ZAGREB – Otkaz HRT-ovom novinaru Saši Kosanoviću kulminacija je čistke koja se na Hrvatskoj radioteleviziji događa otkako je nova vlast na mjesto vršitelja dužnosti Glavnog ravnatelja instalirala Sinišu Kovačića. Kao rezultat masovne smjene urednika i preraspodjele novinarskog kadra ispostavlja se televizijski program takvog sadržaja da gledatelji mogu povjerovati da se isti uređuje na zajedničkim kolegijima vladajuće “Domoljubne koalicije” i Hrvatske biskupske konferencije.

Zbog svega navedenog situacija na Hrvatskoj radioteleviziji mnoge podsjeća na onu kakva je u “javnoj kući na Prisavlju” obilježila početak devedesetih godina minulog stoljeća. Nalikuju li današnje čistke na one s početka devedesetih stoga smo pitali svjedoke vremena, novinare i novinarke koji su osvit hrvatske samostalnosti s televizije potjerani ili su pak bili sami izabrali, odnosno bili prisiljeni otići.     

Dugogodišnji vanjskopolitički novinar Tomislav Jakić, kasnije savjetnik predsjednik države Stjepana Mesića, smatra da je današnja situacija na Prisavlju “grublja od one koju smo imali devedesetih”.

– U to vrijeme HDZ je tek preuzimao vlast te su njegovi kadrovi bili relativno nesigurni i nisu u prvom mahu imali dovoljno prebjega na svoju stranu, s kojima bi mogli popuniti mjesta koja su željeli isprazniti. Ljudi kojih su se htjeli rješavati, ispočetka su se rješavali elegantno, dokupom radnog staža. Slali su ih u mirovinu. Manjeg broja ljudi riješili su se proglasivši ih tehnološkim viškom, a vrlo rijetki su izravno dobili otkaze. Međutim, stvarala se jedna atmosfera apsolutne nesigurnosti, i to institutom zabrane ulaska u zgradu. Bilo je ljudi kojima je po tri puta zabranjivano, dopuštano pa opet zabranjivano da uđu. Željeli sub ih dovesti u situaciju da sami odu, kaže Jakić.

Međutim, ističe naš sugovornik, u to vrijeme nije bilo klerikalizacije HRT-a. Televizija je, napominje, tad bila u početnoj fazi uvođenja vjerskog programa. Današnja situacija je, ironično primjećuje Jakić, vrlo čista.

– Danas vladajući naprosto čiste pozicije na koje žele dovesti svoje ljude, a program su promijenili na način kao kad okrenete prekidač i ugasite svjetlo u prostoriji. Devedesetih to nije bilo moguće. Tad im je trebalo godinu i pol da dođu na svoje. Također, u to vrijeme bio je i rat, koju se koristi kao opravdanje za sve što se radilo pa je u današnjem smislu situacija mnogo gora, jer takvog opravdanja nema, smatra Jakić.

Jedan od novinara koji je pristao na takozvani dokup staža bio je i Milan Gavrović, koji će kasnije u tiskanim medijima nastaviti raditi kao vrstan ekonomski analitičar.

– Ja sam među prvima prihvatio dokup staža. Bio sam proglašen tehnološkim viškom. Uspio sam se,dakle, izvući, a nakon što sam otišao situacija je postala vrlo gruba. Kako je sada na HRT-u – ne znam. Znam da su dali otkaz Saši Kosanoviću i to je grozno.Sama činjenica da se provode čistke u javnom sektoru je grozna i neprihvatljiva. Ta činjenica govori o vlasti koja nema pojma šta je demokracija, ističe Gavrović.

Dugogodišnja novinarka Gordana Grbić, koja je dvije godine bila i saborska zastupnica SDP-a, bila je jedna od onih kojoj su zabranili raditi na televiziji. Kasnije je dobila radni spor, ali na televiziju se nije vratila. Umjesto toga uzela je odštetu. Za današnju situaciju Grbić kaže: “Ovo je repriza devedesetih.”

– Mislim da je više nego očito da je u pitanju svjetonazorski rat. Mislim da je HRT stalna žrtva tranzicija: nitko kad osvoji vlast ne može odoljeti tome da pravi veće ili manje čistke na HRT-u i to je izgleda prokletstvo te kuće. Ovi današnji ne samo da su promijenili urednike, nego su promijenili i novinare. Iz dana u dan vidimo na televiziji nova lica. Ne kažem da novinari nemaju pravo na napredovanje, ali ovaj put to izgleda dosta drastično. Takvu praksu je započeo Franjo Tuđman, koji je najavljivao smjene na televiziji, baš kako ih je najavio i Karamarko. Tuđman je rekao da će smijeniti šest i pol srba – urednika dnevnika. Ovo je, dakle, samo repriza, koja se, u manje ili više drastičnom obliku događa svake četiri godine, kaže Grbić.

Govoreći o klerikalizaciji televizije, Grbić ističe da je još Antun Vrdoljak televiziju proglasio katedralom duha.

– Valjda se njegove intencije sad provode u djelo, pretpostavljam stoga jer ih Vrdoljak nije uspio do kraja provesti. Kriteriji za imenovanje ne bi trebao biti ovaj ili onaj svjetonazor, nego profesionalnost. Ne znam vrijedi li još ta riječ kad je u pitanju javna televizija, zaključuje Gordana Grbić.

Još jedan novinar koji je s televizije otišao kao žrtva čisti devedesetih je Saša Milošević. I njega današnja situacija “u nekim momentima” podsjeća na devedesete. Razlika je, kaže, ta što danas “nema takve brutalnosti i teških konzekvenci kao što ih je bilo devedesetih”.

– Mnogo je sličnosti, mnogo je istosti. Ima i nekih stvari kojih onda nije bilo. Uloga crkve, odnosno naglašena konzervativna ideologizacija u nekim momentima je snažnija i mračnija nego devedesetih. Srećom, nema rata i ratnog konteksta. Oni zabranjuju, cenzuriraju, usmjeravaju, jer to je njihov plijen. HRT je čisti politički plijen, što bi zakonski trebalo onemogućiti, kaže Milošević. Komentirajući otkaz Saši Kosanoviću, Milošević ističe da će čelni ljudi javne radiotelevizije naći fiškalsku formu da ga obrazlože.

– Kažu da nije imao pismeno odobrenje i to navode kao razlog za otkaz, iako će njegov neposredni rukovoditelj reći da mu je dao usmeno odobrenje da radi. I malo dijete zna zašto je Kosanović dobio otkaz. Zato što se bavi stvarima koje oni ne žele: istraživanjima i kritičkim pristupom stvarnosti. Uz to, on se zove Saša, a preziva Kosanović. To su dvije muhe jednim udarcem, zaključuje Milošević.