Neće biti »otkriće Amerike« ako se konstatira kako će parlamentarni izbori biti izrazito neizvjesni. Od kad je Kolinda Grabar-Kitarović počela obnašati dužnost predsjednice države, Zoran Milanović se uhvatio u koštac sa švicarskim frankom, a šator-revolucija eskalirala nasiljem u centru Zagreba, očiti je trend pada potpore dotad vodećem HDZ-u.

Anketne brojke su u posljednjim anketama skoro poravnate. Odnosno, HDZ-ova koalicija po posljednjem CRO-demoskopu ima još jedan postotni poen prednosti pred SDP-ovom, što je manja razlika nego u dosad najdramatičnijim parlamentarnim izborima, onima na kojima je prije osam godina pobjedio Ivo Sanader.

Naravno, kad god se govori o anketama, u vidu treba imati širi kontekst. A on veli da su jedina prava anketa – izbori. Samo su ti rezultati potpuno vjerodostojni, i ove anketne uvijek treba uzimati u obzir sa »zrnom soli«. Kontekst, međutim, govori i još neke stvari; ankete su doista imale »lošu berbu« ove godine, na mnogim europskim biralištima su se stvari pokazale značajno drugačijima nego što su izgledale u ispitivanjima javnog mnijenja. No, prije nego što u HDZ-u krenu trljati ruke, jer anketni otklon uglavnom ide na štetu desnice, neka pogledaju brojke s najfriškijih izbora na koje je pažnju obratila europska javnost; tamošnji socijaldemokrati su zabilježili sedam-osam postotnih poena bolji rezultat od anketnog (i ostali na vlasti).

Naposlijetku, anketa je tek slika stanja zamrznutog u vremenu. Jer, odgovor na pitanje za koga bi glasali da su danas izbori ne mora biti identičan 1. listopada i 8. studenog. U politici je pet tjedana, a posebno kad su razlike ovako male, prokleto puno vremena.

Egal

Kontekst je, jasno, beskrajno bitan i za tumačenje dosad u posljednje četiri godine najozbiljnije napravljene ankete, one koju je Promocija plus napravila na svih deset izbornih jedinica, a rezultate svakih nekoliko dana parcijalno objavljuju RTL i izdanja EPH. U trenutku pisanja ovog teksta »vani« su bile četiri izborne jedinice, po dvije slavonske i dalmatinske. Na prvi pogled prosječno (ne)infomiranog birača učinilo bi se da je HDZ-ov marš prema pobjedi nezaustavljiv. Golemih 12 mandata prednosti zvuči moćno, kao i kontekst u kojem ih se smješta – ogroman rast za desnicu u odnosu na izbore 2011. godine. Samo, taj kontekst je pogrešan.

HDZ je 2011. godine bio na koljenima i izbori su bili nepredvidivi kao termin engleskog poslijepodnevnog čaja. Ovi izbori su usporedivi samo s onima već spomenutim, iz 2007. godine, kad se vlast klatarila i preslagivala danima nakon prebrojavanja glasova. HDZ je tad imao deset mandata više od SDP-a (te godine su obje stranke išle samostalno, sad su u širokim koalicijama). Od tih deset, pet je bilo iz dijaspore. Dakle, u Hrvatskoj je razlika bila pet mandata za trupe Ive Sanadera.

A u četiri izborne jednice za koje su objavljeni posljednji rezultati? Četrnaest.

Dakle, u jedinicama u kojima se nalaze »tvrđave« HDZ-a, anketni rezultat je za dva mandata slabiji od onog izbornog 2007. godine. To bi razliku u Hrvatskoj smanjilo na samo tri saborske stolice. Sa još šest izbornih jednica koje valja obraditi.

Pritom, valja podsjetiti na još dvije ekstremno bitne stvari: iz dijaspore se više ne bira pet zastupnika, već troje. Drugo, ovaj put niti jedna jedina stranka ili koalicija s realnim šansama za ulazak u Sabor nije isključila mogućnost potpore eventualnoj Vladi lijevog centra (osim Živog zida koji neće poduprijeti nikoga). Mnogi su se, međutim, apriorno izjasnili protiv suradnje s Karamarkom i HDZ-om (Josipović, Orah, IDS).

Napetost iz 2007. godine mogla bi, dakle, izgledati poput kamilice u odnosu na onu iz 2015. godine, čak i ako Kolinda Grabar-Kitarović, poput Stipe Mesića, odluči poštivati Ustav Republike Hrvatske i čekati tko će složiti potporu u parlamentu. U suprotnom, napeto bi moglo biti i drugdje, a ne samo u političkim forumima i novinskim tekstovima. No, takav scenarij udara na hrvatsku demokraciju valjda nećemo gledati.

Hoće li Hrvatska uopće biti upravljiva?

No, ako netko misli da će mir i sklad zavladati nakon što Karamarko ili Milanović sklope konačno tih minimalno 76 ručica i formiraju Vladu, taj se grdno vara. Jer, osim unutarstanačkih ratova koji će potresati gubitničku boju, nema nikakve sumnje da će medijsku pažnju svako malo okupirati zahtjevi slabijih koalicijskih partnera i masni naslovi o »krizi u vladajućoj koaliciji« i »izvanrednim izborima«. Stvari su, naime, posložene tako da je veliko pitanje koliko će Hrvatska uopće biti upravljiva nakon studenog.

Nova Vlada bi lako, ako ne bude dramatičnih otklona od anketnih brojki, mogla biti formirana s podrškom dvoznamenkastog broja stranaka!

S lijeve strane je na listiću šest imena (SDP, HNS, HSU, ZS, A-HSS, Hrvatski laburisti), kojima će se u jednoj izbornoj jedinici pridružiti i šesti, SDSS. U koaliciji koju bi oni mogli formirati bio bi vjerojatno IDS, Naprijed Hrvatska, Reformisti, Orah, a možda i netko s centra i desnice (Most, HDSSB, Bandić…). S desne strane je gužva još veća, jer je na samom listiću osam imena (HDZ, HSS, HSLS, HSP-AS, BUZ, HDS, Hrast, ZDS). Iako ih je zapravo devet. Ustašofilna HČSP bi također, putem koalicije s HSP-AS-om trebala imati koje mjesto, vjerojatno u Dalmaciji.

Dakle, ovamo i jedna dodatna poslijeizborna koalicija penje broj stranaka na vlasti na deset.

Kako sad stvari stoje, voditi državu u tim uvjetima bit će užasno težak posao, a politolozi, novinari i političari će se lomiti smišljajući promjene izbornog sustava koje bi mogle ubuduće spriječiti potencijalni kaos u obavljanju svakodnevnog posla vođenja države.

Nije nimalo isključeno da nove izbore dočekamo s promijenjenim pravilima i ako tražite najbolju priliku za klađenje na zakon oko kojeg će se složiti i SDP i HDZ, onda je to – izborni.

A kad smo već kod oklade, nije teško izabrati ni solidno izgledno vrijeme za prve prave izvanredne izbore u povijesti hrvatske višestranačke demokracije. To bi bilo vrijeme kad se izborni savezi ionako naprežu, a savezništva terenski testiraju. Kad se politička prijateljstva stvaraju i lome. Prenapregnuta, dvoznamenkasta Vlada najbolju »priliku« za pad ima pred lokalne izbore.

Koji po rasporedu dolaze već na proljeće 2017. godine.