Reuters
Američki Kongres je uporno odgađao reformu fonda bojeći se smanjenja uloge SAD-a, ali se po ekonomistima upravo to desilo, pa Edwin Truman kaže: Odugovlačenje SAD-a je Kini dalo povod da svjetski monetarni poredak mijenja prema svojim sklonostima
Međunarodni monetarni fond (MMF), koji državama priskače u pomoć kad padnu u krizu, doživio je uoči Božića najveću reformu u svojoj 70-godišnjoj povijesti. Svijet se jako promijenio, a težište gospodarskog razvoja preselilo se sa Zapada u Aziju. Reforma je omogućila Kini i ostalim zemljama u razvoju da dobiju veći utjecaj na odlučivanje u toj instituciji sa 188 članica, u kojoj Sjedinjene Države – kao vodeća ekonomska i politička sila – oduvijek imaju glavnu riječ.
Tu reformu su članice MMF-a dogovorile još prije pet godina, ali je stupila na snagu nakon što je promjene, prije desetak dana, odobrio američki Kongres nakon dugih godina protivljenja. Zahvaljujući reformi, taj »svjetski financijski policajac« je udvostručio raspoloživi novac za pomoć zemljama u nevolji, a 6 posto svojih financijskih i glasačkih kvota preraspodijelio je u korist država koje su proteklih desetljeća zabilježile najbrži gospodarski rast.
Najviše utjecaja u MMF-u izgubila je Europa, a najveći dobitnik je Kina koja je udio svojih glasova povećala sa 3,8 na 6 posto. Glasačka kvota SAD-a smanjenja je sa 16,7 na 16,5 posto, što znači da Amerika zadržava presudni utjecaj u Fondu, a jedina ima i pravo veta na njegove ključne odluke. Broj glasova smanjen je Saudijskoj Arabiji, Belgiji, Njemačkoj, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj, SAD-u, Južnoafričkoj Republici i Japanu, prema podacima Bloomberga.
Više glasova dobile su Rusija, Indija, Španjolska, Turska i Brazil, a osobito Kina koja je pozdravila reformu. Peking je zadovoljan promjenama i zato što je MMF potkraj studenoga konačno uključio kineski juan u elitnu košaru svjetskih valuta, koje služe i za financiranje samoga Fonda.
Međutim, mnogi misle da je reforma MMF-a zakašnjela. Američki predsjednik Barrack Obama bio je prije pet godina među inicijatorima tih promjena, ali one su se nasukale na otpor u Kongresu, ponajprije među zastupnicima oporbenih republikanaca, koji su odugovlačili s odobravanjem reforme Fonda. Promatrači kažu da je utjecajni dio američke politike nespreman priznati realnosti u suvremenom svijetu, pa i činjenicu da je Kina postala druga po veličini gospodarska sila.
Peging stvorio AIIB
Nije nepoznato da je Kina godinama nestrpljivo čekala na dobivanje veće uloge u MMF-u. Budući da je američki Kongres, mimo volje Obamine administracije, odugovlačio taj čin, Peking je prije više od godinu dana počeo stvarati paralelne međunarodne financijske institucije, kao konkurenciju MMF-u i Svjetskoj Banci. Tako je proljetos pokrenuo Azijsku banku za investicije u infrastrukturu (AIIB), koja će definitivno proraditi početkom iduće godine.
U tu banku odmah su se učlanile brojne azijske države, ali i američki saveznici poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije – usprkos protivljenju Washingtona. To nije bio prvi slučaj nezadovoljstva zbog oklijevanja u prilagodbi MMF-a novim realnostima u svijetu, jer su vlastitu investicijsku banku ranije osnovale i zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika). Američki Kongres je pet godina odgađao reformu Fonda bojeći se da će ona smanjiti ulogu SAD-a. To je odugovlačenje, smatraju mnogi kritičari, Americi nanijelo teško popravljivu štetu.
– Odgađanje (reforme MMF-a) debelo je koštalo Sjedinjenje Države, kad je riječ o njihovoj vjerodostojnosti i globalnom vodstvu, tvrdi Edwin Truman, ekonomist Instituta Peterson i bivši dužnosnik američkog Ministarstva financija. Odugovlačenje je »naškodilo vjerodostojnosti SAD-a, nagrizlo legitimnost MMF-a među zemljama u razvoju i Kini dalo povod da svjetski monetarni poredak mijenja prema svojim sklonostima. Dio štete prouzročene odgađanjem neće biti lako popraviti«, dodaje ekonomist Eswar Prasad, kako ga prenosi Financial Times.
– Potvrda tih reformi u Kongresu SAD-a je dobrodošao i ključan korak naprijed koji će ojačati MMF u njegovoj ulozi podrške globalnoj financijskoj stabilnosti, ocijenila je Christine Lagarde, izvršna direktorica Fonda.
Veliki jaz
Komentator Bloomberga Leonid Bershidsky također smatra da su reforme MMF-a »premalene i pomalo zakašnjele«. Ni nova raspodjela glasačkih kvota u Fondu, kaže, nije za Kinu pravedna. Jaz između ekonomske moći Kine i njezina utjecaja u MMF-u vrlo je velik. Naime, Japan i dalje ima u MMF-u snažniji utjecaj od Kine, iako njegovo gospodarstvo zaostaje za kineskim. S druge strane, SAD čini 22 posto svjetskog gospodarstva, a u Fondu ima 16,7 posto glasova. Kina čini 14 posto svjetskog gospodarstva, a u Fondu ima samo 6 posto glasova, prema podacima MMF-a i Svjetske banke.
Reforma MMF-a, koja je počela prije Božića, trebao je biti prvi korak u prilagodbi Fonda novim realnostima u svijetu. Mnogi se pitaju kakva će biti sudbina te međunarodne institucije i hoće li ona izdržati probu vremena, s obzirom na veliko kašnjenje u promjenama. Ima i optimista koji smatraju da su reforme »bolje ikad, nego nikad«.
– Zakasnilo se pet godina. Međutim, to barem pokazuje da možemo djelovati čak i ako je prekasno, smatra Matthew Goodman, bivši dužnosnik Obamine administracije koji sada radi u Centru za strateške međunarodne studije. To pokazuje, kaže Goodman, da je stari poredak ne samo prilično postojan, nego je i prilagodljiv.
