Za donošenje strategije treba politički dogovor i dizanje ruku u Saboru. Za provođenje treba novac, organizacija i – prije svega – volja. Tek će se sljedeće dvije, tri ili četiri vlade morati o Strategiji brinuti puno više, ma kojeg političkog profila bile
Prema novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta. Riječ je o dokumentu koji se temelji na ideji stvaranja društva jednakih mogućnosti temeljenog na znanju, pri čemu su obrazovanje i znanost razvojni prioriteti ne samo hrvatskog društva u cjelini, već i pojedinaca koji u njemu žive.
Navodeći kako Strategija donosi niz novosti, posebni savjetnik predsjednika Vlade za znanost prof. dr. Neven Budak ističe da se istovremeno inzistira i na provođenju nekih ranije zamišljenih, ali nikad ostvarenih ideja.
– Ako pogledate samo onaj dio koji se odnosi na osnovne i srednje škole, novosti su: sustav kvalitete koji do sada uopće nije postojao, sustav podrške učenicima koji je radikalno drugačiji s time da se posebna pažnja napokon posvećuje i nadarenim učenicima, a ne samo onima s teškoćama, novi kurikulumi na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja, nova paradigma – obrazovanje koje je usmjereno prema učeniku i prema ishodima učenja, sustav formativnog vrednovanja rada učenika korištenjem digitalnih resursa, novi kompetencijski standardi za učitelje, ravnatelje i stručne suradnike. Tu su i novi programi visokoškolskog obrazovanja nastavnika, povezivanje strukovnog obrazovanja sa svijetom rada i praksom na radnom mjestu što je dosad bilo uglavnom nezadovoljavajuće riješeno, racionalizacija mreže programa strukovnih škola, uvođenje centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju, optimizacija mreže škola i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije i digitalnih obrazovanih resursa. Kada bismo pogledali ostale dijelove Strategije, one koji se odnose na visoko obrazovanje, obrazovanje odraslih i znanost, taj bi popis bio puno dulji.
U vezi sa stvarnošću
Nedavno je okončana i javna rasprava. Je li ispunila očekivanja?
– Javna je rasprava bila uspješna i uglavnom je ispunila moja očekivanja. Vodila se na dva kolosijeka: preko Vladine mrežne stranice i putem razgovora sa zainteresiranim dionicima. U početku je preko mrežne stranice dolazilo vrlo malo primjedbi, ali se taj broj naglo povećavao, tako da ih je do kraja roka pristiglo skoro tri stotine. Neke su od njih bile primjedbe pojedinaca, ali većinom su ih slale institucije, udruge ili grupe građana. Uz to smo primili dosta komentara i izravno na naše internetske adrese, a najviše smo komentara dobili u izravnim raspravama na sjednicama senata nekoliko sveučilišta, u HAZU, na sastancima s raznim udrugama, javnim institutima i drugim zainteresiranima. Veseli nas da smo skoro od svih dobili podršku donošenju ovakve strategije. Negdje je ona bila čak i bez ikakvih zamjerki, no većinom su sudionici rasprava iznosili načelne ili konkretne primjedbe i prijedloge. U svakom slučaju, mislim da je rasprava postigla svoj cilj.
U javnosti se mogla čuti i primjedba da je rok javne rasprave od dva mjeseca prekratak?
– Mislim da je ovo u posljednje vrijeme, rekao bih u nekoliko posljednjih godina – ako se ne varam, najdulja javna rasprava o nekom pitanju. Potpuno je opravdano da rasprava o ovako važnoj temi od nacionalnog interesa bude što dulja, ali smo u ovom slučaju bili ograničeni i rokom koji ne ovisi o nama. Naime, da bi se Hrvatska mogla natjecati za novac iz europskih fondova, projekti koji se prijavljuju moraju imati oslonac u strategiji. No svima mora biti jasno da jednom usvojena strategija ne postaje tekst uklesan u kamen za sva vremena. Ona je prevažna, a da bi rasprava o njoj uopće mogla prestati. Mi ćemo i nakon donošenja strategije morati o njoj razgovarati, a i u samoj se strategiji predviđa da će se svake dvije godine vršiti njezina reevaluacija kako bi se vidjelo ide li njezino provođenje u dobrom pravcu i jesu li zacrtani ciljevi i mjere još uvijek relevantni. Svijet se mijenja velikom brzinom, a s njim se mijenja i Hrvatska. Strategija mora biti u stalnoj vezi sa stvarnošću.
