Mirakul se ipak dogodio! Crna zemlja se otvorila, a iz tame pakla na javu izašla crna knjižica u koju je blagajnica Branka Pavošević upisivala kome je sve na ruke, dakle na crno, iz crnih fondova HDZ-a isplatila prljavih 13 milijuna kuna kako bi se crni vrag u predizbornim kampanjama pokazao anđelom i ostao na vlasti. Crno nam se piše u takvom okruženju gdje su u crnu magiju i vradžbine umiješani svi, od stranačkog portira preko lakoglazbenih, na lovu lakih zvjezdica, sve do prvih perjanica ove opskurne vlasti.

Mrkli mrak koji se na ovu jadnu zemlju spustio ne mogu načeti ni posljednje iskrice ljudskosti oporog humora poput ove inspirativne ilustracije iz »Jednoumnog tjednika La Kost« istarskih feralaša Vladimira Bugarina, Drage Orlića i Gorana Prodana iz »Glasa Istre«.

Ta »truboekskluzivno restaurirana Posljednja večera kod Sanadera« u kojoj apostoli i svetice HDZ-a, »Hrvatske demokradske zamračnice«, blaguju ono što im je najdraže, novac, majstorski je uradak izrađen u tehnici »Ulje na platnu, pare na stolu«, kao što jedva čitljivo piše na margini ovog remek-djela koje bi trebalo krasiti, makar u replici, svaki pošteni dakle opljačkani hrvatski dom.

Sve za Hrvatsku  

Jer, podzemni blagajnički zapisi iz mrtvog doma HDZ-a nisu impresivni količinom zamračenog novca, pravog sitniša u odnosu na do sada poznate Sanaderove napojnice za mrčenje svega hrvatskoga. Bez obzira što je tih bijednih 13 milijuna znalo ispariti jednim potezom pera, odnosno kista u farbanju tunela usred mraka, oni su zastrašujuća ilustracija koje je razmjere pljačka vlastitog naroda poprimila i tko je sve u njoj, lupivši petama i pjevajući »Sve za Hrvatsku«, sudjelovao.

Nepopravljivi skeptici odmah su se zapitali kako je uopće moguće da je ta kajdanka vladajućeg beščašća ugledala svjetlo dana u strogo kontroliranim vlakovima domaćeg medijskog prometa uoči skorih izbora. Konsternacija i glavinjanje u HDZ-ovim redovima dodatni su znak da je stvar izmakla kontroli. Nebulozne reakcije poput one Vladimira Šeksa kako se radi o osvetničkom pohodu »Zorroa Sanadera« i privođenje novinara na informativne razgovore samo su potvrdili da je Jadranka Kosor u ozbiljnom knock-downu, na konopcima, a da ošamućujući udarac nije primila od izravnog suparnika u ringu Zorana Milanovića.

Gdje je puklo, kako se dogodilo da tajni iskaz Branke Pavošević iscuri u javnost iako se radi o uskočkoj istrazi, o pravosuđu, koje bi u ime HDZ-a i Jadranke Kosor trebao kontrolirati upravo Šeks, a da nije reagirao ni stranački odvjetnik Vladimir Gredelj, već je svoju tek primljenu iskaznicu HDZ-a morao istragom protiv novinara kompromitirati ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

Kupovanje umirovljenika  

 

Serviranje informacija medijima u unutarstranačkim, političkim i inim obračunima u Hrvatskoj nije nikakvo čudo već dvadesetogodišnja praksa u kojoj su se proslavili mnogi »investigativni timovi« iza kojih su se krili doušnički uradci širokog spektra »insidera«. Budući da bučno najavljivana sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost o medijima, njihovim stvarnim vlasnicima i načinu na koje je ono stjecano, nije nikada održana, sada je premijerka više nego li predsjednik Ivo Josipović ucviljena, jer bi i to što je sada kopka, tko to pod njom jamu kopa, bilo jasnije.

No, možda su Jadranka Kosor i HDZ shvatili da se čuda ipak rijetko događaju, pogotovo kad su sasvim prizemne stvari u pitanju.

