Pravo na bolovanje za njegu djeteta roditelj može ostvariti samo pod uvjetom da drugi roditelj nije nezaposlen, odnosno ako živi sam s djetetom. No, majka na brizi ima još jedno dijete koje ne može ostaviti na skrb ocu jer on po cijeli dan radi
ZAGREB Koliko bešćutna mogu biti kruta birokratska pravila na svojoj su koži osjetili roditelji djece s malignim bolestima, koji zbog strože regulacije bolovanja ne mogu dobiti bolovanje čak ni kad im je dijete u najtežoj fazi bolesti i mora na kemoterapije. Otac 14-godišnjeg dječaka iz jednog slavonskog mjesta po Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju tako ne može uzeti bolovanje da bi bio uz sina kojem se vratila leukemija i mora na liječenje u Zagreb, jer mu je supruga – nezaposlena. Prema čl. 45 spomenutog zakona, donesenog u ljeto 2013. godine, pravo na bolovanje za njegu djeteta roditelj može ostvariti samo pod uvjetom da drugi roditelj nije nezaposlen, odnosno ako živi sam s djetetom. Iako se ovo pravilo čini posve logičnim, jer o bolesnom sinu u ovom slučaju mogla bi brinuti nezaposlena majka, u stvarnosti je to nemoguće: majka na brizi ima još jedno dijete koje ne može ostaviti na skrb ocu jer on po cijeli dan radi.
Rupe u zakonu
Umjesto da im sustav omogući da se u teškim trenucima posvete djetetu kojem je sudbina neizvjesna, tako se nesretni roditelji moraju dovijati kako preskočiti administrativne prepreke da bi bili uz njega. U ovom slučaju, pomogla im je susretljivost liječnika, koji je ocu bolesnog dječaka otvorio bolovanje s dijagnozom depresije, svjestan da mu može pomoći jedino pronalaženjem rupa u zakonu.
Na pitanje o tome je li moguće roditelje teško, a ponekad i terminalno bolesne djece, izuzeti iz važećih pravila o pravu roditelja na bolovanje, od HZZO-a smo dobili sljedeći odgovor: »Ako liječničko povjerenstvo HZZO-a utvrdi da je drugi nezaposleni roditelj bolestan, ili se zbog nekog drugog razloga ne može brinuti za dijete, u tom slučaju zaposleni roditelj može koristiti bolovanje zbog brige za dijete«.
– Problem je u tome što nakon šest mjeseci bolovanja s dijagnozom depresije, osoba mora na invalidsku komisiju. On nikako nije za invalidsku komisiju, radno je sposoban, ali mora biti uz bolesno dijete. Sramota je da se čovjeka čije dijete ima već drugi relaps leukemije maltretira s administracijom i bolovanjima, ogorčena je liječnica (podaci poznati redakciji) koja se našla u bezizlaznoj situaciji, tražeći način da svom pacijentu osigura prijeko potrebno bolovanje. U HZZO-u su joj, kaže, rekli da postoji mogućnost izuzeća, ali prethodno treba slučaj poslati na vještačenje u liječničko povjerenstvo. Rekli su joj, kako prenosi, i neka ocu u međuvremenu, dok ta procedura traje, otvori bolovanje za njegu djeteta, iako to nije po zakonu, »a HZZO joj neće raditi probleme«.
– Tražila sam da mi daju napismeno da mogu otvoriti bolovanje, jer u protivnom riskiram visoku novčanu kaznu, pa i raskidanje ugovora. Međutim, nitko mi neće potpisati da smijem prekršiti zakon, kaže ova liječnica, koja smatra da bi zakonodavac hitno morao naći rješenje za ovakve slučajeve i roditelje teško bolesne djece zaštititi od administriranja.
Nije usamljen slučaj
»Ti su ljudi zbog bolesti djeteta pod strašnim stresom, čak i da imaju sve uvjete za brigu o djetetu, moraju se izmjenjivati jer ne mogu psihički podnijeti situaciju u kojoj im dijete može uskoro umrijeti«, upozorava liječnica.
Da priča roditelja iz Slavonije nije usamljen slučaj, potvrđuju u udrugama za potporu obiteljima djece s malignim bolestima. u Udruzi Krijesnica kažu kako se roditelji u takvim slučajevima, kad po zakonu ne mogu dobiti bolovanje, snalaze na razne načine da bi do tog prava došli zaobilazno.
– Prisiljeni su ići psihijatru da bi dobili dijagnozu i mogli otvoriti bolovanje na sebe. Žalosno je da moraju tražiti rupe u zakonu, kaže Zoran Mitrović iz Krijesnice.
Božena Anić, predsjednica splitske udruge »Sanus«, očekuje da će zdravstvene vlasti pokazati razumijevanje i promijeniti spornu zakonsku odredbu, kao što su riješili druge probleme roditelja djece s malignim bolestima.
– To nisu česti slučajevi, ali je činjenica da ima izvanrednih situacija u kojima sustav treba biti fleksibilan. Sličan je slučaj obitelji gdje je majka na rodiljnom dopustu, ima malu bebu, a drugo im je dijete bolesno. Otac radi u fušu, i svakodnevno nakon posla juri iz Varaždina u Zagreb da bi bio s bolesnim djetetom, jer majka to jednostavno ne može, objašnjava Anić.
Razumijevanje
Ravnatelj HZZO-a Siniša Varga je, kaže, pokazao veliko razumijevanje za prava vezana uz teško oboljelu djecu, pa se roditelji djece s malignim bolestima nadaju da će tako biti i u pogledu bolovanja za njegu takve djece.
– Očekujem da će se njima izaći u susret i naći rješenje za specifične situacije poput ovih. Jako mi je žao obitelji u takvoj situaciji, mnoge od njih nemaju baka servisa, ljudi se bore da prežive i žive jadan život koji samo roditelj bolesnog djeteta može razumjeti. Onaj tko nije proveo jedan dan u ulozi roditelja ne zna kako je biti u toj koži, da ne govorim o tome što sve proživljavaju ta bolesna djeca, zaključuje Anić.
