Zlatko Komadina i Slavko Linić / Foto Roni BRMALJ
Bivši premijer je kriv zbog cijene plina, a sadašnji zbog »kriminalizacije predstečajnih nagodbi«, tvrdi Slavko Linić
RIJEKA » Država je trebala učiniti sve što je bilo moguće da Dina nastavi proizvodnju. Ali Hrvatska nije Njemačka. Jedna Njemačka nema deficit i može intervenirati u takvim situacijama, a mi sa svojim deficitom to ne možemo, mi ovdje samo možemo moljakati vjerovnike, a to su banke – one nisu, koliko znamo, društveno odgovorne, to smo se dosad uvjerili višekratno, komentar je primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine o najavi pokretanja stečaja u Dini petrokemiji.
»Ako Dina radi i ima zaposlene, ona i dalje ima veliku uporabnu vrijednost. Ako ne, za nju može biti zainteresiran samo možda Metis kao za staro željezo«, kaže Komadina, mada ipak i dalje nastoji biti optimist i misli da se i kroz stečaj možda može naći novi vlasnik.
Tjeranje ulagača
Na pitanje tko je odgovoran što će stotine ljudi ostati bez posla, Komadina kaže: »Ovo je jedan u nizu primjera loše hrvatske tranzicije. Umjesto da se traže i nađu strateški partneri i tvrtke ostanu žive, one se šalju u stečaj i onda normalno da nastane problem. Mi u Županiji smo sve probali, svima pisali, ali evo po zakonu o stečaju, nemamo pravo ni na osnovne informacije o stanju tvrtke. Pitajte Zagrebačku i Hypo banku«, kaže župan.
Naravno, bivši ministar Slavko Linić, koji je bio aktivno radio na traženju strateškog patnera za Dinu, još je oštriji:
– Država je sve pokušavala u fazi kada mogla, kad se tražio partner, ali dva su osnovna problema: prvo, Ivo Sanader je pogodovao MOL-u i dozvolio Ini cijenu plina zbog koje je Dina postala gubitaš, i drugo Zoran Milanović i dio medija stvorili su negativnu klimu o predstečajnim nagodbama, i na kraju je sve završilo tako da banke nisu htjele ništa otpisivati. Zašto bi ZABA ili Hypo išta otpisali ili nagodili se ako je klima da su predstečajne nagodbe kriminal. Takvom politikom potjerani su i svi potencijalni partneri, kao što je bio Celiskan – kaže Linić.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista
