Grad: Rijeka
Danas: 18° djelomično oblačno
Sutra: 1° 15° naoblaka
24. studenoga 2017.
Ne znamo lobirati

Nesposobna diplomacija: Kad se sporimo sa susjedima, EU je najčešće protiv Hrvatske

EU gotovo uvijek »izabire« hrvatske protivnike / arhiva NL
EU gotovo uvijek »izabire« hrvatske protivnike / arhiva NL
Autor: ,
Objavljeno: 15. kolovoz 2017. u 17:27 2017-08-15T17:27:23+02:00

EU najčešće protiv Hrvatske u sporovima s našim susjedima Nedostatak diplomatskog lobiranja najčešće HDZ-u predbacuje SDP, i obratno, ali ima primjera i samokritike kod HDZ-ovaca. No, naši sugovornici bliski europskoj administraciji odbijaju ideju o tome da je Komisiju moguće izlobirati jer je, kažu, EU »zajednica vladavine prava«

Već je gotovo postala tradicija da u sporovima koje Hrvatska ima s državama na prostoru bivše Jugoslavije, Europska komisija, kao i većina vodećih članica Europske unije, staje na stranu naših protivnika. Pritom nije bitno je li riječ o Sloveniji koja je u EU-u, ili o nečlanicama poput Srbije.

Prošli tjedan Vlada Andreja Plenkovića povukla se pred zahtjevima Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije da smanji novčane naknade za nadzor voća i povrća uvezenog iz tih zemalja, kad je iz Bruxellesa dobila poruku da mora poštovati obveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Bez saveznika unutar Unije, premijer Andrej Plenković kapitulirao je u trgovinskom ratu koji je njegov ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić vodio s državama nečlanicama.

»IZGUBLJENI« SPOROVI

»trgovinski rat«

»blokada« Bajakova zbog migranata

blokada Srbije na putu u EU (oko univerzalne jurisdikcije za ratne zločine)

pitanje arbitraža sa Slovenijom

Nerazumijevanje

Jednako je bilo u slučaju zatvaranja graničnog prijelaza Bajakovo, što je u rujnu 2015. Milanovićeva vlada naložila u pokušaju da natjera Srbiju da dio izbjeglica sa svojeg teritorija upućuje u Mađarsku, umjesto da svi stižu u Hrvatsku. Premijer Zoran Milanović izdržao je četiri dana, a onda je normalizirao promet na Bajakovu jer je pritisak iz EU-a na njega bio prejak.

Vlada Tihomira Oreškovića, a nakon nje i Plenkovićeva, tražile su od Srbije da ukine svoj zakon o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine devedesetih i poboljša status hrvatske nacionalne manjine u toj zemlji. Dok Srbija ne ispuni te ambiciozne zahtjeve, tvrdio je službeni Zagreb, Hrvatska neće deblokirati njihove pristupne pregovore s EU-om. Ali, na kraju su hrvatske vlasti, zbog nerazumijevanja na koje su naišli u Uniji, odustale od blokade u zamjenu za nekakav aneks sporazuma kojim su regulirani udžbenici za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.

Ni sa Slovenijom nismo bili naročito bolje sreće. Hrvatska arbitražnu odluku o graničnoj crti između dvije države smatra ništavnom, tvrdeći da je Arbitražni sud kompromitiran zbog ponašanja slovenskog predstavnika, ali Komisija i neke bitne članice Unije, primjerice Njemačka, inzistiraju na provođenju te presude.

Hrvatski političari vjeruju da je razlog što država loše prolazi u ovim sporovima sa susjedima izostanak diplomatskog lobiranja. S tim da najčešće to HDZ predbacuje SDP-u, i obratno, ali ima primjera i samokritike kod HDZ-ovaca. Tako je međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač u rujnu 2015. optužio Milanovićevu Vladu da je ona kriva zato što je Europska komisija zauzela stav da se arbitražni postupak sa Slovenijom mora nastaviti, iako ga je Hrvatska napustila.

