* Foto: M. GRACIN
Istraživanja pokazuju da su mladi ljudi u Hrvatskoj slabo zainteresirani za politička zbivanja, da neredovito izlaze na izbore te uglavnom ne uspijevaju procijeniti podudaraju li se njihova politička uvjerenja s uvjerenjima njihovih roditelja
Vidimo da su mladi ljudi konzervativniji i demokršćanskije orijentirani i žele promjene – tako je u noći proglašenja rezultata predsjedničkih izbora dobnu strukturu glasova komentirao Tihomir Cipek, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, te večeri angažiran kao politički analitičar od strane jedne od nacionalnih TV kuća.
Cipekova opaska još jednom je pod lupu javnosti stavila generacije hrvatskih građana i građanki rođene u posljednjim godinama rata, odnosno nakon njega. Sukladno Cipekovoj tvrdnji, danas je prilično je rašireno preduvjerenje da mladi ljudi na pijedestal vrijednosti najčešće stavljaju pripadnost državi i naciji, zbog čega se smatra da su predmetne generacije sklonije konzervativnijim strankama političkog spektra.
Ovo uvjerenje dodatno je učvršćeno rezultatima istraživanja prezentiranima minulih godina, koja mlade ljude, primjerice, prikazuju kao homofobne i nacionalno netrpeljive, što je, valja napomenuti, krimen koji se često ispostavlja simpatizerima desnih političkih opcija. Hrvatskoj mladosti u globalu na teret je stavljena i neinformiranost, nerazumijevanje koncepta ljudskih prava i principa jednakosti građana. U isto vrijeme, devedesetih godina minulog stoljeća važilo je preduvjerenje o mladima kao o liberalnijem dijelu društva, odnosno o njihovoj preferenciji liberalnijeg političkog mišljenja.
U pitanju su dva posve oprečna stajališta o mlađim generacijama hrvatskih građana i građanki. Postavlja se, dakle, pitanje jesu li preduvjerenja koja društvo ima o mladima (bila) točna, odnosno jesu li mlađe generacije hrvatskih građana i građanki, u globalu gledajući, posljednja dva desetljeća (pre)odgojeni da konzervativne vrijednosti stavljaju ispred liberalnih. Jedno od opsežnijih istraživanja o mladima (»Mladi u vremenu krize«) proveli su i 2013. godine objavili Institut za društvena istraživanja i Zaklade Friedrich Ebert (Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović, Dunja Potočnik).
Slični starijima
– Vrlo malo mladih ljudi vidi neku vezu između društvenog i političkog angažmana i vlastite perspektive; izrazito je slabo prisutna spremnost na društvenu i političku participaciju. To je u skladu s nalazom da političke stranke, parlament i vlada među mladima uživaju vrlo malo povjerenja. Stoga starije generacije imaju malo razloga da budu sumnjičave prema mladoj generaciji. Uočljiva je spremnost da se postane onakvima kakve su starije generacije, da se tako živi i reproducira njihov svijet.
Ne mogu se uočiti tendencije k izgradnji oblika života ili potkultura koje se jasno razlikuju od svijeta odraslih. Budući da su nove generacije toliko orijentirane prema prosjeku i mainstreamu, nisu podobne kao skupina na koju se mogu projicirati predrasude i strahovi; ne može se uočiti alternativna orijentacija koja bi dovela u pitanje postojeće.
No ta generacija ne utjelovljuje ni nadu u promjenu, ona nije podobna da bude protagonist preobrazbe, zapisao je u uvodu predmetnog istraživanja Dietmar Dirmoser, voditelj regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert u Zagrebu.
Da u populaciji mladih vrijede slične podjele kao i u ukupnoj hrvatskoj populaciji govori zaključak istraživanja koji kaže da su »među mladima jasno prepoznate modernistički i tradicionalistički orijentirane skupine«.
– Unatoč korjenitoj promjeni društvenog i političkog poretka, mladi su se, uz rijetke iznimke, pokazali uvelike slični starijim generacijama, sugerirajući da se međugeneracijska transmisija vrijednosti u Hrvatskoj odvija bez značajnijih prekida, navodi se u istraživanju. Drugim riječima, mladi ljudi nisu otok; oni usvajaju vrijednosti koje im kao neupitne nudi roditeljska generacija i društvo u cjelini. O predmetnoj temi, na temelju svog iskustva iz rada s mlađim generacijama, za naš list govorio je profesor Filozofskog fakulteta Dean Duda.
– Moje iskustvo dolazi iz relativno ne baš reprezentativnog uzorka mladih, koji su uglavnom prilično udaljeni od tradicionalističke matrice, ali u širem društvenom okviru mogu se uočiti tendencije približavanja mladih tradicionalizmu. U prvom redu ih generira školski sustav, zatim dijelom roditeljska kultura, a ni ulogu crkve, naravno, ne treba zapostaviti. Tako stječemo širu sliku dominantne matrice tradicionalizma ili neokonzervatizma odnosno u nešto smirenijoj formulaciji – demokršćanskih vrijednosti što je najčešće zapravo drugo ime za poluosviješteni nacionalizam, kaže Duda.
