Ironijom koja može roditi samo kad se blisko isprepletu život i politika, ultrakonzervativna incijativa udruge »U ime obitelji«, adresirana primarno na političku korist desnice i destabilizaciju vlasti lijevog centra, daje potpuno suprotne plodove od željenih.

  Željka Markić i ekipa »obiteljaških« frontmena, podržani iz pozadine glasom Tomislava Karamarka u rijetkim trenucima kad se ovaj ne obračunava s bolješvičkim duhovima iz sredine prošlog stoljeća, postaju pomalo sve uvjerljiviji izborni plakat, sve jača motivacijska grupacija za pretvaranje građana u birače.

  I ne, ovdje se ne radi o biračima na referendumu. Nego na parlamentarnim izborima. I ne radi se o pretvaranju građana u birače ujedinjene desnice pod kapom HDZ. Nego na birače upravo suprotnih opcija.

Pravi trenutak

  Ali, valja krenuti redom.

  Priča o referendumu koji bi se ticao nekih od svjetonazorskih ratova u javnosti se počela spominjati kad je desnica ludila zbog izmjene strogog zakona o umjetnoj oplodnji kakav je donesen u vrijeme ministra zdravstva Darka Milinovića. Iz udruge »I ja sam embrij« tad se spominjao referendum, ali dalo se čuti kako još čekaju pravi trenutak za pravo pitanje.

  Dakle, radilo se o tome da katolička desnica čeka pravu priliku kako bi iskoristila referendum za svjetonazorski udar na vlast. Manjine koje bi se našle, pritom, pod udarom »volje naroda«, mogli su to biti parovi s problemom plodnosti, homoseksualni parovi, nacionalne manjine – svejedno – njihova dodatna diskriminacija bila bi samo kolateralni dobitak.

  Međutim, forsiranje referenduma o manjinskim pravima, u ovom slučaju istospolnih parova, upravo s treskom zatvara vrata svim drugim, sličnim idejama. Referendum udruge »U ime obitelji« će se održati, ali sad se već s priličnom sigurnošću može ustvrditi da će biti prvi i zadnji o manjinskim pravima i po kaotičnim ustavnim pravilima kakva su trenutno na snazi. Okupljanje bezhadezovske većine za ustavne promjene i »obiteljaški« referendum dali su vjetra u leđa starom Lesarovom zahtjevu za sređivanje pravila oko narodnog referenduma i stvar se upravo uglavljuje u ustavne paragrafe. Dakle, većinska diskriminacija na biralištima će se prvog prosinca dogoditi tri puta: tad, prvi put i zadnji put.

  Što će ipak smanjiti arsenal najkonzervativnoj katoličkoj desnici i njenom političkom krilu, HDZ-u, budućih bitaka protiv aktualne vlasti u sklopu odavno najavljene akcije »Oluja 2«.

  Recimo, vukovarski protućirilični referendum o ukidanju prava manjina ako nisu većina teško da će proći kroz novo ustavno sito. A tako bi dobro legao HDZ-u za obračun s agresorskom vlasti koja rastače Hrvatsku…

»U ime braka«

  Drugi bolan udarac ekipi u i oko »U ime obitelji« je ovotjedna odluka Ustavnog suda koju su, u prvi mah, pomozi Bože, krenuli slaviti kao svoju pobjedu. Jer će se referendum održati. Međutim, udruga Željke Markić i drugova bi morala promijeniti svoje ime. Jer je Ustavni sud vrlo jasno ustvrdio kako su i istospolne zajednice – obitelj. I dodao da se ne smiju diskriminirati u pravima u odnosu na ostale vrste obitelji. Jedino što se može štititi Ustavom – a već se štiti zakonom – je ime »brak«. Samo to. Samo etiketa.

  Naravno, i etiketa je diskriminacija. I to će se jednog dana morati promijeniti (u zakonu i Ustavu, prođe li referendum) ako želimo živjeti u društvu ravnopravnih ljudi. Međutim, stotinama kilometara je to daleko od onog što je »U ime ob… braka« željela postići, a o čemu su javno govorili više puta posljednjih tjedana: da se ustavna definicija braka koristi za udar na zakon o registriranom partnerstvu, te da se materijalna, socijalna i ostala prava koja proizilaze iz zajednice dvije osobe uskrate kao neustavna svima onima koji su istog spola (čime bi se barem odškrinulo vrata i za istu diskriminaciju onih koji nisu službeno vjenčani, bez obzira na spol).

  Ali, ništa od toga. Istospolna obitelj bit će zaštićena zakonom, a sad ju je zaštitio i Ustavni sud. Bez obzira što »obiteljaši« i nadzemaljski autoriteti misli o tome.

»U ime HDZ-a«

  Treći poraz udruge »U ime obitelji/braka« tiče se polja na kojem su zapravo nastupali u ime HDZ-a. Politike. Iz racionalnom umu teško objašnjivih razloga, naime, HDZ kao najjača oporbena stranka vrlo malo koristi priliku da lupa po aktualnoj vlasti tamo gdje je ova najtanja: po ekonomiji. Država u dvije godine Kukuriku vlade nije izašla iz recesije, pad se nastavlja, a nikog u Hrvatskoj nije briga što je jedan od glavnih razloga za to duboka kriza u koju je s jeseni 2011. godine upala cijela Europa (i još se muči s izlaskom). Umjesto da neki novi ljudi (jer kad višegodišnji HDZ-ovi ministri pričaju o izostanku strukturnih Kukuriku reformi, to je otužno) lupaju po gospodarskom stanju i vidljivim ekonomskim vrludanjima i neslaganjima vladajuće koalicije, Karamarko vodi svjetonazorske i ideološke ratove sa crvenima.

  Egzemplar takvog rata u kojem je trebao biti u win-win situaciji, dakle referendum udruge »U ime obitelji/braka/HDZ-a«, međutim, baš ovih dana trese Hrvatsku – kontraefektom. Naime, svi oni nedesno politički orijentirani pojedinci i udruge koji su se posljednjih mjeseci gušili u kritici politike Vlade Zorana Milanovića sad žestoko jašu na »PROTIV« valu, koji poziva da što više građana iziđe na referendum i odbije diskriminatorsku ustavnu odredbu.

  Dakle, umjesto da pusti liberalni centar i ljevicu da rastaču Milanovićevu vlast, Markić, Karamarko i ostali su im dali debelog razloga da se aktiviraju PROTIV desnice. I da dobro shvate tko je, zapravo, na drugoj strani.

  Jer, ukoliko u SDP-u (i ostalim strankama Vlade) ima imalo političke mudrosti, neće im za dvije jeseni trebati bolje mobilizacije za vlastite birače od podsjećanja na ekipu koja ih je u prosincu 2013. godine natjerala na referendum. A to je neusporedivo bolja pozicija od one u kojoj ih morate uvjeravati kako je i rast BDP-a od jedan posto ipak – oporavak.