Bivša premijerka

Kosor: Sanaderov odlazak mi je danas manje jasan nego prije pet godina

Dražen Ciglenečki

Tada sam mislila da su u pitanju neki osobni, zdravstveni razlozi, možda umor. Sada sam sigurna da prave razloge nikad nećemo doznati, no on je dobro znao u kakvoj se katastrofalnoj situaciji Hrvatska nalazi 

Pet godina nakon što je Ivo Sanader objavio da podnosi ostavku na sve dužnosti i napušta politiku, Jadranki Kosor taj je događaj još manje jasan nego u vrijeme Sanaderovog dramatičnog odlaska.  

 – Danas još manje znam o tome zašto je otišao. Tada sam mislila da su u pitanju neki osobni, zdravstveni razlozi, možda umor. Sada sam sigurna da prave razloge nikad nećemo doznati. 


 Sanader je naknadno tvrdio da se povukao zbog nemogućnosti sporazuma sa Slovenijom, koja je blokirala hrvatske pristupne pregovore s EU. Činjenica je da je on svojom ostavkom otvorio vama prostor da postignete dogovor sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom, koji Sanader nije mogao niti htio, te tako riješite tu blokadu.


  – Na press konferenciji kad je objavio ostavku, Sanader nije spominjao takvu mogućnost. Tek je, početkom 2010., kad se pokušao vratiti i srušiti vladu koju sam vodila, počeo isticati problem sa Slovenijom. 




 Da, ali on je s Pahorom došao u slijepu ulicu i maknuvši se omogućio je vaš dogovor i nastavak pregovora s EU.


  – Ne, Sanader je ostavkom otežao mogućnost za dogovor i zakomplicirao Hrvatskoj deblokadu pregovora. On je kod većine čelnika Unije, osobno sam se u to uvjerila, slovio kao neupitan autoritet i europski političar koji je sposoban riješavati probleme. Mene se kao premijerku u startu percipiralo kao osobu koja malo zna i slabo se razumije u vanjsku politiku, sasvim suprotno Sanaderu. Sjećam se da je na tom tragu bio moj prvi razgovor s predsjednikom Europske komisije Jose Manuel Barrosom, koji je bio skeptičan da ja mogu riješiti granični problem, kad već Sanader nije. 


 Je li se onda možda Sanader pobojao recesije u koju je zapala Hrvatska, a s kojom se on nije znao nositi i poduzimati nužne mjere?


  – On je sasvim sigurno dobro znao u kakvoj se katastrofalnoj situaciji Hrvatska nalazi. U toj nam je godini BDP pao sedam posto. Neosporno je da je napustio brod koji se opasno nagnuo. Morao je biti svjestan da su u pitanju bile i isplata mirovina i plaća. O tome, međutim, nas dvoje nikad nismo razgovarali, a sastali smo se nekoliko puta i nakon što sam preuzela premijersku dužnost. Tražio je, primjerice, u tim prilikama da ga informiram kako napreduju dogovori s Pahorom, što sam odbila. Smatrala sam da me ne može savjetovati netko tko nije uspio, tko je digao sidro i otišao bez objašnjenja. 


Čvrsta politička figura


Ako je Sanader zaista bio korumpiran, a njegove presude to nedvojbeno potvrđuju, zašto je toliko riskirao svojim odlaskom? Dok je bio premijer nitko ga nije istraživao. 

 – Ponavljam, Sanader je imao rijetko viđen autoritet u javnosti i stranci. Za njega su agitirali i pojedini lijevi političari, intelektualci i novinari. Bio je čvrsta politička figura u Hrvatskoj, ali i u europskim razmjerima, mnogi su mislili da on može biti bilo što u Komisiji odnosno EU, kad postanemo članica. No, kako je bio vrlo vješt političar, morao je procjeniti da se s njegovim odlaskom i Hrvatska može promijeniti. Zato mi i argument koji navodite daje za pravo na zaključak da pravu istinu o Sanaderu nikad nećemo doznati. 


 Jeste li prije pet godina smatrali da je najlogičnije da baš vi zamijenite Sanadera?


  – O tome nikada nisam razmišljala. Tek sam naknadno saznala da je Sanader vodio brojne razgovore s ljudima iz stranke i koalicije o tome tko bi mogao biti premijer u slučaju da se on kandidira za mjesto predsjednika Republike. Dakle, nisam bila jedino ime koje se spominjalo, testirao je još neke iz vrha HDZ-a. Ali, ne bih o pojedinostima zato što mi sam Sanader nikad o tome nije ništa rekao. 


 Je li u vodstvu HDZ-a bilo nezadovoljstva kad je Sanaderov izbor pao na vas?


  – Prvo je meni rekao da će predložiti da ja vodim stranku i vladu, a onda je to rekao i drugima iz stranačkog vodstva. No, na tom sam sastanku iz reakcija nekih od prisutnih zaključila da je i s njima prethodno već razgovarao. Bilo je nezadovoljnih, ali prije svega njegovom ostavkom bez objašnjenja. Nitko nije izrijekom bio protiv mene, ali shvatila sam da pojedinci nisu bili sretni tim rješenjem. 



Sve su češći pozivi premijeru Zoranu Milanoviću da podnese ostavku. Je li moguće da se u tako kratkom razdoblju u Hrvatskoj drugi put dogodi nešto tako raritetno?  – I meni su kao premijerki neki vrlo ozbiljni ljudi sugerirali da podnesem ostavku, zbog iznimno teške gospodarske situacije i nužnih mjera koje su se morale donijeti, poput smanjivanja braniteljskih mirovina, uvođenja takozvanog harača ili odluke o zaustavljanju gradnje Pelješkog mosta. Tada su mi, znači, stizali savjeti da se ne gnjavim sa svim tim, jer ionako neću ni u čemu uspjeti. Moji najbliži suradnici sugerirali su mi i da odustanem od EU, jer da nećemo završiti pregovore. Što se Milanovića tiče, zbog Linićeve akcije i svega što je uslijedilo, stvara se dojam da se Milanović više ne bavi državom nego samo strankom. Vlada nema rezultata, pritisci će biti sve veći. Zato bi premijer trebao dati jamstva da je u ovih godinu i pol dana sposoban napraviti zaokret. Jer, na kraju se ipak sve svodi na to postoji li jasna većina u Saboru. Tako je bilo i u mojem slučaju. Premijeri moraju, poput kapetana voditi brod po olujnom moru, ispraviti ga i usmjeriti prema mirnoj luci.


I suknja mu dobra


HDZ-ov veteran Đuro Perica, koji je nedavno izjavio da bi suknja trebala voditi Hrvatsku, prije pet godina novinarima je objašnjavao da predsjednik HDZ-a ne može biti netko tko nema – pišu.


  – Ha, ha… Đuro Perica je bio iskren i tada je govorio ono što je bilo prevladavajuće mišljenje u HDZ-u, ali se, za razliku od njega, to nisu usudili reći. HDZ je, ipak, uvijek bio prije svega muška stranka. No, danas se moj dragi Đuro ne želi zamjeriti šefu, iako je smijenjen s mjesta predsjednika Kluba utemeljitelja, pa mu je i suknja dobra. 


 U srpnju 2009. pristali ste da vas se za predsjednicu stranke izabere na nedemokratski način, aklamacijom na skupu HDZ-a u zagrebačkoj Areni.


  – Bila je to moja greška. Sazvan je bio izvještajni sabor koji je Sanader svojom odlukom pretvorio u izborni. Tako je i cijelo vodstvo HDZ-a izabrano aklamacijom. Da se tajno glasovalo, bez obzira što bi za svaku dužnost bio samo jedan kandidat, ipak bi se moglo ocjeniti kakav je odnos snaga. Moglo se, recimo, dogoditi da za nekog predloženog glasuje tek tisuću od nekoliko tisuća izaslanika. Ja sam, istina, rekla da ima dovoljno vremena da se izrade glasački listići i kutije, ali činjenica je da nisam na tome inzistirala. Bila sam tih dana u šoku, znala sam kakvu odgovornost preuzimam, a pitala sam se i kako će se ubuduće ponašati Sanader, koji je postao počasni predsjednik HDZ-a. Pokazalo se da to teško može funkcionirati, jer je on zapravo otišao da bi ostao. Sanader je na sjednicama predsjedništva stranke, na koje bi došao, i dalje za sve bio osobiti autoritet, a to je onda činilo smiješnom moju poziciju predsjednice. Sastajao se i s nekim ministrima, što mi je dodatno otežalo donošenje odluka koje su bile dio premijerske dužnosti u uvjetima gospodarske krize.