Na primjedbu da mladi prihvaćaju roditeljsku kulturu i vrijednosti, odnosno da se ne događa generacijski sraz kakvom smo, primjerice, svjedočili sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Duda odgovara da »suvremenost iziskuje nešto složenije kategorije tumačenja u odnosu na, situaciju prije pola stoljeća«.
– Generalna permisivnost odgoja vjerojatno mijenja obiteljsku klimu pa se sukobi, koje odgojem izbjegavate i roditeljski upravljate njima na relativno korektan način, ne događaju u dimenzijama koje povijesno pamtimo. Ali sve to opet ne znači da se neće pojaviti novi razlozi ili da se konflikt neće pojaviti na nekom drugom mjestu, kaže profesor Filozofskog fakulteta.
Novi birači
»Oni se ne mogu smjestiti na skali lijevo-desno, to im je potpuno nepoznato«, ističe, potvrđujući tako neke od rezultata u uvodu spomenutog istraživanja.
– Političko razmišljanje mladih bitno se razlikuje, u ovisnosti o dobnim skupinama kojima pripadaju. Recimo, mladi od 18 do 24 godine starosti razlikuju se kao nebo i zemlja od mladih od 25 do 30 godina starosti. To je moje iskustvo s fokus grupama. Ovi stariji završe školovanje, počnu raditi, odlaze od kuće i kreiraju vlastite stavove. Ovi mlađi još odražavaju stavove roditelja. Ne treba ući u zamku kad su u pitanju rezultati izbora i anketa vezanih za stranačke preferencije mladih.
Mladi u pravilu uvijek glasaju protiv vlasti. U pet godina Josipovićevog mandata, a godišnje umre 50 tisuća ljudi, a rodi ih se četrdesetak tisuća, umrlo je, dakle, 250 tisuća starih birača. S druge strane, za izbore je dospjelo oko 200 tisuća novih birača. Po istraživanjima koje sam gledala kad je u pitanju Josipovićeva kampanja, on je imao disbalans u dobnoj demografiji. Imao je na svojoj strani oko 20 posto mladih, a iznadprosječnu podršku imao je kod starijih od 60 godina.
Kolinda Grabar- Kitarović pak imala je uravnoteženu podršku i starih i mladih birača. Pritom mislim da je Grabar-Kitarović izbore dobila upravo na glasovima mlade populacije. Ukoliko to prebacimo na političke stranke, recimo ovako: SDP je potonuo ispod 20 posto kad su u pitanju glasači do 30 godina, a HDZ, koji je do 2012. godine imao disbalans u smislu da ga je podržavao manji postotak mladih, vratio je mlade birače na svoju stranu, kaže Zinka Bardić.
U vrtlogu krize
Restrukturiranje privrede i obuhvatnu privatizaciju pratila je tvrdokorna nezaposlenost i sve veća socijalna marginalizacija. Tek je u godinama relativno visokih stopa rasta između 2000. i 2008. tendencijski došlo do normalizacije stanja. No za stvarno prevladavanje kolektivnih trauma i nesigurnosti iz 1990-ih godina razdoblje prosperiteta od početka novog tisućljeća bilo je pretratko. Od 2008. godine Hrvatska je dospjela u vrtlog međunarodne financijske krize.
S obzirom na nezaposlenost koja je prošlih godina brzo rasla, u međuvremenu su ne samo mladi zabrinuti za svoju budućnost te su sve više suočeni s nedostatkom perspektive, ističe se u istraživanju, a potvrđuje ga i visoka stopa nezaposleni mladih u Hrvatskoj (oko 52 posto za mlađe od 25 godina). Na društvene probleme, stoji u istraživanju, »mladi su odgovorili dodatnim povlačenjem u privatnost i distanciranjem od društvenih i političkih poslova«.
– Pokazali su se kao pragmatična generacija koja se u realizaciji svojih životnih ciljeva primarno oslanja na osobne i obiteljske resurse. Najveći dio mladih (oko 86 posto) slaže se sa svojim roditeljima, iako im se mišljenja ponekad razlikuju. Važno je istaknuti i da zamjetan dio (oko trećine) mladih njeguje tradicionalne vrijednosti. Radi se o mladima koji, primjerice, u izboru bračnih partnera važnima smatraju njihova socijalna obilježja poput vjerske pripadnosti te regionalnog i nacionalnog porijekla, a vrlo im je važno da njihov izbor odobre i članovi obitelji.
Oni ujedno planiraju ranije osnivanje obitelji s većim brojem djece. U usporedbi s ranije provedenim istraživanjima ta skupina mladih postaje sve malobrojnija i u Hrvatskoj, stoji u istraživanju. U pitanju je još jedan argument u prilog tezi da se mladi okreću konzervativnim vrijednostima, ali to ne znači nužno da su okrenuti i političkim opcijama koje se deklariraju kao nositeljice tih vrijednosti. Mladi ljudi donose svoje zaključke, a kako stvari stoje bliži su glasanju protiv vlasti, tko god tu vlast predstavljao.
