Milanović skinuo rukavice i pokazao pravo lice

Analitičari tvrde da je sve što se proteklih dana događalo možda bio pokušaj premijera da se otvori prema javnosti, no pokušaj se prometnuo u nešto sasvim drugo, u neugodno razotkrivanje teške osobnosti prvog čovjeka Vlade 

Što se događa s premijerom Zoranom Milanovićem? Zašto je otvorio deset frontova istovremeno? Zašto je u ratu sa svima? Zašto je progovorio i promijenio stil retorike? Zašto više nikoga ne štedi? To je pitanje koje si ovih dana postavlja gotovo svaki građanin Hrvatske koji je upalio radio ili televiziju. 

  A premijer Milanović samo je pokazao svoje pravo lice i skinuo rukavice – oni kojima se to sviđa, kojima se britki otvoreni diskurs čini poštenim pristupom učvrstit će povjerenje prema premijeru; onima koji su time zgroženi, bit će još čvršći u uvjerenju da Milanović nije za njih pravi izbor. 

  To nema nikakve veze s Milanovićevim PR-om. Priča o tome da izvanredne presice saziva na izričito protivljenje svojih stručnjaka za odnose s javnošću, naravno samo je način na koji Milanović štiti svoje suradnike, a zapravo se oni jako dobro slažu u ocjeni da je vrijeme da Milanović kao zagrebački dečko, ali i uvjereni ljevičar, progovori normalnim jezikom, kaže popu pop, a bobu bob – da desničare nazove »crnokošuljašima koji klijaju«, da situaciju na HRT-u nazove kaosom, da HDZ-ovce smjesti gdje im je mjesto, a bogami i Špičkovinu tamo gdje jest, odmah uz Vukovinu… Još kad bi riješio Jakovinu… 

  Šalu na stranu, Milanović očito više ne može šutjeti. On smatra da je zaštitio, koliko god je mogao, penzionere čije penzije nije dirao, javnu upravu koju nije rezao, profesore kojima je smanjivao samo prenapuhane dodatke, a i cijeli budžet kad je u plaće taknuo samo 3 posto, u situaciji dok privatni sektor reže i do 30-40 posto. 

  Ipak, smatra da to nitko ne cijeni. I u sukobu je sa svima. 

U Milanovićevom timu za odnose s javnošću ponosni su što se premijer otvara prema javnosti: »On je iskonski ljevičar i antifašist, kao što je i Račan bio, ali čvršćeg je karaktera i neće trpjeti napade zdesna šutke. Stoga su okolnosti dnevne politike natjerale premijera da ovoga tjedna bude vidljiviji u javnosti. Ali i strateški je odlučeno: Milanović neće šutjeti. Riješili smo EU, riješili smo Sloveniju, ostali rezultati će doći, skinuli smo okove koji su nas držali i sad Milanović konačno može biti ono što i jest. Pokazat će to građanima, pa ma koju cijenu morao za to platiti. A mi smo uvjereni da će javnost prepoznati sve pozitivno u činjenici da se govori – istina«, kažu u njegovu timu.

Obziran i milostiv

Izjavio je nedavno da je gotovo s bolnim rezovima. On smatra da je bio obziran i milostiv, da je rezao najmanje što je mogao. Realno, i jest. Ali sindikati svejedno spremaju uličnu revoluciju za 1. maj, novi referendum i traže njegovu ostavku. On ih naziva »sebičnjacima«, oni prijete da će svrgnuti njegovu Vladu i nesposobne ministre. Hrvatskoj prijeti ulica, nije čudo da živci onda popuštaju. Uz to, zadnjih dana Milanović je morao predložiti i rebalans državnog proračuna jer je projekcija gospodarskog rasta za 2013. godinu smanjena za čak jedan posto u ovih samo nekoliko mjeseci. Investicije u javnom sektoru su srezane, a u privatnom nikad nisu ni postojale u ovih godinu i pol. Na grbači mu je i sve veći broj nezaposlenih, mada taj broj zadnjih desetak dana stagnira, a Svjetska banka traži da se s rezovima tek počne, uz tvrdnju da je sve dosad kamilica i da će ova Vlada tek morati postati nepopularna. 

  I prema projekcijama HNB-a očekuje se daljnji rast nezaposlenosti i smanjivanje realnih plaća što će dodatno negativno utjecati na godišnju stopu rasta u 2013. godini. HNB predviđa da će u ovoj godini pad osobne potrošnje biti još izraženiji. Istovremeno, ministar financija Slavko Linić radi na novom zaduženju u SAD-u, a da glavnu fiskalnu reformu, uvođenje poreza na nekretnine, još nije uspio provesti. Prije samo tri mjeseca upravo ovaj ministar objašnjavao je hrvatskoj javnosti na sve tri nacionalne televizije da se Hrvatska neće zaduživati na inozemnim tržištima nego će tražiti pozajmice na domaćem tržištu kapitala. Sada u SAD dogovara prodaju državnih obveznica u vrijednosti nešto manjoj od dvije milijarde američkih dolara.  

Dva javna šamara

Njegov SDP dobio je i dva neugodna javna šamara u zadnje vrijeme – pokazalo se da SDP nije u stanju voditi ni vlastite financijske knjige kada je otkriveno da su zakasnili s predajom financijskog izvješća za 2012. godinu. Ispalo je da su u toj aferi i lagali da su obavijestili Državni ured za reviziju, a istovremeno je govor Ingrid Antičević Marinović na engleskom bio povod za masovno ismijavanje cijelog SDP-a. Milanović ju je maknuo s liste za Europarlament, no za očekivati je da će je u igru vratiti već 2014. na redovim europskim izborima, kad afera padne u zaborav, a Ingrid brzopotezno utvrdi gradivo iz engleskog jezika. Milanović ima sa SDP-om problem i u Gradu Zagrebu, gdje im ankete ne daju dobre rezultate i gdje kandidat Rajko Ostojić zaostaje za Milanom Bandićem gotovo više nego je zaostajao Davor Bernardić. Ako na lokalnim izborima izgubi Zagreb, Milanoviću će biti veoma teško zadržati mir u stranci, pa je i to jedan od razloga sadašnje tenzije. 

  Sve zajedno još opterećuju i loši odnosi u Kukuriku koaliciji, javni sukobi sa IDS-om i oni nevidljivi sa HNS-om, ali i hrpa afera koja se sručila na glavu predsjednika Vlade. 

  Ministar turizma Veljko Ostojić morao je otići, nakon što je izašla istraživačka priča o njegovom zemljištu u Balama. Koliko god ga je pokušao zaštititi, kao i Radimira Čačića ranije uostalom, Milanović je na kraju morao Ostojića zamoliti da ode. Time je ubio dvije muhe jednim udarcem – jer je šef IDS-a Ivan Jakovčić bio jednom nogom na izlasku iz koalicije, a i otišao je Jakovčićev »pouzdanik« Ostojić iz Banskih dvora. Ali, pokazalo se da ni njegov nasljednik Darko Lorencin nije imun na nekretnine, zemljišta i kredite pa je Milanović prvi put »pukao«, zabranivši novinarima da Lorencina rešetaju oko legitimnih kredita.  

Građanski rat

Premijer se tako sukobio i s novinarima i medijima, što nikad nije osobito oportuno, jer je bez podrške javnosti nemoguće zadržati vlast, no fitilj mu je potpalilo izvještavanje sa sjednice Glavnog odbora SDP-a, kada je ispalo da je, govoreći o Domovinskom ratu, upotrijebio sintagmu »građanski rat«. Uz oštru kritiku Zdravka Mamića i Ruže Tomašić, i njihovih nacionalističko-šovinističkih ispada, nije dugo trebalo da desničari svih boja i oblika, uglavnom »dark black« boje izvire ispod svakog kamena. Tako je, uz protivnike gospodarske politike Vlade, naglo buknuo i ideološki sukob između Milanovića i desnice. Brzopotezno je zatražena njegova ostavka, sa svih strana, a sada je još sve začinjeno i dvjema novim aferama – zapošljavanjem supruga HNS-ove ministrice Anke Mrak-Taritaš u Plinacrou, te angažmanom supruge njegova prvog suradnika, predstojnika Ureda Vlade Tomislava Sauche, kao odvjetničkog ureda Plinacroa. Saucha je ponudio ostavku, Milanović je nije prihvatio, a Taritaš daje otkaz, no njegova supruga ostaje u Vladi. Oko toga slučaja, premijer je odlučio zažmiriti na jedno oko HNS-ovcima, svjestan da bi odlazak još jednog ministra dodatno narušio vjerodostojnost Vlade, ali zato HNS-ovcima slijede teški dani s Janafom, gdje je Linićeva financijska »policija« u pohodu na proračunski nadzor Janafa. Šef Janafa Dragan Kovačević nedavno je oštro kritizirao Linića na HRT-u, rekavši posprdno u vezi uvođenja poreza na nekretnine, kojem se HNS protivi, da bi povremeno mogao malo čitati modernu ekonomsku literaturu. Već tada se znalo da mu je sudbina zapečaćena i da će biti smijenjen, a sada je to još pitanje sekunde. Iako je Janaf jedna od rijetkih državnih tvrtki koja posluje s plusom, i to od skoro 100 milijuna kuna u prošloj godini, neslužbeno se Kovačeviću sad, jednako posprdno, poručuje da i nafta sama curi kroz Janafove cijevi i da tu tvrtku svatko može uspješno voditi, pa to onda baš i ne treba biti Kovačević. Ne zaboravimo da je Dragan Kovačević svojedobno bio član SDP-a i protukandidat Milanoviću na izborima u stranci nakon Račanove smrti, što dokazuje da Milanović ne zaboravlja i ne oprašta. 

