Kad je predsjednik Državnog izbornog povjerenstva Branko Hrvatin u utorak predsjednici Republike predao službene rezultate prijevremenih izbora govorio joj je i o problemima u izbornom zakonodavstvu koje treba ispraviti kako bi provedba izbora bila transparentnija. Tako predsjedničke izbore provodimo po jednom, parlamentarne po drugom, a lokalne po trećem sustavu, pa tako kad bi, kaže Hrvatin, zbog štednje lokalne i parlamentarne provodili istodobno, ušteda ne bi bilo jer su birački odbori za njih različiti, različiti su i glasački listići, sustav brojanja…

Priznao je da je na izborima bilo »tehničkih grešaka«, ali da ga ne zabrinjava dok su greške na tehničkoj razini, jer to se događa u svim izborima i u drugim državama. »Ima niz stvari koje tehnički treba doraditi i tada ćemo biti još brži i bolji«.

Međutim, te »tehničke greške« nikako da se dorade. Istina je da se u hrvatskom izbornom zakonodavstvu još od 1999. godine gotovo ništa nije mijenjalo, a profesionalizacija DIP-a nije značajnije poboljšala provedbu i nadzor izbornog procesa.

Ove se godine na nekoliko biračkih mjesta nisu za neke izborne kandidate prebrojavali preferencijski glasovi. Kada je dubrovačka kandidatkinja Narodne koalicije Olga Muratti primijetila da na tri biračka mjesta nije dobila niti jedan preferencijski glas, pa ni na onom na kojem je sama za sebe glasala, javila je to DIP-u, DIP je utvrdio da je bilo nepravilnosti, ali nije dalje ništa poduzeo. Olga Muratti je zato sama podignula kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja a za izbornu prijevaru moguća je kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora. DIP nije smatrao da to što se dogodilo u Dubrovniku treba prijaviti DORH-u. No, kad je nekih dva mjeseca nakon prošlogodišnjih izbora Tomislav Karamarko da bi opravdao loš rezultat kazao da »ima indicije« da je HDZ pokraden za pet-šest mandata, tada je DIP to odmah prijavio DORH-u, umjesto da pusti Karamarka da se sam bakće sa svojim »indicijama« i utvarama i sam ih prijavi DORH-u.

Zabrana koalicija

Ako se uspostavi vlada HDZ-a i Mosta, a hoće, možemo očekivati vrlo skore izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor tako da se uvedu tri preferencijska glasa umjesto jednog, kako je sada. To je jedan od sedam zahtjeva Mosta kojeg bi, kako oni hoće, bilo potrebno usvojiti još prije nego što se sastavi Vlada. Ali, to je ad hoc promjena i zasad se neće mijenjati ništa drugo.

Tri preferencijska glasa na određeni način mijenjaju, odnosno dopunjuju izborni model. Ta promjena, sama po sebi, ne bi niti imala učinka ako se usto ne smanji prag za preferencijske glasove – ili na pet posto glasova liste, ili pak da se prag za preferencijske glasove posve ukine. Građani bi odlučivali nešto više, a predsjednici stranaka koji kroje izborne liste nešto manje nego sada.

Inače, Most se u svom izbornom programu zalaže još za kombinirani izborni sustav u kojem bi se barem polovina zastupnika biralo pojedinačno, većinskim sustavom. Zalažu se za manji Sabor, s manjim brojem zastupnika i za deprofesionalizaciju zastupničke funkcije.

Iako toga u izbornom programu za ove izbore nema, Most je sklon i zabrani prijeizbornih koalicija što je tražila i Željka Markić u ime »U ime obitelji«, kada je na kraju 2014. godine željela referendum o izbornom sustavu, ali za njega ni izdaleka nije dobila dovoljan broj potpisa. Tu je bio još prijedlog o tri preferencijska glasa i o manjem broju izbornih jedinica, po kojem ne bi bilo moguće cijepati izbornu jedinicu u Gradu Zagrebu. Očekivano, SDP i HDZ nisu podržali taj referendum.

Intervencija suda

Već godinama je star problem neuređenosti izbornih jedinica, odnosno nejednakog glasa. Broj birača u pojedinim izbornim jedinicama odstupa i više od 10-ak posto od prosjeka, što naravno ugrožava valjanost izbora. Ustavni sud je još 2010. zatražio da se urede izborne jedinice, odnosno da svaka u kojoj se bira 14 zastupnika po prilici ima podjednak broj birača. U argumentaciji su naveli broj birača na popisima za izbore 2007. godine, pa se tu moglo vidjeti da je u 9. izbornoj jedinici bilo 428.590 birača a u 4. jedinici 335.091. Na upravo provedenim izborima 6. jedinica imala je 317.238 birača a 10. jedinica čak 76 tisuća glasača više, točnije 393.965. Prevelika razlika, a da bi izbori bili posve valjani.

Nikad se to nije riješilo jer je veliki problem dirati u bilo što bitno u izbornom zakonodavstvu, a izborne jedinice su jako bitne. Obično se problemi u vezi izbornog zakonodavstva guraju pod tepih sve do predizborne godine, a onda je već kasno jer poznato je – u posljednjoj godini nisu moguće promjene. Oko toga je potreban konsenzus glavnih stranaka jer je za bilo kakvu promjenu potrebna odluka apsolutnom većinom svih zastupnika. Neodrživo je da je Grad Zagreb raspodijeljen u čak četiri izborne jedinice. GONG-ov je prijedlog da se Hrvatska podijeli u šest izbornih jedinica (Zagreb plus pet prirodnih regija), koje bi s obzirom na svoje veličine davale različit broj zastupnika u Sabor.

Ustavni sud je intervenirao i 2011. godine kad je tražio da se izmjeni nekoliko članaka izbornog zakona (koji je nekoliko mjeseci prije toga bio mijenjan), a koji su propisivali pravo dodatnog ili dvostrukog glasa i za srpsku manjinu. Ostalo je tako da Srbi nemaju pravo glasati i za liste u izbornoj jedinici i za svoje nacionalne predstavnike, nego se moraju odlučiti ili za jedno ili za drugo.

Svako malo ponovno se potežu razgovori o osam osiguranih mjesta za predstavnike nacionalnih manjina i o tome kako nije u redu da neki njihovi zastupnici ulaze u Sabor sa samo nekoliko stotina ili pak koju tisuću glasova. Ali, Hrvatska se, upravo zbog osamostaljenja države, još 1992. ustavnim zakonom obavezala da u parlamentu ima posebno birane zastupnike nacionalnih manjina. To pravo sada trajno proističe iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Svojedobno je Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a, bio predlagao da se manjinski predstavnici biraju iz redova političkih stranaka, ali jasno je da bi tako nešto bilo neodrživo – jer na taj način svoje predstavnike ne bi birali oni koje ti zastupnici zastupaju a to su građani, pripadnici manjina.

DIP pasivan

Zelić kaže da bi reformirati DIP značilo to da je potrebna daljnja profesionalizacija tijela za provedbu izbora te da njegovi članovi ne moraju biti suci Vrhovnog suda, niti birani samo iz reda pravnika nego i drugih relevantnih struka – politolozi, sociolozi, ekonomisti, novinari. Potreban je bolji nadzor financiranja stranaka i konačno uređenje referendumskog zakonodavstva. Postoji o referndumu solidan zakonski prijedlog kojeg je izradila bivša Milanovićeva vlada, ali zakon ipak nije donesen, kaže Zelić.

Svakako je potrebna, kaže Zelić, sustavna edukacija biračkih odbora i potrebno je standardizirati sve izborne postupke i procedure koje valja obuhvatiti jedinstvenim izbornim zakonom.

Možemo zaključiti da je sada, kad će se već mijenjati zakon kako bi se uvela tri preferencijska glasa, nova prilika da političari i stručna javnost rasprave kako da se uredi izborno zakonodavstvo i da se makar sve nužne »tehničke« izmjene i poboljšanja donesu u iduću godinu-godinu i pol. Za riješiti sva »tehnička« poboljšanja nije čak potrebna niti osobito velika politička volja!