Jakovčić: Pomoći mogu hrvatski eurozastupnici

Ivan Jakovičić misli da u mnogim pitanjima mogu pomoći i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu. Unatoč tome što su malobrojni – u odnosu na ukupan broj zastupnika u toj instituciji – Jakovčić tvrdi da »naš utjecaj nije mali« jer svaki europarlamentarac ima »dobre odnose sa stranačkim kolegama, ali i mnogim zastupnicima iz drugih stranaka«. »Ministri bi trebali daleko više koristiti našu poziciju«, zaključuje eurozastupnik.

Slični argumenti

– Milanovićeva Vlada nije djelotvorno objasnila Komisiji da je najviše zakonodavno tijelo u Hrvatskoj, Sabor, na inicijativu HDZ-a, obvezalo Vladu na izlazak Hrvatske iz sporazuma o arbitraži – pojašnjavao je prije dvije godine Kovač pozadinu stajališta EK-a. No, kad je krajem lipnja Arbitražni sud odlučio da Sloveniji pripadaju tri četvrtine Piranskog zaljeva, sličnu argumentaciju je koristio SDP. Kritizirali su Oreškovićevu i Plenkovićevu vladu da nisu ništa napravile kako bi hrvatsku poziciju predstavile u svijetu, pa nisu ni pokrenule postupak mirenja pred glavnim tajnikom UN-a. HDZ-ova europska zastupnica Dubravka Šuica je, pak, tada mislila da bi sve bilo drukčije da su dvije HDZ-ove vlade informirale Njemačku zašto je arbitražni postupak trajno kompromitiran. Marijana Petir, europarlamentarka izabrana na listi HDZ-a, ovih je dana izjavila da je »čudi nikakva reakcija hrvatske diplomacije« u vezi sa zahtjevom Srbije da se izvan snage stavi Tolušićev pravilnik.

Može li se doista, bez obzira kakva je priroda spora, sve riješiti promišljenim lobiranjem u Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama? Sugovornici bliski europskoj administraciji odbijaju ideju o tome da je Komisiju moguće izlobirati jer je, ističu, Europska unija »zajednica vladavine prava«. Kad zemlja članica želi da Bruxelles bude na njezinoj strani, mora se odgovorno ponašati, ali i pažljivo »čitati dokumente u kojima piše što se može, a što ne može«. »Nekad je potrebno, kako se to veli, čitati i sitna slova«, ističe jedan naš sugovornik, koji već dugi niz godina surađuje s briselskom administracijom.

Eurozastupnik Ivan Jakovčić (IDS), koji ima i osobna iskustva u ovakvim situacijama, smatra da je donošenje pravilnika možda bilo dobronamjerno, »ali je jako loše izvedeno«.

– Uvedena je najskuplja tarifa u Europskoj uniji, a svi znamo da Europska komisija radi na tome da se što više smanje barijere među zemljama članicama, a i zemljama kandidatkinjama. To je bilo improvizirano rješenje, doneseno bez konzultacija unutar Vlade, a kamoli sa susjedima, ocjenjuje Jakovčić. Prema njegovom mišljenju, »očito je da nitko nije razgovarao ni s Komisijom«.

Sati i sati razgovora

– Umjesto da se unaprijed razgovara i zaštite naši interesi jer je i Komisiji u interesu dobra kontrola uvoza, ali ne na ovakav način, bez dogovora – kaže Jakovčić.

Prisjetio se pritom »bitke« za teran i tvrdi da je u tom slučaju obavio stotinjak razgovora, »sate i sate razgovora«, uključujući i više susreta s europskim povjerenikom za poljoprivredu Philom Hoganom.

– Bilo je to klasično lobiranje svim dozvoljenim sredstvima, knjigama, člancima, kušanjem vina... – otkriva Jakovčić koji tvrdi da u takvim slučajevima treba igrati otvorenih karata, s dobrim argumentima.

– Ovo je primjer da se ipak može uspjeti u tome da Komisija bude na našoj strani. Pa Komisija je ta koja je donijela akt o teranu koji ide nama u prilog. Dakle, može se, ali za to trebaju argumenti, razgovori, treba biti temeljit i stalno prisutan – uvjeren je eurozastupnik.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka