Unaprijed obećavši da će poštovati arbitražnu odluku, kakvagod ona bila, slovenska je strana sebi ograničila manevarski prostor, osobito u situaciji u kojoj se pokazuje da će prihvaćanje arbitražne odluke za slovensku stranu, naročito kada je riječ o nedosegnutom teritorijalnom kontaktu s otvorenim morem, biti ozbiljan izazov.

Hrvatska, na drugoj strani, ustrajava da arbitražna odluka za nju ne postoji, iako naši hrvatski sugovornici potvrđuju da su mnoga rješenja u arbitražnoj odluci, osim razgraničenja u Piranskom zaljevu, prihvatljiva za Hrvatsku i da je ovo rješenje, osobito na moru, znatno povoljnije za Hrvatsku od propalog sporazuma Račan-Drnovšek, dok je Piranski zaljev razgraničen upravo po modelu iz sporazuma Račan-Drnovšek, koji objektivno predstavlja opterećenje za Hrvatsku.

– Slovenija arbitražnom odlukom nije ostvarila ništa od svojih ciljeva, kazao nam je jučer naš visoki diplomatski izvor, koji je želio ostati neimenovan, naglasivši da to osobito vrijedi kada je riječ o slovenskom zahtjevu o teritorijalnom povezivanju slovenskog teritorijalnog mora s otvorenim vodama, što Sloveniji nije pošlo za rukom. Hrvatska je sačuvala osimsku granicu s Italijom, što je Hrvatskoj iznimno važno, a nema govora o gubitku hrvatskog teritorija. Stoga se i u Zagrebu pitaju hoće li slovenska strana uopće prihvatiti arbitražnu odluku, koja je Ljubljani donijela neugodnu vijest: da je slovensko teritorijalno more i dalje omeđeno hrvatskim i talijanskim teritorijalnim morem? I hoće li se odmah povući sa Svete Gere?

Tri rješenja

Naš sugovornik podsjeća na hrvatsku izjavu koja je prije osam godina, u vrijeme potpisivanja arbitražnog sporazuma, bila priložena tom sporazumu, a kojom se naglašava da se ništa u arbitražnom sporazumu neće smatrati kao pristanak Hrvatske na slovenski zahtjev za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem. Hrvatska, naime, nikad nije pristajala na bilo koje rješenje koje bi podrazumijevalo teritorijalne ustupke, no to ne vrijedi za različite režime koji bi mogli vrijediti na određenom dijelu mora, kako bi i interes Slovenije bio zaštićen.

Tri su moguća rješenja problema »premošćivanja« udaljenosti između slovenskog teritorijalnog mora i otvorenih voda. Prva je mogućnost, dakako, neposredan teritorijalni kontakt, na što Hrvatska nikad nije pristajala. Druga je mogućnost zajedničkog nadzora spornog područja, odnosno kondominija, dok treća opcija podrazumijeva poseban režim koji bi osigurao neometan pristup koparskoj luci. Taj je model primijenjen i u arbitražnoj odluci, a taj model – model posebnog režima slobodne plovidbe i preleta – prihvatljiv je i za Hrvatsku, uvjerava naš sugovornik, koji pritom posebno naglašava da je slovenska strana u svim bilateralnim razgovorima dosad uvijek odbijala takve prijedloge hrvatske strane, a naposljetku je to dobila arbitražnom odlukom.

Važan dijalog

Hrvatska, dakle, neće pristati na implementaciju arbitražne presude, ali ne zbog njezinog sadržaja, nego isključivo zbog kršenja arbitražnih pravila od strane Slovenije, ali je spremna otvoriti dijalog sa Slovenijom.

Plenković je pokušavao smiriti situaciju. Europska komisija, kaže, pažljiva je u svojim reakcijama na arbitražnu odluku, a isto vrijedi i za većinu europskih država. Situaciju treba »dedramatizirati«, smatra premijer, koji podsjeća da je arbitražni sporazum prihvaćen u teškom trenutku, kada su hrvatski pregovori bili potpuno blokirani, ali i da je Hrvatska na različite načine rješava svoje granične sporove sa susjedima. Time pokušava relativizirati stalne optužbe Slovenije da je Hrvatska nevjerodostojna i da se ne pridržava prihvaćenih sporazuma i dogovora, kao i da ima neriješene granične sporove sa svim susjedima, osim s Mađarskom, ali samo zato što je riječ o međudržavnoj granici naslijeđenoj od bivše države.

Kriza na vrhuncu

I kako će Plenković razgovarati sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom, koji će željeti dijalog samo o implementaciji, što će Plenković odbijati? Plenković se zbog toga ne uzbuđuje. Najvažnije je da se razgovara, ali i da nema nikakvih jednostranih poteza, poručuje.

U tome, naime, u razgovoru, i jest suština hrvatskog pristupa u sadašnjoj situaciji, kada je hrvatsko-slovenska kriza na vrhuncu. Hrvatskoj je bitno ne samo da se razgovara, nego i da se razgovori ne ograniče samo na problem arbitraže. U Zagrebu se nadaju da će se u tim razgovorima ponovno potvrditi da je riječ o bilateralnom pitanju, što je Hrvatskoj jako važno, iako je upitno koliko će u tome uspjeti. Iako to Hrvatska ne želi potencirati, jasno je da će arbitražna odluka – koja za Sloveniju nije tako prihvatljiva kao što se činilo, niti je za Hrvatsku tako neprihvatljiva – biti polazišna pozicija u tim razgovorima, jer to će sigurno biti slovenska polazišna pozicija. Hrvatska mora ostati otvorena za dijalog, koji ne mora brzo završiti, ali važno je razgovarati i na koncu riješiti ovo pitanje, a u ovom se trenutku čini da se to konačno rješenje, ako ga uopće bude, najvjerojatnije neće previše razlikovati od ove arbitražne presude, koju Hrvatska ne priznaje.