Maryana iz Omana: Hrvatska puna života? Ne bih baš to rekla

Omanske studentice Maryana Al-Hamdani i Azhar Al-Shukaili

Hrvatska je kao turistička zemlja totalno drugačija od Omana. Mi želimo isključivo goste visoke platežne moći i ne želimo masovni turizam. Naš je grad uvijek živahan. Uvijek ima domaćih ljudi, vreve. Kod vas to i nismo baš primijetile, tvrdi Maryana koja se od srca nasmijala kada smo joj rekli koji je novi turistički slogan Hrvatske

Hrvatska je uistinu prekrasna. I Pula isto. Međutim, gotovo nigdje nisam srela domaće ljude. Gdje su svi? U Puli su oko Arene samo turisti, a kada smo navečer šetali po Malom Lošinju, nije bilo nikoga. Ne bih baš rekla da je Hrvatska puna života, kaže nam mlada omanska studentica Maryana Al-Hamdani koja je sa svojim kolegama iz trideset zemalja svijeta nedavno krstarila na četiri motorna jedrenjaka Istrom i Kvarnerom.

  Ovdje se mlada studentica iz daleke, ali sve popularnije turističke zemlje koja za razliku od Hrvatske, želi turiste debelog novčanika, educirala u sklopu program ITHAS edukacijskog modula međunarodne grupe.

Riječ je o programu koji je od 9. do 16. svibnja na Kvarneru i u Istri organizirao Ekonomski fakultet u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. Nevenke Čavlek u suradnji s njemačkim organizatorom putovanja ID Riva Toursom.

U Istri su 114 studenata i profesora turističke struke obišli Pulu, Rovinj, Rabac te Žminj, a tema ovogodišnjeg modula bila je »Održivi razvoj turističke destinacije«. Inače, ITHAS slavi 10 godina postojanja, a zadnji put ploveća je akademija bila u Istri 2008. godine.    

Gdje je uopće Hrvatska?

Ova je akademija posebno zanimljiva budući da pruža budućim turističkim stručnjacima koji možda nikada ne bi došli u Hrvatsku, priliku da vide našu zemlju i u nju se zaljube te da je kasnije kao vrhunski turistički stručnjaci preporučuju drugima. Jer u pravilu na takvim edukacijskim putovanjima vide ono najljepše od neke zemlje.  

 Upravo stoga Statia Williams iz Trinidada i Tobaga kaže da će se vratiti ponovo u Hrvatsku.

  – Nikad uistinu prije ove akademije nisam ni razmišljala da dođem u Hrvatsku. Gdje je uopće to, pitala sam se, kaže nam kroz smijeh ova studentica.

  Međutim, viđeno ju je oborilo s nogu.

  – Imate posebnu kulturu i to je ono što me oduševilo najviše od svega. Sve je bitno drugačije nego na Trinidadu i Tobagu. Naravno, gostima prodajemo istu stvar – sunce i more i možda smo u tom pogledu i konkurenti, ali u kulturi definitivno se razlikujemo i to je glavni razlog zbog čega se definitivno vraćam u Hrvatsku, priča nam oduševljena Statia.

  I Maryana je Hrvatskom oduševljena po drugi put, bez obzira na to što nije živo kao u njenom gradu Muskatu.

  – Bila sam već jednom na ovoj plovećoj akademiji i bilo mi je savršeno, zbog čega sam ponovno ovdje. Ali ovaj put dovela sam sa sobom i druge kolege. Upravo zahvaljujući mom oduševljenju Hrvatskom na put je išla i kolegica Azhar Al-Ahukaili koja je isto zadivljena onime što smo dosad vidjeli. Inače, Hrvatska je kao turistička zemlja totalno drugačija od Omana. Mi primjerice želimo isključivo goste visoke platežne moći i ne želimo masovni turizam. Ne zanimaju nas primjerice backpackeri. Isto tako, naš je grad uvijek živahan, bez obzira na to što su temperature jako visoke. Uvijek ima domaćih ljudi, vreve. Kod vas to i nismo baš primijetile, tvrdi nam Maryana koja se od srca nasmijala kada smo joj rekli koji je novi turistički slogan Hrvatske ne vjerujući svojim ušima.    

Održivi turizam i apartmanizacija

Nažalost, budući da su u Hrvatskoj boravile jako kratko, i to samo u nekoliko destinacija:– na Malom Lošinju, Rabu, na Krku gdje su posjetili Malinsku i Haludovo te u Puli, Rovinju, Rapcu i unutrašnjosti Istre teško im je ocijeniti ima li Hrvatska kao destinacija održivi turizam što je i tema ovogodišnje edukacije na plovećoj akademiji. Po predavanjima koje su slušali po destinacijama, svi nositelji turističke ponude od reda tvrde da na održivosti temelje svoj razvoj. Naime, turističkim glavešinama je ta sintagma postala već svojevrsni slogan kada se govori o budućem razvoju turizma u Hrvata.