  No, je li to rezon koji će mu pomoći da sačuva vlast, ili upravo onaj koji će ga na kraju politički ubiti, to još nije moguće prognozirati. Činjenica je da premijer trenutno ima velik problem s vjerodostojnošću svoje koalicije, posebno odnosa s HNS-om, o čijih 14 ruku u Saboru ovisi, a koji ga beskrajno nervira svojim nepotističkim i klijentelističkim pristupom politici. Da mu se nije dogodio slučaj Saucha, a bogami i slučaj Jakovina, bilo bi nemoguće ne braniti njegov stav prema HNS-u. Ovako, upitno je ima li razlike između SDP-a i HNS-a, i ako je po njemu »SDP u odnosu na HDZ Sveta konkregacija za nauk vjere«, pitanje je što je SDP u odnosu na HNS?!  

Sukob interesa

Slučaj ministra poljoprivrede u tom smislu je također ilustrativan: u aferi s mlijekom se Jakovina nije dobro snašao, više od dvadeset dana trebalo je Ministarstvu poljoprivrede da krene u akciju, a ministar se našao i na udaru dvostruke prijave Povjerenstvu za sukob interesa jer osim što je vodio svoju tvrtku u vrijeme dok je bio ministar pokazalo se i da je njegova pomoćnica Gantner Kuterovac zapravo supruga Krešimira Kuterovca, izvršnog direktora Agrokora za sektor poljoprivrede. Optužen je i za neformalni sukob interesa kad mu se novopečena supruga, zastupnica Sandra Petrović našla na listi za Europarlament, gdje je i Jakovinina zamjenica iz Ministarstva, Snježana Španjol. Iako ga se općenito smatra najlošijim ministrom, Jakovinin ostanak u Vladi svo vrijeme nije upitan, upravo zbog čvrste podrške samog premijera Milanovića. Ma što HNS-ovci mislili o tome. 

  Koalicija dakle potencijalno puca po šavovima, međusobne optužbe po medijima i plasiranje negativnih informacija jednih o drugima bolna su točka Milanovićeve Vlade. Ako u javnosti (a time i u medijima) prevlada stav da se premijer bavi samo unutarkoalicijskim podmetanjima i kadriranjem, umjesto rješavanjem konkretnih problema, a da pritom štiti samo svoje osobne suradnike, dok druge topi u čaši vode, to će možda za njegovu Vladu biti pogubnije od svih sindikata, prosvjeda i desničarske galame. No, u Milanovićevom krugu se zaklinju: »Nije istina da je Milanović ikad vodio razgovore, niti pomišljao na to da raskine s HNS-om, raspiše prijevremene izbore, niti se približi Laburistima«. 

  Analitičari tvrde da je sve što se proteklih dana događalo možda bio pokušaj premijera da se otvori prema javnosti, no pokušaj se premetnuo u nešto sasvim drugo, u neugodno razotkrivanje teške osobnosti prvog čovjeka Vlade. 

  Komunikacijska konzultantica Aleksandra Kolarić zadnje istupe premijera Milanovića ocijenila je tvrdnjom da premijer Milanović sam proizvodi vlastite komunikacijske krize i sukobe, jer vrlo teško podnosi suprostavljanja i kritike, što zapravo pokazuje slabost, a ne snagu. Stručnjak za PR i politički marketing Krešimir Macan kaže da je sigurno dobro što Milanović pokušava stišati međunacionalne iskrice koje raspiruju izbori, ali da kao premijer u svojim nastupima nikako ne bi smio nikoga provocirati. Premijer mora smanjivati tenzije, a ne ih izazivati, rekao je Macan. 

  No, ovih dana oglasila se i PMS, posebna medijska savjetnica premijera, Zinka Bardić, koja tvrdi: »Nije istina da je premijer radio pritisak na medije. On je samo prokazivao one koji dopuštaju govor mržnje u medijskom prostoru. Nedopustiv pritisak na medije je kada Vijeće za elektroničke medije donese odluku da se jedan medij ugasi, a to smo imali 90-ih godina. Pritisak nije kad predsjednik Vlade jedne zemlje izađe pred javnost, jer su svi prije njega zakazali u tome, i upozori da se događa govor mržnje u javnom prostoru«.