Julija Koš članica je Židovske općine Zagreb, magistra znanosti i autorica teme o holokaustu i židovskoj povijesti. Našem je listu poslala osobnu reakciju na vijest o pripremama za otvaranje muzeja: »Nažalost ne vidim ozbiljan znak da će (i) ova nova ustanova – koja će očito živjeti na gradskom proračunu – pružiti poreznim obveznicima neki pomak u smislu stručnog proučavanja povijesnih događaja koji su doveli do holokausta u Hrvatskoj. Niti je za očekivati da će njezino djelovanje dovesti do nekog poboljšanja dosadašnje loše, često i štetne, edukacije mladih o toj temi. Dobro poznajući stanje kadrova za tu vrlo složenu problematiku, dopuštam si da, nažalost, duboko sumnjam u osposobljenost novih kustosa, čije se zapošljavanje najavljuje, za zadaću imalo složeniju od odrađivanja radnog vremena i zarađivanja plaće. Koncept ustanove ne objavljuje se, ako uopće postoji…

Jer, čini se, projekt su pokrenuli dobri ljudi koji za to nisu kvalificirani: gradonačelnikove kvalifikacije su općepoznate, a kvalifikacija maestra Lustiga je isključivo to što je slavna osoba i Židov koji je kao dijete preživio Auschwitz te o tome drži predavanja. Današnjim naraštajima, držim, u edukacijskom smislu treba nešto mnogo znanstvenije, dublje i sadržajnije. Plašim se da će ovo biti još jedan potrošač proračuna, nakon jasenovačkog muzeja koji predmet holokausta i genocida u Hrvatskoj za vrijeme Drugoga svjetskog rata obrađuje tako da se o počinjenim organiziranim državnim zločinima NDH govori, ako se govori, tek kao o nekoj vrsti elementarne nepogode te se pozorno zaobilaze osnovni pojmovi, kao što su riječi ustaša, ustaški režim, ustaški logori, ustaški »rasni« zakoni, ustaški zločini etničkog čišćenja Srba, Židova i Roma… Bilo bi sjajno ako se varam, pa me iznenade kvalitetom svoga uratka!

Član Bet Israela i povjesničar, autor kapitalnog djela »Holokaust u Zagrebu« Ivo Goldstein, također je za naš list pozdravio projekt. »Drago mi je da je pokrenut, ali, prije nego što dam definitivnu podršku, volio bih vidjeti strateške dokumente koji bi objasnili namjenu, ciljeve i postav takvoga muzeja. Nadam se da na takve dokumente nećemo morati dugo čekati«, kazao nam je Goldstein.

Predsjednik Židovske zajednice Zagreb (ŽOZ) Ognjen Kraus jučer nam je kazao kako će ŽOZ službeno reagirati nakon što u ponedjeljak navečer tu temu rasprave nadležna tijela općine. »Ja sam o projektima takvog tipa već mnogo puta govorio, ali ne želim se ponavljati prije nego dobijem mišljenje cijelog ŽOZ-a«, kazao nam je Kraus, ne skrivajući sumnjičavost.

Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV) Saša Milošević za naš je list izjavio kako je »teško komentirati nešto o čemu ne znamo ništa – ni što se gradi, ni kako, ni po kojem projektu, ni s kojom namjenom«. »Bolji običaji nalažu da se oni o kojima se nešto radi uključe u projekt koji bi trebao predstavljati i njihovu zajednicu«. Pritom, predstavnike Srba brinu nejasnoće oko toga čija bi stradanja Muzej holokausta trebao prikazivati. »Uobičajeno je mišljenje da se pojam »holokaust« rabi za stradanje Židova. U tom kontekstu, Srbi u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj nisu doživjeli holokaust, nego genocid.

Željeli bismo razjasniti i tu nedoumicu, kada je riječ o najavljenome muzeju«, kaže Milošević. On ističe i aktualnu društvenu klimu kao moguću prepreku. »Projekt takve vrste vrlo je upitan u sadašnjoj atmosferi koja jest revizionistička, i u kojoj se projekti koji afirmiraju partizansku prošlost odbacuju i zapostavljaju. Naročito to vrijedi za sredinu poput Zagreba, koja je nedavno promijenila ime Trga maršala Tita«, podsjeća Milošević.

Sumnjičavost

Sumnjičavi su i u Documenti, nevladinoj organizaciji za suočavanje s prošlošću. »Mada inicijatorima muzeja želimo svaki uspjeh, moram reći da se u organizacijama za ljudska prava sa zabrinutošću pitamo hoće li se u osmišljavanje postava na primjeren način uključiti struka, glasovi preživjelih i slijednika žrtava te uvažiti najbolje prakse sličnih poduhvata na svjetskoj razini«, kazala je za naš list voditeljica Documente Vesna Teršelič. »Stvaranje muzeja holokausta«, upozorava ona, »nije jednostavno ni u jednoj europskoj državi, a posebno ne u zemlji u kojoj Vlada podgrijava neshvatljive dvojbe oko ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’.

Osim toga, dnevno svjedočimo ignoriranju mjesta stradanja poput Dotrščine, i pokušajima svođenja zločina nacista, fašista, ustaša i četnika na holokaust nad Židovima, bez spominjanja genocida nad Srbima i Romima te likvidacija partizana i drugih sudionika otpora«. Teršelič kaže kako je »pred inicijatorima muzeja nemali izazov pripreme postava u društvenom ozračju u kojem kronično nedostaje volje za jednostavnim prihvaćanjem odgovornosti za počinjena zlodjela, kao i posvećenosti učenju novih generacija, bez ispuštanja neugodnih činjenica o ubijenima u Jadovnom, Jasenovcu i drugim ustaškim