Zlatko Komadina je najustrajniji zagovornik ceste Rijeka – Žuta Lokva, a sad je kao ministar doživio da mu tu ideju predsjednik Vlade i stranački šef Zoran Milanović jednostavno izbriše, što potvrđuje nagađanja kuloara o skorom povratku donedavnog župana PGŽ-a u Rijeku
RIJEKA Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Zlatko Komadina bi gradio autocestu do Žute Lokve, a premijer Zoran Milanović to ne želi. Komadina je prije desetak dana najavio da će do kraja ove godine započeti gradnju na dionici Senj-Žuta Lokva, no premijer je u intervjuu Jutarnjem listu izjavio da taj projekt »nije prometno i financijski najrealniji« i da je vladin prometni prioritet cesta do Dubrovnika.
Još kao župan Komadina je bio jedan od najjačih i najustrajnijih zagovornika prometnog pravca Rijeka-Žuta Lokva, te je i prije dolaska u Vladu pripremao ovaj projekt. Ucrtavao ga je u prostorne planove i pregovarao s predstavnicima ARZ-a oko opcije da ova tvrtke preuzme cijelu investiciju i njezinu realizaciju.
Prije izbora prošle godine govorio je da se ta autocesta mora početi graditi i iznosio procjene da bi mogla biti u prometu negdje 2017. godine, te se slično ponašao i kao ministar.
Prvo je njegov zamjenik Zdenko Antešić, u vrijeme dok je Komadina bio na bolovanju, najavio izgradnju tunela Vratnik dugog 3,5 kilometara – ključnog objekta dionice Senj-Žuta Lokva, a onda je isto javno potvrdio i sam ministar i to prvog dana nakon povratka s tri i pol tjedna dugog bolovanja. Bilo je to prije svega točno 12 dana, pa je sada sasvim izvjesno da postoji otvoreni sukob između premijera i ministra. Obojica su svakako morali znati da je riječ o jednoj od najskupljih autocesta u državi, čijih bi 56 kilometara koštalo oko 730 milijuna eura.
Može u koncesiju
Naš izvor u Banskim dvorima ističe da Vlada ne namjerava zaduživati Hrvatsku kako bi se gradio ovaj u osnovi neprofitabilan pravac, ali da, naravno, nemaju ništa protiv ako se kojim slučajem javi privatni investitor da cestu gradi po koncesijskom modelu.
No, kad je govorio o početku izgradnje tunela Vratnik do kraja godine Komadina je sigurno računao na državni novac koji bi osigurao HAC. Svaki ulazak privatnog investitora zahtjeva pripreme od nekoliko godina, a objektivno je teško pronaći privatnog ulagača za tako skupu autocestu s dugom ročnosti otplate.
Hrvatska danas više nema potrebe ni prostora za nova zaduživanja u izgradnji novih autocesta, ali će to malo koji političar priznati. Ako se nešto ipak gradi većina prometnih stručnjaka složit će se da više smisla ima ulaganje u dionicu do Žute Lokve nego u onu do Dubrovnika. Međutim, prva je jako skupa, pa je pragmatičnije i financijski daleko bezbolnije podržati autocestu prema Dubrovniku u trenutku kad se gradilište Pelješkog mosta konzervira, a trasa autoceste gura u BiH, koja svoj dio onda mora i financirati. Sve se to ionako neće dogoditi u ovom mandatu, pa će odustajanje od Žute Lokve biti još jedan težak poraz SDP-a u Rijeci i Županiji. Ono što su obećavali očito nisu sposobni ispuniti.
Ne želimo da nam predbacuju kako je cesta Rijeka – Žuta Lokva Pelješki most naše Vlade, da brinemo samo za područja gdje imamo najviše birača, objašnjava visoki vladin dužnosnik zašto ne dolazi u obzir da država financira spomenutu cestu.
Pitanje je, međutim, kako će se ovo premijerovo javno otpisivanje Komadininog projekta odraziti na njihove odnose koji su ionako vrlo komplicirani od samog starta nove Vlade.
Počelo s Ferdeljijem
Počelo je s njihovim razilaženjem oko Komadininog pomoćnika Vladimira Ferdeljija koji se zaigrao u kritiziranju Vlade. Komadina ga zbog toga nije htio smijeniti, dao je izjavu da je Ferdeljiju bilo dosta uputiti samo žuti karton, ali premijer nije imao razumijevanje, pa ga je osobno razriješio. Nedugo potom ministar je otišao na bolovanju zbog zdravstvenih problema. Čim se vratio dočekala ga je nova apsurdna afera s prebacivanjem Centra za nadzor mora iz Rijeke u Split. Vlada je tri dana morala ispravljati i korigirati Uredbu o ustrojstvu Ministarstva pomorstva u kojoj se zbog aljkavosti i nepažnje prvih suradnika riječkog ministra potkrao članak o preseljenju nadležnosti.
Mir je potrajao svega nekoliko dana, jer je problem buknuo u Hrvatskim autocestama, gdje se nova Uprava imenovala sektorske direktore bez natječaja. Komadina očito nije ni to dovoljno kontrolirao.
Možda to, doduše, nije ni mogao, jer su u HAC-u na pojedinim dužnostima završili kadrovi drugog riječkog ministra Slavka Linića. Prije svega se to odnosi na člana Uprave za financije Juru Bajića, ali i na nesuđenog direktora za naplatu cestarine Zorana Klarića, prvog čovjeka »Autoceste Rijeka-Zagreb« u mandatu Ivice Račana.
Odluka o imenovanju Klarića i još trojice direktora na kraju je poništena, učinio je to osobno ministar Komadina, ali također tek nakon konzultacija, odnosno po premijerovom nalogu. Milanović to nije decidirano potvrdio, ali je prije nekoliko dana rekao kako se na nižim razinama u državnim tvrtkama neće tolerirati imenovanje direktora bez natječaja.
Komadina čeka pravi povod za ostavku?
I što će nakon svih »situacija«, u tako kratkom vremenskom razdoblju, učiniti Komadina? Od njega je to teško doznati, jer i inače, od početka svog mandata u Vladi, rijetko komunicira s javnošću. U kuloarima se o sve češće govori o njegovoj ostavci, nikako samo zbog spornih odluka i gafova, već i zbog zdravstvenih problema.
Komadina se vratio s bolovanja, ali veliki broj suradnika koji se s njim svakodnevno susreću i komuniciraju, potvrđuju kako se riječki ministar i dalje teško nosi s pritiskom i odgovornosti, kao i da još uvijek nije na svojoj najboljoj razini. Komadinine kolege iz Vlade u pravilu vrte glavom kad ih se pita o njemu.
»On napokon mora preuzeti odgovornost i početi raditi. To je jedino što se od njega očekuje«, rekao nam je jedan član Vlade. Postoje je i mišljenja da je Komadina već raščistio sa sobom i da samo čeka pravi povod za ostavku. »Čini se da Komadina priželjkuje da se nešto dogodi kako bi mogao reći da je htio raditi, ali da ga se u tome onemogućavalo i da ode iz Vlade«, procjenjuje jedan vladin dužnosnik.
Ako je to istina taj bi povod mogla biti autocesta do Žute Lokve. Doista, ako čovjek ne može graditi autocestu za koju se tako zdušno zalagao, pitanje treba li i dalje ostati na ministarskoj poziciji ili je bolje da odustane i povuče se.