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da Vlada hitno prodaje, odnosno predaje dionice rijetkih profitabilnih državnih tvrtki Croatia osiguranja i Janafa u vrijednosti od 730 milijuna kuna ne bi li tako uoči izbora namirila dug umirovljenicima i, naravno, kupila njihovu naklonost na izborima. Budući da Umirovljenički fond sasvim sigurno neće špekulirati tim dionicama na burzi, ostaje pitanje kome će one i za koje iznose biti prodane.

Možda ćemo u novim suvlasnicima Croatia osiguranja i Janafa prepoznati i njihove buduće većinske vlasnike koji će od njih lijepo zarađivati umjesto države koja je to do sada činila. A možda ćemo, sugerira to hitnoće kojom je ta odluka naprečac donesena, moći naslutiti je li netko od njih pomogao krampu koji je iskopao malu crnu knjižicu i omogućio da njezine brojke izađu u javnost. 

Jer, u Hrvatskoj se ne događa samo političko preslagivanje uoči predstojećih izbora i podjele vlasti, već i oni kojima ova recesija nije naudila, već, dapače, donijela još veću zaradu, žele iskoristiti priliku i kapitalizirati ono što su stekli za sva vremena.

Beskrupulozna glembajevština

Vjerojatno je upravo njih mala crna knjižica Branke Pavošević najviše prestrašila, ne zbog iznosa koji su isplaćivani i kriminala kojim je taj novac stečen, već zbog načina kojim je tajnost podataka čuvana, a koji podsjeća na prvobitnu akumulaciju mafijaškog kapitala ovjenčanu u filmskoj trilogiji »Kum« Francisa Forda Coppole.

Nisu se oni prestrašili beskrupulozne glembajevštine kojom se to bogatstvo otimalo i potom krčmilo, jer ni njihove metode bogaćenja nikada nisu vodile računa o moralu i zakonu. Ne, njih je konsterniralo to što na vlasti imamo one koji ne znaju drugačije s tim crnim novcem nego torbariti i iskrcavati ga, baš kao da je Posljednja večera, za svoje bakanalije, a onda račun tko je koliko požderao zakopavati kraj roditeljske štalice!

Da, morali su se zabrinuti ribari naših duša, za takvu vlast koja u 21. stoljeću ne zna sasvim legitimnu pljačku vlastitog naroda legalizirati za sva vremena klikom kompjutora, pretvarajući plijen u dionice, obveznice, vrijednosnice, bilo kakve papire bez mirisa i traga, bjelosvjetske nekretnine ili zlatne poluge koje se za novac mogu dobiti na inačicama bankomata u Dubaiju.

Konačna bilanca  

Ta i takva nesposobna vlast, tko uopće šiša narod, najviše prijeti njima i onome što su krvavo stjecali ovih dvadeset godina pod paravanom Domovinskog rata i nužnosti tranzicije, a da bi oni mirno sjedili i promatrali tko ću sutra sjesti na vlast. Zato valja ono što je od Hrvatske ostalo podijeliti među sobom, pa tko god dobio izbore više neće njima ništa moći, njihovih imena nema ni u crnim ni u bijelim knjižicama, nisu zakopana već vrlo živo betoniraju budući poredak koji nikakva politika i nikakav narod neće moći ugroziti.

Zato i žurba, jer do izbora je još malo, valja prije prosinca napraviti konačnu bilancu, podijeliti Hrvatsku između sebe i razbiti Tuđmanov san o 200 bogatih obitelji na samo četiri. Bankarsku. Fiškalsku. Konzumersku. Monopolističku. 

Mudra inverzija onoga što je Putin učinio u Rusiji, sječom privatnih oligarha postavio sebe kao jedinog pouzdanog, državnog oligarha. Sanaderova Posljednja večera i crna knjižica Branke Pavošević bili su signal da je država nepouzdana i da četiri brata moraju Hrvatsku uzeti u svoje ruke, što se sada i događa.

Crna zemljo, otvori se!