To je osobno mišljenje Josipa Leke. Stranka s tim nema veze niti je takvo nešto moguće, rekao nam je jučer jedan član vodstva SDP-a
ZAGREB U vladajućoj Kukuriku koaliciji zasad ne postoji nikakva inicijativa oko toga da bi se promjenom Ustava uvela odredba da predsjednik Sabora ubuduće više ne bi mogao biti član ni jedne stranke.
Naime u srijedu je aktualni predsjednik Sabora Josip Leko, na svojoj već tradicionalnoj konferenciji za novinare nakon završetka parlamentarne sezone, među ostalim rekao da ne bi bilo loše da prvi čovjek parlamenta ubuduće više ne bude član neke političke stranke. Međutim, iz razgovora s predstavnicima vladajuće koalicije jasno proizlazi da od toga neće biti ništa.
– To je osobno mišljenje Josipa Leke. Stranka s tim nema veze niti je takvo nešto moguće, rekao nam je jučer jedan član vodstva SDP-a. Dodao je da je funkcija predsjednika Sabora vrlo značajna u svakom pogledu, ali da to nema nikakve veze s eventualnim uvođenju odredbe da on ne smije biti član niti jedne stranke. Sličan smo odgovor dobili i u HNS-u gdje također smatraju da nema nikakvog smisla zabranjivati predsjedniku Sabora da bude član neke političke stranke.
Po Ustavu predsjednik Sabora u slučaju njegove spriječenosti mijenja predsjednika Republike. To je situacija koja se i dogodila krajem 1999. nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kojeg je do izbora novog šefa države mijenjao tadašnji predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Nakon dolaska na vlast šesteročlane koalicije predvođene SDP-om 3. siječnja 2000. godine izmijenjen je Ustav na način da je Hrvatska napravila značajan korak prema parlamentarnom sustavu na način da su bitno umanjene ovlasti predsjednika Republike. Time je posredno umanjena i težina predsjednika Sabora kao osobe koja zamjenjuje predsjednika Republike ako je on nesposoban obavljati tu dužnost.
Predsjednik Sabora postao je dio takozvanog državnog vrha nakon 3. siječnja 2000. godine kada je tu funkciju preuzeo predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić. On je kao predsjednik treće po veličini koalicijske stranke postao važna politička figura, a s njim je započela i era takozvane parlamentarne diplomacije. Riječ je o običaju da šef Sabora posjećuje predsjednike parlamenata u drugim zemljama gdje onda s njima razmjenjuje iskustva o tome kako što bolje promicati i jačati parlamentarizam.
