Foto D. Lovrović
Dr. Josip Kregar, saborski zastupnik i Josipovićev prijatelj, smatra da Josipović nije u poziciji da može odlučivati o nastavku svoje političke karijere. Njega u politiku netko mora pozvati. Više nije ni član SDP-a pa bi ga stranka trebala pozvati u svoje redove
Ivo Josipović je i službeno zatražio povratak na Pravni fakultet. Do prije pet godina, kad je postao predsjednik RH, bio je šef Katedre za kazneno procesno pravo. Josipović je taj povratak na fakultet najavljivao i u predizbornoj kampanji – kad više ne bude predsjednik – ali vjerovao je i isticao je da će to biti kad završi drugi mandat.
No, u najavi govora u kojem je predsjednik na odlasku čestitao novoj predsjednici Kolindi Grabar- Kitarović, glumica Urša Raukar je kazala da »iako smo večeras izgubili bitku, nismo izgubili rat. Uvjereni smo da njegova nova politička misija tek počinje«.
Predsjednik nije to opovrgnuo, a niti je takvo obraćanje prigoda za opovrgavanje najave. Uostalom, Josipović će vjerojatno još i te kako razmisliti o svemu i u prvo vrijeme ne treba očekivati njegov povratak u politiku.
Glavne smjernice predizbornog programa ujedno su bile glavna okosnica prema kojoj je poslije dobivenih izbora Josipović trebao okončati prijedlog novog hrvatskog Ustava, ponuditi ga na javnu raspravu i onda pokušati »progurati« u parlamentu, a ako stranke ne bi pokazale političku volju da ga u Saboru usvoje, onda je Josipović najavljivao da će se o prijedlogu Ustava odlučivati na narodnom referendumu.
Vremenski je to bilo posve neodređeno. Da je Josipović pobijedio, vjerojatno bi uz neke trzavice i izmjene SDP i partneri načelno podržali ustavne promjene, ali to ne bi bilo dovoljno za dvotrećinsku većinu.
Kad se prije izbora analizirala situaciju u kojoj bi novi stari predsjednik poslije pobjede krenuo u ustavne promjene putem referenduma, mnogi su ocjenjivali da bi to korištenje prezidencijalne moći bilo prejako i da u parlamentarnom sustavu nije demokratski da predsjednik Republike diktira ustavne promjene putem referenduma.
Sada je drukčija situacija. Sada Josipoviću, kao običnom i to nestranačkom građaninu, ne bi bilo za predbaciti kada bi odlučio sa skupinom stručnjaka napisati Ustav, ponuditi ga na javnu raspravu i organizirati prikupljanje 400.000 potpisa za referendum.
Iako je to uvijek ogroman logistički, a i financijski problem, čovjek koji je dobio više od milijun glasova imao bi šanse osigurati dovoljan broj potpisa i kasnije, na referendumu, donijeti Ustav.
No, naravno, bila bi to avantura i izgledalo bi čudno i neuobičajeno kad bi bivši predsjednik odjednom postao takav slobodni strijelac.
Vođa ljevice
Dr. Josip Kregar, saborski zastupnik i Josipovićev prijatelj s Pravnog fakulteta, smatra da Ivo Josipović trenutno nije u poziciji da može odlučivati o nastavku svoje političke karijere. Njega u politiku netko mora pozvati. On više nije ni član SDP-a pa bi ga stranka trebala pozvati u svoje redove. Spekulacije da je on glavni protukandidat Zoranu Milanoviću unutar SDP-a trenutačno ne stoje. Bilo bi najbolje da ga Milanović pozove jer bi tako demantirao glasine da se poraz Ive Josipovića pretvara u njegovu političku pobjedu, kaže nam Kregar.
Drugo, ono što je Josipović zacrtao kao elemente svog programa nema prođu na tržištu na kojem dominiraju jeftiniji proizvodi. No, to je osnova jedne daleko šire koalicije nego što je danas u hrvatskoj Vladi. Koalicija uključuje ne samo stranke nego i mnoge druge dijelove društva, nevladin sektor pa i individualne inicijative za promjene, govori Kregar.
Tako Josipović može djelovati kao nezavisni čimbenik na političkoj pozornici jer se emancipirao od utjecaja stranačkih hijerarhija i njegova riječ puno znači. Dugo godina svog mandata bio je najpopularniji političar u Hrvatskoj, podsjeća Kregar.
No, bez stranke je teško igrati bitnu političku ulogu čak i bivšem predsjedniku.
Iako se izvan duopola HDZ/SDP javljaju i ORaH i Ivan Vilibor Sinčić i nekoliko lokalnih nezavisnih pobjedničkih listi, još uvijek se u Hrvatskoj sporo mijenja zatečeni stranački krajolik i nove stranke koje uspijevaju vrlo su rijetke.
Mnogi i sada, poslije poraza, smatraju da je Ivo Josipović taj koji bi kao vođa mogao ujediniti ljevicu. Čini se da je njegovom temperamentu predsjednička pozicija bila primjerenija nego što bi bila fajterska pozicija šefa jake, velike stranke ili premijerska pozicija koja bi iz čelničke stranačke pozicije mogla uslijediti. Doduše, pretjeranog premijerskog borbenog stava smo se u ovom mandatu nauživali jer je Zoran Milanović znao omalovažavati i građane, a političke protivnike i uvrijediti.
Nemaju kandidata
Sada, nakon završenih predsjedničkih izbora, nema baš niti jednog političkog analitičara koji misli da ova Vladina koalicija, ako je bude predvodio Milanović, ima ozbiljnije šanse da na izborima uspije osigurati novi mandat.
Pretpostavka je da bi i Zoran Milanović sada to već mogao razumijeti i sam uvidjeti da bi bilo dobro za SDP i za eventualno maksimalno predizborno širenje koalicije lijevog centra da ostane premijer do kraja mandata ali da ne vodi lijevu koaliciju na izbore, odnosno da ne bude premijerski kandidat, kako bi SDP i široka koalicija pokušala spasiti što se spasiti da.
Pokušati rušiti Zorana Milanovića u stranci u ovih nekoliko mjeseci prije izbora nikako ne bi bilo dobro. Svađe, drama i kaos u SDP-u potpuno bi odbili birače, a povratak SDP-a na pozornicu mogao bi potrajati godinama.
S druge strane, SDP nema kvalitetnog kandidata koji bi i mogao i želio preuzeti ulogu vođe za parlamentarne izbore. Mogao bi eventualno Ivo Josipović, ali bi njegovo pozicioniranje u stranci i lijevoj koaliciji prije izbora svakako bilo iznenađenje.
U ovoj situaciji autoritet za novog vođu SDP-a ima jedino Josipović, ali je isto tako pitanje koliko ga ovaj makar i tijesan poraz na predsjedničkim izborima dovodi i u moguću gubitničku situaciju u stranačkim bitkama ako bi se u njih uključio. Kako je ovih dana kazao sociolog Dražen Lalić, on je sada »roba s greškom«.
Energija, strast, izričit, jasan stav, ono što mu je ipak nedostajalo i u toku obavljanja predsjedničke dužnosti u stranci i što mu je osobito nedostajalo u predsjedničkoj kampanji, to bi se isto tako vidjelo i bilo bi hendikep na čelnoj stranačkoj poziciji. Ali bi s druge strane imali čovjeka koji može okupiti ljude, racionalan je, vrlo dobro procjenjuje situaciju, solidan je komunikator, tolerantan je i nekonfliktan i to može donijeti glasove.
Ništa nema bez dogovora s Milanovićem. Trebalo bi u stranci vrlo otvoreno porazgovarati ne bi li se pronašli neki izgledi za izborni rezultat koji bi omogućio opstanak na vlasti. Rušenje predsjednika stranke je po Statutu SDP-a dosta komplicirano i cijeli taj proces prije izbora može dodatno srozati stranku.
Eventualni poziv Milanovića Josipoviću da ponovno uđe u SDP, možda i valjda u susretu koji je najavljen, bio bi prvi pozitivni korak jer je predsjednika na odlasku svakako dobro imati u stranci i u timu koji će potkraj godine ući u predizbornu kampanju.
SDP s Milanovićem kao glavnim nositeljem liste i, u odnosu na HDZ, sada već s uskom koalicijom (a pitanje je još i tko će u njoj ostati), čak i ako se pokažu doista bolji, pozitivniji ekonomski rezultati – nema šanse dobiti izbore.
