Pitanje kriterija

LIJEPA NAŠA ORBANIZACIJA Kako policija provodi selektivnu pravdu za sve rašireniji javni govor mržnje

Zdenko Duka

Foto Bruno Fantulin / PIXSELL

Foto Bruno Fantulin / PIXSELL

Postavlja se pitanje kriterija. Kako to da se jedan kvalitetan novinar uhićuje i prekršajno mu se sudi zbog verbalnog delikta i satire na Twitteru, a bezbrojne uvrede, besprizorni govor mržnje i prijetnje na društvenim mrežama i na stadionima prolaze bez obavijesnih razgovora, bez privođenja i suđenja?



Taman dan prije nego što je Marija Pejčinović Burić preuzela dužnost glavne tajnice Vijeća Europe, povjerenica za ljudska prava te institucije Dunja Mijatović osudila je na Twitteru policijsko privođenje novinara Indexa Gordana Duhačeka za koje je napisala da predstavlja »čisto zastrašivanje medija« i pozvala hrvatske vlasti da izbjegavaju pritisak na medije.


Naime, Gordan Duhaček je na Twitteru prije više od godinu dana objavio status u kojem kritizira policijsku represiju u jednom zadarskom slučaju i zaključio ga sa skraćenicom ACAB što je engleska skraćenica za »Svi su policajci gadovi«. Dosad je možda jedan posto naših građana onako iz prve znao što znači ta engleska skraćenica, sada je ta skraćenica popularizirana pa će se stoga možda i češće koristiti.


Osim toga, Duhaček je priveden i zbog postupka u kojem ga se tereti da je svojom ironičnom obradom hrvatske budnice »Vila Velebita« prije nekoliko tjedana, također na Twitteru, prekršio javni red i mir, vrijeđajući osjećaje građana. »U čast hrvatskog jezera govana na Plitvicama i izlijevanja govana u hrvatsko more od Dubrovnika do Splita, prilagodio sam tom hrvatskom domoljubnom fenomenu poznatu domoljubnu pjesmu«, objasnio je tu ‘obradu’ »Vile Velebita« u »Govna Velebita«. Netko ga je prijavio policiji.


Neslužbena policija




Za svoje policijsko privođenje na zagrebačkom aerodromu u ponedjeljak ujutro, kratko pritvaranje i brzu osudu na Općinskom prekršajnom sudu uz novčanu kaznu od 754 kune, kojom ga je osudio sudac Krešimir Ožanić, zbog prvog Twitter statusa u kojem je komentirao ponašanje policije prošle godine u Zadru, on kaže da je očekivano, da je »samo još jedan događaj u nizu«.


»Imamo slučaj s Đurđicom Klancir, policija joj je došla u redakciju, tvrdili su da ne znaju tko je. Nedavno su odveli i čovjeka koji je Plenkoviću rekao »Ćaća« pa je satima bio u pritvoru. Policija očito ima svoje preferencije koje dolaze i od kulture u policiji i od politike koja upravlja policijom. ‘Za dom spremni’ nije problem za našeg premijera, a punk uzrečica ‘A.C.A.B.’ je. To je nevjerojatno da se jače u Hrvatskoj kažnjava punk izraz nego ustaški slogan«, komentirao je novinar Gordan Duhaček razloge svog privođenja i prekršajnu kaznu.


Inače, policija je u povodu Duhačeka uputila dva priopćenja koja se razlikuju. Tek u drugom priopćenju priznaju da se novinar u nedjelju, dan prije termina za razgovor na koji nije mogao doći zbog putovanja u Njemačku, javio policiji i razgovarao s policajcem, ali »navedeni razgovor tijekom kojeg je dobio informaciju i uputu o postupanju dogodio se izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena te se ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka«. Dakle, priznaju da je Duhaček razgovarao s policajcem ali izvan radnog vremena i izvan službenih prostorija – pa onda to ne vrijedi.


A policajac s kojim je razgovarao mu je rekao da može otputovati, ali da se po dolasku u Njemačku javi inspektorici koja vodi njegov slučaj radi daljnjeg dogovora. To tvrdi Duhaček a policija ga ne opovrgava.


Pravda koje nema


Prije svega, postavlja se pitanje kriterija. Kako to da se jedan vrlo kvalitetan novinar uhićuje i prekršajno mu se sudi zbog verbalnog delikta i zbog nekakve satire na inače relativno slabo utjecajnom Twitteru a bezbrojne uvrede Srbima, ustašovanja i besprizorni govor mržnje pa i prijetnje na društvenim mrežama i na stadionima prolaze bez obavijesnih razgovora, bez privođenja i suđenja?


Svakako, jedan dio istine otkrio je nezavisni zastupnik Bojan Glavašević. Kaže da je policija izložena pritisku radikalnih ultrakonzervativnih skupina i da je zbog toga u slučaju privođenja Duhačeka došlo do vrlo selektivne optužbe za vrijeđanje službenih osoba i moralnih osjećaja građana. »Ovakvi pritisci na policiju rezultat su permisivnosti predsjednice RH, predsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova. Policija, a to smo vidjeli u nebrojenim slučajevima, nije ni izbliza ovako ekspeditivna u slučajevima obiteljskog nasilja, prijetnji javnim osobama ili govora mržnje. Političari su dužni štititi institucije od napada, a ovi koje sam naveo to naprosto nisu činili«, kaže Glavašević.


Dakle, ova represivna ‘pravda’ je selektivna, arbitrarna i, koliko god je to moguće u jednom ipak nominalno demokratskom društvu, politički je motivirana.


Gordan Duhaček ne spominje slučajno i slučaj Đurđice Klancir, novinarke Net.hr-a. Da podsjetimo, u ožujku ove godine policajci su došli u njezinu redakciju i zatražili je osobnu iskaznicu kako bi tobože provjerili njezinu adresu i to – zbog privatne tužbe sisačkog župana. Na istoj adresi novinarka je već više od deset godina uredno prijavljena, a policajci su očito jako dobro znali i gdje radi.


I Đurđica Klancir i Gordan Duhaček su jedni od najistaknutijih medijskih kritičara sadašnje hrvatske vlasti, time i Vlade i njezinog predsjednika Andreja Plenkovića. Dalo bi se zaključiti da kod Duhačeka nije toliki problem Twitter-satira koju je on naslovio »Govna Velebita«, nego mnogi njegovi novinarski tekstovi na portalu Index.hr, kao, na primjer, onaj pod naslovom »U demokraciji bi se Plenkoviću smjelo viknuti – lopove«.


Režimska stvar


Poznati odvjetnik i bivši sudac Branko Šerić kaže nam da se u postupanju policije »ne vidi načelo legitimiteta, nego načelo oportuniteta«. Policija bi trebala, kaže Šerić, sve što vidi da može predstavljati prekršaj ili kazneno djelo prijavljivati. »Policija ne smije arbitrirati o tome je li nešto prekršaj ili kazneno djelo, njihovo je da postupaju po sili zakona. Ne mogu oni odlučivati hoće li biti suđeno neko djelo i kakva će odluka biti pa da već unaprijed postupaju u skladu s tim. Policija ne bi smjela postupati bez konzultacija s Državnim odvjetništvom«.


Šerić kaže da se događa »orbanizacija Hrvatske«. To je, kaže, najblaži izraz za »operiranje strogoće policije«. Pitali smo Šerića za komentar objašnjenja policije da je Duhaček kod njih došao »izvan radnog vremena« i »izvan službenih prostorija«, pa on kaže da je sudjelovao u dogovorima građana i policije, kad ih policija zbog bilo čega traži. Često je kao odvjetnik u ime svojih stranaka dogovarao sastanke u policiji u neko drugo vrijeme od onoga koje je policija zakazala. Treba ljudima izići u susret, ne zna zašto je sada trebalo biti drugačije. To ne bi smjelo biti, osim ako nema naloga za uhićenje ili rješenje o istražnom zatvoru a znamo da u ovom slučaju to nije bilo posrijedi. »Svakodnevno čujemo od ljudi, u kafiću, na ulici ili gdjegod drugdje, pa i na višim razinama da nam je država »sranje«. A kad to novinar napiše onda ga treba zatvoriti, to je licemjerno, govori nam Šerić.


Treba li policija postupati po svakoj prijavi, kao u ovom slučaju, očito zbog »vrijeđanja moralnih osjećaja«?


Ne, kaže nam Branko Šerić. Policija te prijave treba proslijediti Državnom odvjetništvu i onda će DORH odlučiti hoće li prijavu odbaciti ili prihvatiti i dati policiji nalog da obavi određeni izvid. Državno odvjetništvo ima svoje kriterije po kojima odlučuje, kaže on.


Predsjednički kandidat Zoran Milanović prokomentirao je da je uhićenje i sud za Duhačeka politička, režimska stvar. »To je meni neshvatljivo. Koliko god to može biti uvredljivo policiji, ovaj nalog je došao s vrha, ovo je režimska stvar. Ovo je stvar politike. Takvo nešto nas kao društvo gura natrag, zakopava nas.«


Država nejednakosti


Plenković odgovara da je »nevjerojatna lakoća optuživanja Vlade, politike i vrha koji »orkestrira« ponašanje policije koje bi išlo za tim da se novinare uhićuje ili »disciplinira« i da su to »apsolutne nebuloze«. Ali, to je rekao prvog dana nakon uhićenja a onda je iz dana u dan evoluirao pa je u četvrtak zauzeo stajalište da su »sloboda govora i sloboda medija temelj svakog demokratskog društva«, da moramo ustrajati na visokim demokratskim standardima i da treba »s posebnim obzirom pristupati novinarima«.


I ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dva dana nakon neshvatljive, potpuno neproporcionalne represije nad novinarom Duhačekom ustuknuo je pa je konstatirao da je vjerojatno nastao »neki splet okolnosti« koji je doveo do uhićenja.


Gordan Jandroković koji brzo osjeti bilo javnosti bio je mnogo određeniji pa je za RTL danas kazao da se i sam iznenadio kad je vidio da uopće postoji takva zakonska podloga da se takvo što čini, što se dogodilo jednom novinaru. Jer »živimo u vremenu u kojem ljudi govore sve što hoće, pišu sve što hoće a u javnom prostoru i na internetu je puno i uvreda, omalovažavanja i neprimjerenih sadržaja«. I Jandroković je poentirao: »Ne znam zašto se to dogodilo ali moje osobno mišljenje je da je to nepotrebno, volio bih da toga nema«.


Policija se bavi ovakvim tričarijama dok istodobno razno-razni anonimusi ‘divljaju’ na društvenim mrežama vrijeđaju i prijete.


Hajduk je bio široko omiljen u cijeloj bivšoj Jugoslaviji a sada nekad tako moćni i slavni klub iz tjedan u tjedan sramote neki golobradi ‘navijači’. Prošle nedjelje su jednoobrazno odjeveni crnokošuljaši s motom »Novinari crvi« na prsima, pjevali na riječkom stadionu »Šugava Rijeko smrdljivi grade, pobit ću pola tvoje Armade, šugava Rijeko puna si Srba, ne brini Rijeko ima još vrba«. I nikom ništa. Iz kluba Hajduk se posljednjih godina od straha od navijača i ‘navijača’, koji ih uostalom postavljaju na funkcije u klubu, nikad nitko nije oglasio da osudi takve ili slične gadarije.


Kriteriji policije i sudova nerijetko su nam pravno neshvatljivi kao da u ovoj državi ne bi svi trebali biti jednaki, ravnopravni. Ako njihov rad i nije izravno politički dirigiran, u mnogim slučajevima se policija i sudovi ponašaju kao da žele pogoditi želje onih koji su na vlasti a kad neki novinari žestoko kritiziraju vlast, onda su valjda i neprijatelji i vlasti i naroda (e, a to je najvažnije) i države. Što drugo, nego »locirati, uhititi, transferirati«.