  Međutim, s druge strane na djelu je, doduše trenutno u manjoj mjeri nego godinama prije, žešća apartmanizacija, preopterećenje lokalne komunalne infrastrukture, neprimjereno korištenje prirodnih resursa sve u svrhu postizanja boljih i većih rezultata u turizmu. I tako svake godine. Pitanje je do kada i koji je to krajnji cilj koji želimo postići. Ministar turizma bi rekao da sve piše u strategiji razvoja turizma. Upravo ta strategija predviđa udvostručenje trenutnih prihoda od turizma do 2020. godine, a oni se nisu makli s mrtve točke od 2008.

  Prema strategiji, tome bi trebale pridonijeti dijelom nove investicije u hotelijerstvu, a dijelom veće popunjenje kapaciteta u pred i posezoni. Pa ipak, žalosno je pogledati statistiku turističkog prometa primjerice Istre iz koje se može iščitati da se samo u kolovozu od ukupnih godišnjih 22,2 milijuna noćenja ostvari čak 7,5 milijuna, što znači da nam se sezona definitivno prebacila u špicu. I tada, kada je primjerice samo na rtu Kamenjak koji je zaštićeni park prirode, bude na tisuće automobila, ne možemo govoriti o održivom turizmu.    

Ekonomski fakultet u Zagrebu surađuje s pet svjetskih sveučilišta od kuda dolaze profesori i studenti – Muskata u Omanu, Muenchena, Jyväskylä u Finskoj, Haife iz Izraela te sveučilišta u Ljubljani. Osim što uče od vrhunskih profesora, studenti stječu znanja jedan od drugoga.   – To su mladi ljudi koji će jednog dana u svom poslovnom životu odlučivati gdje će njihovi klijenti putovati. Pridružili su nam se studenti iz Trinidada i Tobaga, Brazila, Indije, Kine, Tajlanda, Rumunjske, Bugarske, Rusije, Izraela, Kanade, Irana, Makedonije, Slovačke, Crne Gore, Srbije, Ukrajine, Slovenije, Argentine i mnogih drugih zemalja. Na brodovima se stvorila multikulturalna sredina te studenti uspoređuju način studiranja u svojim zemljama s onim što čuju od kolega s kojima se druže. A najveća vrijednost tog putovanja je umrežavanje budućih vodećih ljudi u turizmu. Ono na čemu danas gradimo određene projekte je poznanstvo s određenim ljudima i lakše nam je razvijati posao jer nekog znamo. Tako da na brodu nastaju prijateljstva i neraskidive veze. Neki se kasnije posjećuju, ali i zajedno rade. Jedni drugima daju ideje za poslove, kaže Čavlek.   Zagrebačka studentica Ana Grgurić tvrdi da je to neizmjerno iskustvo i za hrvatske studente koji si nažalost sve manje mogu priuštiti ovakva putovanja.   – Mi studenti slušamo jedni druge, a kako smo iz različitih zemalja različiti su stavovi i razmišljanja o istoj stvari. Ležerno je, a kroz tu ležernost stvara se učenje. To je nešto potpuno novo što nikad prije nisam iskusila, kaže Ana.   Inače, studenti se javljaju na natječaj koja inozemna sveučilišta nakon poziva Ekonomskog fakulteta iz Zagreba oglase. Čavlek kaže da je u 10 godina akademija došla na glas pa se primjerice za dolazak na akademiju zbog velikog interesa u Muenchenu čak organizira i lutrija.

Parcijalni interesi

– Studente smo najprije odveli u Haludovo koji predstavlja primjer neodrživog turizma i špekulativne investicije, a danas je avetinsko naselje. Mali Lošinj pravi je primjer održivog turizma jer ima jasno određene strateške pravce razvoja i što TZ, Grad i investitori u svoje projekte uključuju lokalno stanovništvo. Sve što se radi, ukoliko se radi bez suglasnosti lokalnog stanovništva, dugoročno teško da je održivo. Ako se stanovnici ne slože s onim kakva je vizija razvoja destinacije na političkoj razini, to nikada ne može biti dobar razvoj destinacije, tvrdi Čavlek.

  Zato dodaje da je u Puli, gdje nisu svi složni oko pretvaranja bivših vojnih zona u turističku namjenu, jako bitno da svi sudionici sjednu za stol i u konstruktivnoj raspravi bez obzira na to tko kojoj političkoj opciji pripada, razmišljaju što je važno za razvoj i radna mjesta lokalnog stanovništva, a ne na njihove parcijalne interese.

  – Loše je da svaka politička strana koja dođe u poziciju počne kritizirati ono što je radila druga strana dok je bila na vlasti. Nije istina da sve što je netko prije nas radio, ne valja, a sve što počinje od nas je najbolje na svijetu, zaključuje Čavlek.