ZAGREB Otprilike u isto vrijeme kad je gradnja Plomina C na ugljen, po svemu sudeći, propala, iz dobro obaviještenih poslovnih krugova neslužbeno doznajemo da grupa investitora – developera, velikih svjetskih kompanija iz energetskog biznisa, priprema plan koji će predstaviti Vladi RH, a prema kojem su zainteresirani za gradnju plutajućeg LNG terminala u Plominu, u čijoj bi se blizini, ili čak na samom brodu za uplinjavanje, nalazila i plinska elektrana. O kojim se točno investitorima radi, zasad nije moguće doznati, no neslužbene informacije kažu da je sve izvjesnije da će se brod za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina, i prateća infrastruktura, na kraju smjestiti u Plominu, a ne u Omišlju, kako je dosad, unatrag osam godina, planirano.

Sporno zemljište

Nekoliko je razloga tome, a jedan od njih i pitanje problematičnog zemljišta na Krku, koje se nalazi pod hipotekom Hypo banke odnosno austrijske agencije koja je preuzela potraživanja banke. Za krčki je terminal plan da bude u funkciji kroz dvije godine, i iako bi i na Krku, čini se, sporno zemljište bilo zaobiđeno, Plomin je, što se toga tiče, daleko bolja opcija, što znači da bi možda ranije od 2018. godine mogla i zaživjeti. Činjenica jest da vremena treba za gradnju evakuacijskih cijevi za plin s terminala dalje u sustav, no dio te infrastrukture u Plominu također već postoji. Prednost plominske luke u odnosu na Omišalj je i dublje more, kao i već postojeće pristanište, uz koje se mogu sidriti tankeri s ukapljenim plinom, kapaciteta od 180 tisuća kubika plina, dužine od oko 280 do 300 metara.

Investitori koji razrađuju plan LNG terminala u Plominu nemaju veze, kako doznajemo, s kanadskom grupacijom Pulsat, koja je predstavila plan investiranja u Krk kao energetsko čvorište, pa tako i plutajući terminal, dok to nisu niti investitori koji su se tvrtki LNG Hrvatska javili kao zainteresirani za gradnju kopnenog, puno većeg terminala. Kako će i za gradnju plominskog plutajućeg terminala morati biti raspisan javni tender, i oni će, međutim, imati priliku javiti se na taj natječaj. Strani investitori-developeri, kako doznajemo, razvijaju i plan da se u blizini terminala nalazi i plinska elektrana, koja ne bi nužno imala kapacitet od 500 MW, kao što je slučaj s Plominom C na ugljen, već, moguće, oko 200 megavata. Razmatra se i tehničko, u svijetu postojeće rješenje da se plinska centrala, snage oko 120 MW, nalazi na samom usidrenom brodu za regasifikaciju plina, odnosno njegovo pretvaranje iz tekućeg u, ponovno, plinovito stanje, odakle plin ide dalje u sustav. Plutajući terminal je zapravo samo brod za regasifikaciju, usidren uz obalu, koji čak ne mora biti u vlasništvu onoga koji terminalom upravlja, već se takvi brodovi svuda u svijetu uzimaju u višegodišnji najam.

Struka izabrala Krk

Informacije o planu »preseljenja« LNG terminala iz Omišlja u Plomin stižu samo nekoliko dana nakon što je Ministarstvo graditeljstva Istarskoj županiji dalo suglasnost na prostorni plan koji u Istri predviđa isključivo gradnju elektrane na plin ili obnovljive izvore, odnosno nakon što je Europska komisija Ministarstvu gospodarstva i HEP-u poslala mišljenje prema kojem se ne slaže da HEP s japanskim Marubenijem gradi Plomin C na ugljen, no ne zbog ugljena već zbog zaštite tržišnog natjecanja.

Ako potencijalni developeri nagovore Vladu na investiciju u Plominu umjesto u Omišlju, koja ih puno više zanima, morat će biti napravljena nova studija utjecaja na okoliš, kao što će, uostalom, morati biti rađena i nova studija za plutajući terminal na Krku. Sva se postojeća dokumentacija – studije, lokacijska dozvola i ostalo, odnosi na kopneni terminal, puno većeg kapaciteta, koji je, međutim, i daleko zahtjevnija investicija jer ga prate skladišta te ostala infrastruktura.

Plominski zaljev je jedna od lokacija koje se studijama utjecaja na okoliš i prije razmatralo kao lokacije za kopneni LNG terminal, no tada ona nije odabrana kao najpovoljnija. To je bila jedna od potencijalnih lokacija razmatranih prvo 1994. godine, sa još 11 ostalih, da bi ponovno 2006. godine bila razmatrana s još osam lokacija. Dvije godine kasnije, 2008. godine, Vlada Ive Sanadera odlučila se za omišaljsku lokaciju za koju je struka tada rekla da je najpovoljnija. Što će, eventualno, kazati studija utjecaja na okoliš za plutajući terminal, tek treba vidjeti, no činjenica je da njena izrada ne bi trebala trajati predugo, s obzirom da je riječ o puno jednostavnijem projektu od kopnenog terminala.