Za hrvatske novinare već koju godinu zaredom ljeto nije sezona »kiselih krastavaca«, jer je političko-gospodarskih tema na pretek – prodaju se državne tvrtke, dižu štrajkovi i najavljuju trgovačko-carinski ratovi. »Krastavaca« nema ni u Zagrebu, koji je unatrag četiri, pet godina toliko turistički živnuo da je grad neprepoznatljiv u odnosu na onaj otprije dvadesetak godina, kad u gradu ljeti žive duše nije bilo, ali je zato bilo prašine od silnih radova na tramvajskim prugama.

U Zagrebu je, posebno kad padne mrak, zapravo nemoguće odlučiti kud (ne)ići – toliko je događanja, toliko šarenila, zabave i inspiracije. Engleski i njemački, španjolski, kineski, japanski, koreanski – najčešći su jezici koji se na ulici mogu čuti, a najčešća destinacija njihovih »vlasnika« pak – Gornji grad.

Piknik Malog placa

Ok, zanimaju turiste ovdje Vlada i Sabor, počasna straža u vunenim kaputima za koju se prost čovjek pita »kako preživljavaju?!«, no na Markovom je trgu zapravo puno monotonije nego, nema sumnje, unutar zidina naše vrhovne svjetovne vlasti.

Tek kojih desetaka metara niže, »obični« su ljudi, koji se znaju opustiti, leći na travu i uz finu si klopu priuštiti i ugodnu čašicu razgovora. Drugu godinu zaredom u Park Bele IV, tik uz Vranicanijevu ulicu na Gornjem gradu, stigao je piknik Malog placa. Dovoljno je donijeti svoju dekicu i osmijeh, povesti prijatelje i ovdje uživati. Kako nam priča Jelena Mikin, jedna od inicijatorica Malog placa, ideja je sljubiti građane s proizvodima hrvatskih malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ili zadruga – proizvođača zdrave, domaće hrane. I zaista, tu nema čega nema – »graha to go« u teglicama, i drugih proizvoda sa zagorskih bregi, proteinskih namaza od zdravog sjemenja, sokova i pomada od stolisnika, lavande i ostalog ljekovitog bilja, sprejevi koji »zdravo« tjeraju komarce i gornjogradske napasnike.

Strossmartre i Ljetno kino

Živo je i na Strossu, koji se ljeti zove Strossmartre, a uz glazbu bendova sa male pozornice okuplja staro i mlado pa se ovdje zna i »zatancat« uz balkan-jazz, jazz vulgaris, rock i pop, sve igra, i uz sve se ovdje igra.

Deset minuta dalje pješice dovoljno je da se dođe do novootvorene Ljetne pozornice Tuškanac, koja svake večeri u pola deset ima filmske projekcije. Za kartu od 25 kuna uživati se može ne samo u kvalitetnim, probranim filmovima koji su prikazivani na različitim festivalima, već i u prirodi koja pozornicu okružuje. Tu je čak i nešto hladnije nego dolje u gradu pa pred kraj filma treba navući i dugi rukav, ali je i samo kino sigurno europski raritet. Projekt je poznatog hrvatskog arhitekta rodom s Krka, Kazimira Ostrogovića iz 1954. godine, i unatoč impozantnom kino-platnu uz rub šume te gledalištu koje može primiti petstotinjak ljudi, najzanimljivija je ovdje projekcijska kućica, obnovljena prije pet godina, kad i ostatak kina. Ljetna pozornica Tuškanac, izgrađena zapravo u jednoj od mnogobrojnih tadašnjih omladinskih radnih akcija, radila je samo do ranih 70-ih, da bi otad stajala obrasla u korovu i potpuno devastirana. Danas je ovo još jedan zagrebački turistički, sakriveni biser i prava je šteta na barem dva, tri dana godišnjeg ne doći i u glavni grad – najbližu nam europsku metropolu.