Zaduženi za naručivanje i nabavku materijala, neslužbeno se može čuti, što manje novca tvrtki potroše, više dobiju u svoj džep. Štedi se na materijalu, opremi i zaposlenicima, kojima nije dozvoljeno, kako nalažu propisi, prilikom svakog punjenja cisterne ili vagona na otvore stavljati nove brtve, već se zbog uštede vraćaju stare
ZAGREB Nakon što je, istog dana kad je o njemu objavljen tekst u našem listu, popravljen mali kvar zbog kojeg jedno punilište za cisterne, koje prevoze ukapljeni naftni plin, u riječkoj rafineriji nije radilo pola godine, doznajemo da je situacija na punilištu za cisterne i željezničke vagone koji prevoze taj plin dalje distributerima, daleko složenija, i potencijalno vrlo opasna.
Tamo se općenito štedi na materijalu, opremi i zaposlenicima, kojima nije dozvoljeno, kako nalažu propisi, prilikom svakog punjenja cisterne ili vagona na otvore stavljati nove brtve, već se zbog uštede vraćaju stare. Rezultat takve štednje je nekoliko intervencija do sada, jer bi po odlasku iz rafinerije stara brtva pucala na napunjenom vagonu, i prijetilo bi izlijevanje UNP-a. Štednja, međutim, rezultira, može se neslužbeno čuti od upućenih, i dobrim bonusima na plaću onih koji štede, a koji su zaduženi za naručivanje i nabavku materijala. Što manje novca firmi potroše, više dobiju u svoj džep.
Mali kvar na rafinerijskom punilištu, zbog kojeg su cisterne iz cijele Hrvatske, BiH, Italije i Srbije mjesecima po šest do osam sati čekale na punjenje, otklonjen je u samo sat vremena istog dana kad je o tim gužvama izvijestio naš list. Brtve na otvorima, kao i manjak ljudi koji u punilištu radi, međutim, još je veći problem koji uprava Ine iz nekog razloga ne rješava. Kako se neslužbeno može čuti, neki su od nadređenih u punilištu odmah po uočavanju malog kvara u studenom prošle godine o tome obavijestili sebi nadređene i zatražili popravak, no odbijeni su bez navođenja razloga te je kvar ostao sve do napisa našeg lista. Kad je tekst o tome objavljen prije nekoliko dana, kvar je otklonjen u roku sat vremena. Problem starih brtvi i dalje se, međutim, ne rješava, kao ni manjak ljudi.
Kako redom odgovaraju iz Ine, kvar na jednom od dva punilišta nije popravljen onog dana kad je o gužvama u punilištu objavljen tekst, već se popravak kvara, nastalog u studenom prošle godine, pripremao i tjedan dana prije novinskog teksta. Nikakvih intervencija zbog starih brtvi, odgovaraju, do sada nisu imali jer se svi vagoni i cisterne prije odlaska na cestu odnosno prugu pregledavaju. Ne bi, napominju, štedjeli na brtvama od 50 kuna, ali im ni propisi, dodaju, ne nalažu kad se brtve moraju mijenjati, odnosno da se moraju mijenjati prilikom svakog punjenja. Brtve se, zaključuju, mijenjaju po potrebi, a bonuse za štedljive šefove koji materijal ne naručuju, navodno od po nekoliko tisuća kuna mjesečno, u upravi Ine ne komentiraju. Na pitanje zbog čega na punilištu rade samo tri radnika, a čak pet voditelja smjene, i kako oni osiguravaju da u slučaju nekog kvara u spremnicima s UNP-om taj kvar bude na vrijeme i uočen, iz uprave Ine odgovaraju kako je raspored ljudstva u rafineriji nadležnost uprave rafinerije. Nedostatak kamera ne spominju.
Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Novoga lista od subote, 24. svibnja 2014.