Sporno licenciranje
Međutim u samom startu javne rasprave dio nastavnika oštro je reagirao na Strategiju ocjenivši je popisom želja Djeda Božićnjaka. Posebno su osupnuti licenciranjem učitelja smatrajući to nametanjem novih obaveza, kao i vrijeđanjem, jer se njihova stručnost dovodi u pitanje.
Jedno od polazišta Strategije je stvoriti kvalitetno obrazovanje s jednakim mogućnostima za svako dijete. Je li to utopija s obzirom na to da među školama postoji ogroman nesrazmjer, jer dok neke u rad uvode najsuvremenije tehnologije i učenici umjesto udžbenika koriste tablete, postoje škole koje nemaju sredstva ni za kredu?
– Naravno da je to utopija, ali utopija kojoj moramo težiti u nastojanju da ju ostvarimo. Koja je alternativa? Priznati da će djeca izvan velikih središta biti unaprijed osuđena na lošije uvjete obrazovanja? Pametnom politikom možemo postojeće razlike bitno smanjiti. Nužno je jedino osigurati da će o osnovnom obrazovanju skrbiti država, a ne lokalna zajednica koja često nema sredstava, a ni volje ulagati u obrazovanje.
U grupu nezadovoljnika ubraju se i umjetnici koji su čak pobrojali da se pojam »umjetnost« u cijelom dokumentu spominje samo jednom te da se umjetnost doživljava kao ukras društva?
– Istina je da se umjetnost ne spominje dovoljno često u Strategiji, ali to i nije strategija obrazovanja, znanosti, tehnologije i umjetnosti. Bilo bi pomalo čudno raditi strategiju umjetnosti. No slažem se, kako sam već rekao, da se u segmentu obrazovanja ne vodi dovoljno računa o umjetničkom obrazovanju. To smo u međuvremenu riješili uz pomoć jedne radne grupe koja je napravila prijedlog nadopune Strategije.
Bilo je i zamjerki da u sadržajnom smislu Nacrt strategije ne predstavlja osobitu novost već se uglavnom radi o ponavljanju politike resornog ministarstva koja je u više navrata dosad manifestirana kao neuspjeh u pokušaju donošenja tzv. »paketa zakona« za područje znanosti i visokog obrazovanja, donošenje Pravilnika o izborima u znanstvena zvanja kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske prije nekoliko mjeseci proglasio neustavnim.
Lakše donijeti nego provoditi
Zamjera se i način pisanja, jer Nacrt je ocijenjen stilskim i žanrovskim promašajem, a tu se prvenstveno misli na preopsežnost dokumenta?
– Za razliku od onih koji prigovaraju da je tekst preopsežan, ima onih koji misle da nismo dovoljno dokumentirali naše teze, odnosno da nedostaje još analitike. Teško je pomiriti želje svih, pogotovo kad su međusobno suprotne. Oni kojima smeta količina teksta zaboravljaju da se ovdje radi o strategiji koja obuhvaća cjelokupni sustav odgoja, obrazovanja i znanosti, od ranog odgoja do obrazovanja odraslih. Po dosadašnjim praksama u Hrvatskoj, mogli smo od toga napraviti četiri odvojene strategije. Osim toga, Strategija sadrži i mjere, dakle elemente akcijskog plana. Mogli smo i to izdvojiti u zasebni, peti dokument. U tom bismo slučaju imali pet kratkih dokumenata. Bi li time Strategija postala bolja?
Na dokumentu je radio prilično velik broj stručnjaka, njih čak 130. Je li to možda dalo suprotan efekt i uz veliku ekspertizu doveo i do nekoherentnog dokumenta bez zajedničke ideje vodilje?
– Zajednička ideja vodilja je sasvim jasno istaknuta u dva glavna cilja Strategije. Naravno da nije jednostavno stilski ujednačiti dokument koji je pisalo nekoliko ljudi, ali je li to doista bitno za ocjenu kvalitete Strategije? Mi smo pisali stručni tekst čija je vrijednost u sadržaju, a ne u ujednačenosti stila pojedinih poglavlja. Osim toga, može li se doista očekivati da će poglavlje koje se bavi znanošću i istraživanjima biti pisano na isti način kao ono koje se bavi školama? Veliki broj stručnjaka samo je pridonio kvaliteti i ekspertizi.
Strategija zadire u cjelokupnu obrazovnu vertikalu i donosi promjene u svim segmentima obrazovanja. Znači li to da trenutno u hrvatskom školstvu ništa nije postavljeno kako treba?
