Grad: Rijeka
Danas: 33° moguća oluja
Sutra: 12° 24° moguća kiša
24. srpnja 2017.
Najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa

NOVA OPTUŽNICA ZA ROĐENDAN Zdravko Mamić - čovjek koji se osjećao kao premijer Hrvatske

NOVA OPTUŽNICA ZA ROĐENDAN Zdravko Mamić - čovjek koji se osjećao kao premijer Hrvatske
NOVA OPTUŽNICA ZA ROĐENDAN Zdravko Mamić - čovjek koji se osjećao kao premijer Hrvatske
Autor:
Objavljeno: 16. srpanj 2017. u 21:14 2017-07-16T21:14:22+02:00

Zdravko Mamić danas je napunio 58 godina života. Za čovjeka te dobi nedjelja je idealan dan za rođendansku feštu u krugu obitelji i prijatelja, no teško je vjerovati da je najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa raspoložen za takvo slavlje na kraju tjedna u kojem je USKOK pred Županijskim sudom u Osijeku protiv njega podigao još jednu optužnicu, zbog sumnje da je iz Dinama protupravno izvukao 144 milijuna kuna.

Naime, nije na odmet podsjetiti da su njegovi suoptuženici obitelj i prijatelji – sin, odnosno brat, Mario i Zoran Mamić te Nikky Arthur Vuksan, Damir Vrbanović, Sandro Stipančić i Igor Krota. Na internet stranicama DORH-a objavljeno je kako se »osnovano sumnja« da je u razdoblju od prosinca 2004. do prosinca 2015. Zdravko Mamić sve navedene povezao u kriminalnu hobotnicu, koja je posjedovala offshore račune od Švicarske, preko Velike Britanije, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea i Hong Konga, do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Cipra, Gibraltara i Sejšela.

Pravni stručnjaci su uvjereni da ova optužnica ima puno čvršće temelje od one zbog koje se Zdravku i Zoranu Mamiću, Vrbanoviću i porezniku Milanu Pernaru već dva i pol mjeseca sudi na Županijskom sudu u Osijeku zbog sumnje da su iz Dinama protupravno izvukli gotovo 116 milijuna kuna, pri čemu su državni proračun oštetili za barem 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza. Taj slučaj počiva na grafološkom vještačenju aneksa ugovora za koje USKOK tvrdi da su antidatirani i svjedočenju nekadašnjih igrača kluba iz Maksimirske 128, Luke Modrića i Dejana Lovrena.

Sada, pak, dostupne informacije govore da ključne dokaze predstavljaju tragovi novca, a logika nalaže da ti dokumenti odlično pamte događaje iz dalje i bliže prošlosti. No, prema pravnoj presumpciji nevinosti nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno, te stoga treba pričekati kraj suđenja. Na kraju krajeva, Zdravko Mamić već dvije godine tvrdi da se protiv njega vode politički motivirani procesi zbog kojih mu visi deset godina robije.
Povrh toga, više od desetljeća uvjerava hrvatsku javnost da nikada nije uzeo niti jednu lipu iz Dinama. Na svojim maratonskim press konferencijama, koje su najčešće bile u formi pravedničkog monologa, stalno se prikazivao kao spasitelj kluba iz Maksimirske 128, a prije tri tjedna je istaknuo da je u proteklih petnaest godina Dinamu donio količinu novca za koji je država prodala upravljačka prava Ine – 500 milijuna dolara.

Kunem se da nisam uzeo ni centa

– Kunem se da nikad ni od kojeg inozemnog transfera nisam uzeo ni centa. Onome tko dokaže suprotno dajem svoj novi Bentley i 500 tisuća eura u gotovini – govorio je Zdravko Mamić u ožujku 2010.

Doduše, prije nepunih mjesec dana na Županijskom sudu u Osijeku se ispostavilo da je Luka Modrić 2008., na temelju aneksa u koje sumnja USKOK, dobio velik dio iznosa svog transfera u Tottenham teškog 21 milijun eura. Prema dostupnim podacima, Modrić je 13 milijuna kuna zadržao za sebe, a 52 milijuna kuna proslijedio je Zdravku Mamiću, kao nadoknadu za sve što je ovaj uložio u njegov nogometni razvoj, u sklopu njihovog građanskog ugovora potpisanog 2000.

Možda bi mediji danas na drugačiji način pisali o čovjeku kojeg mnogi smatraju apsolutnim gospodarom hrvatskog nogometa da su se stvari u Maksimirskoj 128 drugačije razvijale prije više od četiri desetljeća. Naime, Dinamo je tada iz Bjelovara u svoju nogometnu školu doveo nadarenu braću Mamić, Zdravka i dvije godine starijeg Antu Stojana.

Međutim, mladom nogometašu Zdravku Mamiću tada je nedostajaomenadžer Zdravko Mamić, odnosno čovjek koji će uložiti nešto u njegov nogometni razvoj preko građanskog ugovora. Naime, legenda kaže da je golobradi Zdravko u to doba bivše Jugoslavije bio jedini pionirski reprezentativac iz generacije Dinama koja je nešto kasnije rastjerana i proglašena neperspektivnom nakon poraza od Crvene zvezde u finalu državnog prvenstva.
– Za mene je tada stalo vrijeme. Taj odlazak iz Dinama obilježio je cijeli moj život. Sjećam se da sam s toliko ljubavi i strasti dolazio na te treninge kao klinac. Nisam imao ni sportsku torbu, u najlon vrećici sam nosio nekakve crvene sportske kratke gaćice i potkošulju i u tome sam trenirao kao prava sirotinja – prisjetio se Mamić u intervjuu koji je dao prije šest godina jednom hrvatskom tjedniku.

Budući da su mu roditelji tada radili u Njemačkoj, Zdravko je, kako sam kaže, bio i mama, i tata Anti Stojanu i dvanaest godina mlađem Zoranu. Pri kraju srednje škole bacio se u poduzetnike te je, prema vlastitim riječima prodavao kvarcne satove i upaljače iz Njemačke i Levis trperice koje mu je slao prijatelj iz Londona. Vrlo brzo proširio je posao i na nogomet.

Prodaja stiropora za sjedenje

Tada je utakmice Dinama znalo pohoditi nekoliko desetaka tisuća ljudi, a Mamić im je ponudio dodatni komfor, u obliku prodaje jeftinih komada stiropora za sjedenje na tribinama. Tu se već dalo naslutiti da ima žicu za poslovne podvige. Naime, ljudi bi te komade stiropora ostavljali na stadionu, a Mamić i njegovi prijatelji bi pokupili one manje oštećene i prodavali ih na idućoj utakmici. Kako je sam istaknuo u nekoliko navrata, na tome je zaradio mnogo novca.

HDZ u srcu

Po svemu sudeći, razdoblje u kojem ga Franjo Tuđman nije htio vidjeti ni blizu Maksimirske 128, Zdravku Mamiću su bile poput životne mature. Naime, u studenom 2007. Dinamo je u većini dnevnih novina objavio veliki oglas u kojem je, pod naslovom »HDZ u srcu« pisalo:  Zahvaljujemo premijeru RH dr. Ivi Sanaderu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici za sve ono što su učinili za hrvatski sport, hrvatske sportaše i naš NK Dinamo. Pozivamo sve istinske ljubitelje hrvatskog sporta i navijače NK Dinamo Zagreb da na predstojećim parlamentarnim izborima podrže liste dr. Ive Sanadera te da glasaju za HDZ.

Idući korak bilo je pronalaženje stalnog posla. Kada je navršio osamnaest godina, Zdravko Mamić se zaposlio u Kožarsko tekstilnom kombinatu Zaječar kao prodajni predstavnik za Hrvatsku. Tu se odlično snašao, a tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća okušao se kao ugostitelj i proizvođač plastične ambalaže za Badel i Inu.

– Nitko mi ne vjeruje da sam ja danas, u odnosu na količinu novca koja je tijekom života prošla kroz moje ruke, zapravo siromašan čovjek. Mogao sm biti bogat kao Bill Gates, ali sam hametice davao svima oko sebe – istaknuo je Mamić u istom intervjuu.
Ključni trenutak za njegovu karijeru u nogometu zbio se krajem 1980. godine, kada je Miroslav Blažević postao trener Dinama. Mamić se vrlo brzo zbližio s Ćirom, koji mu je bio i kum na svadbi s prvom suprugom, Nadom. Novo prijateljstvo bujalo je iz dana u dan. Kada je Ćiro otišao u Švicarsku, Mamić mu je često odlazio u posjete, a 1987. uspio je od zagrebačkih poduzetnika skupiti 100.000 njemačkih maraka za novi ugovor Marka Mlinarića.
Ambiciozni Mamić u to se doba stalno motao oko Maksimirske 128, ali nikako nije uspijevao ostvariti svoju veliku želju i ući u klupske strukture. A to ga je jako frustriralo. Tako je 1992. tadašnji predsjednik kluba Josip Šoić pred gnjevom njegovih šaka morao bježati preko ograde stadiona Maksimir usred noći. Legenda kaže da je Mamiću pao mrak na oči kada je shvatio da ga Šoić neće postaviti na obećanu funkciju sportskog direktora.

Ćiro ga postavio i onda se posvađali

Nekoliko mjeseci kasnije, Ćiro se vratio u Hrvatsku i uključio se u prvu privatizaciju kluba iz Maksimirske 128. U travnju 1993. postao predsjednik dioničkog društva, većinski dioničar i trener, a sa sobom je povukao i kuma, postavivši ga na poziciju direktora kluba. Ta je pastorala trajala tek nešto više od dvanaest mjeseci, odnosno do svađe oko novca. Navodno se radilo o 300.000 njemačkih maraka.
Mamić je i dalje oblijetao oko kluba koji se tada zvao Croatia, ali svi njegovi pokušaji lomili su se na »najdražem navijaču«, Franji Tuđmanu. Prvi hrvatski predsjednik otvoreno ga je prezirao i nije ga htio vidjeti ni blizu Maksimirske 128. Drugi klubovi bili su logičan izbor za čovjeka koji je svoju budućnost vidio u nogometu. Krajem prošlog stoljeća Zdravko Mamić je vukao konce u Croatiji iz Sesveta. Tada više nego solidni drugoligaš nikako se nije uspijevao probiti u viši rang natjecanja, pa je ambiciozni gazda odlučio otvoriti dušu medijima i razotkriti naslage prljavštine u hrvatskom nogometu, priznavši da je davao mito sucima i delegatima utakmica svog kluba.

– Sramim se nekih svojih poteza u nogometu. Zbog toga se kajem i to nikada više ne bih napravio. Danas sam deset godina stariji i iskusniji i situiran sam. Ovo su neka su druga vremena i neću dopustiti da se kriminalci igraju sudbinom naše djece. U ime te mladosti, odlučio sam da nikada više ne zamolim niti jednog suca za pomoć, iako bih to mogao puno bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, znanja i moći – zborio je tada Mamić.
Tuđmanova smrt otvorila mu je novu priliku za juriš na Maksimirsku 128 krajem 1999. Ovoga puta prvo je krenuo u medijsku ofenzivu, poručivši preko novina da će Zlatka Canjugu, tadašnjeg predsjednika modrog kluba, »vući za uši preko Trga bana Jelačića i nabijati nogama u guzičetinu«. Nakon povratka imena Dinamo, 14. veljače 2000. godine, Mamić je otvorio novo poglavlje svoje karijere u nogometu.

Prijateljstva sa sucima

Suđenja Zdravku Mamiću prepuštena su Županijskom sudu u Osijeku zbog njegovi veza sa zagrebačkim sucima. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, već godinama ne skriva da su prijatelji, baš kao ni njegova nekadašnja zamjenica, Jasna Smiljanić. Nekadašnja sutkinja Ustavnog suda Slavica Banić također je dosta puta viđena na kavi s Mamićem. Doduše, takva prijateljstva imaju i svoju cijenu. Naime, Turudić je prije tjedan  predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović poslao službeno pismo u kojem ju obavještava da odustaje od kandidature za predsjednika Vrhovnog suda zato što je izložen »orkestriranim i naručenim napadima u medijima zbog dvadesetogodišnjeg poznanstva s notornim Zdravkom Mamićem«.

Polako je preuzimao konce kluba u svoje ruke, a u rujnu iste godine osnovao je menadžersku agenciju zvanu MSA, u kojoj su radili njegovi današnji suoptuženici, sin Mario i Nikky Vuksan. Način rada bio je jednostavan. Mamić je s dječacima za koje bi procijenio da su dovoljno nadareni potpisivao građanske ugovore, poput onog s Modrićem. Prema Mamićevim riječima na Županijskom sudu u Osijeku, na stotinjak igrača, koliko ih je prošlo kroz MSA, potrošio je oko 5 milijuna eura.

Prvi veći uspjeh stigao je 2001., kada je Dinamo prodao Boška Balabana Aston Villi za oko 8 milijuna eura. Pored njega, MSA je, između ostalih, vodila brigu i o: Jerku Leki, Boštjanu Cesaru, Luki Modriću, Eduardu Da Silvi, Dejanu Lovrenu i Ognjenu Vukojeviću. Budući da su svi istodobno igrali u Dinamu, Mamić je učestalo prozivan zbog sukoba interesa. Tako je MSA u travnju 2006. izbrisana iz sudskog registra u travnju 2006.
No, Mario Mamić i Vuksan nastavili su raditi pod okriljem agencije ASA International, koja je, pored navedenih igrača, u svom menadžerskom portfelju držala Šimu Vrsaljka, Matea Kovačića, Ivana Kelavu i Arijana Ademija. Budući da prema Zakonu o sportu osobe u krvnom srodstvu ne mogu biti na upravnim funkcijama u klubovima i baviti se prodajom igrača, Mario Mamić zamrznuo je svoj status licenciranog FIFA menadžera. Međutim, i dalje je pratio igrače Dinama na pregovore vezane uz transfere u inozemstvo, a Zdravko Mamić tvrdio je da to radi kao njihov prijatelj.

Reprezentacija diže cijenu

Istovremeno je rasla i njegova moć u Hrvatskom nogometnom savezu. Doduše, Zdravko Mamić tamo se zadovoljavao mjestom u Izvršnom odboru, a krugovi bliski HNS-u tvrdili su da po reprezentacijama svih dobnih kategorija na funkcije izbornika postavlja poslušnike koji će pod zastavu zvati igrače Dinama i dizati im cijenu na nogometnom tržištu. Naravno, svi oni su to demantirali.
– Ja sam najpametniji i najsposobniji. Pa zašto me svi neprestano smatraju budalom? Zaslužujem premijersku funkciju, a najmanje poziciju ministra financija - objašnjavao je Zdravko Mamić u ožujku 2010.

Prije nego što ga je USKOK dva puta priveo u drugom dijelu 2015. zbog sumnje u kaznena dijela zbog koji mu se sada sudi na Županijskom sudu u Osijeku, Mamić se samo jednom našao u problemima. Bilo je to krajem 2010., kada je podjednako kontroverzni Igor Štimac punom snagom jurišao na funkciju predsjednika HNS-a, poručujući da će beskompromisno očistiti hrvatski nogomet od svih nepravilnosti.
Ta Izborna skupština HNS-a izgledala je kao Divlji zapad. Uvrede su pljuštale sa svih strana, bilo je pokušaja fizičkog obračuna, a na kraju je presudio jedan glas. Poraženi Štimac tada je čovjeka koji je htio biti premijer javno prozivao, tvrdeći da je kupovao zastupnike novcem i foteljama, kako bi zaštitio svoje interese i zapečatio svoju apsolutnu vlast u hrvatskom nogometu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka