasti ponovno su ih vratile na početak.





Ministar Kujundžić optimistično poručuje da će predviđeni iznos biti dovoljan za rad IMZ-a u 2017. godini. Povjerenstvo u kojem sjede stručnjaci HALMED-a, Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, IMZ-a i resornog ministarstva, kažu na Ksaveru, tragaju za najboljim rješenjem.


– Za Imunološki zavod treba tražiti nova financijska i tehnička rješenja, jer je rad na sadašnjoj lokaciji s postojećom tehnologijom neodrživ. Cilj je sačuvati Imunološki zavod, brend, proizvodnju i radna mjesta, stoga prije donošenja odluka prethodno moraju biti dovršene sve analize. Osim razmatranja tehničkih rješenja, rade se i studije isplativosti, a razmatra se i pravni aspekt problema – kažu u Ministarstvu zdravstva. Tek po dovršetku svih studija, poručuju, bit će moguće naći definitivno rješenje za IMZ.



– Ovo je gore nego da su nas zatvorili. Dolaziti na posao i znati da nećemo raditi ništa, gore je od burze – komentira jedna od zaposlenica IMZ-a. Prošla je godina, kaže, za njih bila optimistična jer se nešto radilo, uređivali su se prostori, radilo se na sustavu dovoda vode, ali je optimizam donošenjem proračuna nepovratno splasnuo. Danas stoji čak i proizvodnja virusnih cjepiva, posljednja preostala proizvodna linija, jer je IMZ dobio dozvolu samo za pojedine faze proizvodnje.


Dodatna ulaganja


O sudbini Imunološkog zavoda, s nepoznatim ishodom, još uvijek vijeća posebno povjerenstvo što ga je početkom prosinca osnovao ministar zdravstva Milan Kujundžić. Povjerenstvo bi, prema njegovim riječima, trebalo utvrditi može li IMZ uz dodatna ulaganja sačuvati proizvodnju i radna mjesta. Dodatna ulaganja u opremu od 12 milijuna kuna, prema računici v.d.ravnateljice IMZ-a Lee Lupret Prugovečki, osigurala bi početak proizvodnje krvnih pripravaka u roku od nekoliko mjeseci, čime bi se omogućio povratak njihovih proizvoda na tržište i osigurali prihodi.


Budući da država nije osigurala taj novac, preostaje jedino potraga za strateškim partnerom ili nekim oblikom javno-privatnog partnerstva kroz koji bi se osiguralo dodatno ulaganje u proizvodnju. Treća bi opcija bila odustajanje od najstarijeg proizvođača imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe, što bi i u zdravstvenom i u gospodarskom smislu za Hrvatsku bilo porazno.