Povratak na staro

Karamarkova tužba protiv Nacionala i već viđeni udar na medije: Duševna bol zabranjuje intervju

Vanja Vesić

Tomislav Karamarko je Josipa Manolića tužio i osobno. Ostaje nejasno zašto je tužbu pokrenuo i protiv tjednika koji je, kako to zahtjeva teorija i praksa novinarstva i Kodeks časti novinara, vjerno prenio riječi svog sugovornika



Tomislav Karamarko aktualni predsjednik HDZ-a i aspirant za mjesto hrvatskog premijera odlučio se obračunati s tjednikom Nacional i tužiti ga jer se kao nakladnik usudio objaviti intervju novinarke Orhideje Gaure koji mu se nije dopao.


Pisali smo da je tjednik 2. lipnja ove godine objavio autorizirani intervju s nekadašnjim suosnivačem HDZ-a i dugogodišnjim obavještajcem u bivšoj i sadašnjoj državi 95-godišnjim Josipom Manolićem. Manolić je kazao za Nacional kako je Karamarko u mladim danima bio vrbovan za Udbu nakon što je ulovljen u sitnom kriminalu.



Tužitelj se nada da će dobiti novce smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na čast, ugled, dostojanstvo ali i da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje. Za Jelinića teze koje proizlaze iz tužbe na razini su političkog kurioziteta:– U izborima imamo kandidata za premijera koji tvrdi da mu je narušeno duševno zdravlje. Osobno mislim da je Karamarko iznimno dobrog zdravlja, a to što on tvrdi da mu je narušeno, to je već pitanje za njega i njegovu stranku – dometnuo je Jelinić u razgovoru s novinarima nakon pripremnog ročišta. Karamarko je inicijalno ročište propustio opravdavajući se predizbornim obavezama. Potaknut kritikama ceha, Karamarkov odvjetnik Veljko Miljević oglasio se na N1 Televiziji – eto baš u formi intervjua:– To nije udar na slobodu medija u Hrvatskoj, ne znam tko to u HND-u smatra? U zakonskom članku o medijima postoji naznaka za koje situacije ne postoji sloboda medija, tj. u kojim se situacijama zbog zaštite drugih prava može ograničiti. Ovo nije prva ovakva tužba, imali smo i puno jače iznose, i nitko nije dovodio u pitanje Zakon o medijima, i članke o odgovornosti nakladnika za štetu koju je prouzročio rad njegovog medija. Tu nema ničeg čudnog, ovo je školski primjer tužbe protiv nakladnika koji je objavio nešto što nije trebao, ili na način na koji nije trebao – uvjeren je Miljević najavljujući da će nakladnik odgovarati za uredničku opremu, naslove i podnaslove intervjua. Inače, članak 21. Zakona o medija navodi da nakladnik ne može odgovarati za štetu ako je informacija objavljena unutar autoriziranog intervjua ili kao vjerno izvješće s neke sjednice. Naslovi su ti koji »nose« tekst i odnose se na sadržaj.




Sve to Manolić je naveo i u svojim memoarima nedavno objavljenim pod naslovom »Politika i domovina«. Suočen s kompromitirajućim navodima koji mu ruše aureolu desno orijentiranog čistunca bez socijalističke prošlosti, Karamarko je Manolića tužio i osobno. Ostaje nejasno zašto je tužbu pokrenuo i protiv tjednika koji je, kako to zahtjeva teorija i praksa novinarstva, napose i Kodeks časti hrvatskih novinara vjerno prenio riječi svog sugovornika, ma koliko one bile neprihvatljive za neku treću stranu. Kad kažemo vjerno, mislimo i na autorizaciju, golu činjenicu da je Manolić svojim potpisom zajamčio da je novinarka njegove riječi točno prenijela i da je intervju – autentičan.


 Zlu ne trebalo, Nacional je razgovor s Manolićem ovjerio i kod javnog bilježnika. Pojednostavljeno rečeno, sugovornik stoji iza svojih izjava i daje svoj pristanak za objavu svjestan da se može izložiti materijalnoj i kaznenoj odgovornosti. Objavljeni materijal može biti upotrijebljen kao dokaz na sudu i temelj za tužbu protiv osobe koja je izrekla sporne rečenice. To se i dogodilo, ali za istinito objavljeni sadržaj Karamarko tuži te iste novine. I u tome je otužni paradoks. Slijedom toga, prvi HDZ-ovac mogao bi pozvati na sud još jednog izdavača, onog koji je izdao Manolićevu knjigu memoara »Politika i domovina«. No, to se neće dogoditi. Zasad.


Osim Manolića, čovjek koji se nada postati novi hrvatski premijer najavio je tužbu protiv još jednog bivšeg obavještajca, Ante Barišića dugogodišnjeg profesora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji je samo potvrdio Manolićeve riječi ali u drugom intervjuu. Kako stvari stoje, Karamarka čekaju barem tri sudska procesa, a tko zna koliko se još intervjua po novinama može izroditi u međuvremenu. Radi mira u ludoj kući novinarska forma intervjua treba se odmah ukinuti… možda da se uputi na mišljenje u Ustavni sud, na ocjenu ustavnosti?! Onako, iz čiste zafrkancije.


Drugi protagonisti


Što bi se dogodilo da je u nekom imaginarnom mračnom scenariju novinar(ka) ili nadređeni urednik nakon obavljenog razgovora zbuksao intervju jer, eto, možda će Karamarko ili neki Marko Markić poželjeti tužiti medij jer mu se neće svidjeti nešto što je napisano.



U slične tužbe protiv medija zbog intervjua i izjava drugih osoba upustio se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, još jedan od aktualnih izbornih kandidata kojeg je premijer Zoran Milanović prozvao za korupciju gradske vlasti tijekom izborne kampanje za lokalne izbore 2013. godine. Bandić je tužio RTL Televiziju i HRT. Krajem 2014. Općinski građanski sud u Zagrebu odbacio je tužbeni zahtjev protiv HRT-a kao neosnovan. Bizarnost u cijeloj priči jest u činjenici da je intervju prenošen uživo pa se nije ni moglo utjecati na sadržaj premijerovog nastupa. Uzalud su Bandiću objašnjavali. Od HTV-a tražio je 15.600 eura odštete zbog navodne klevete i uvrede. Pravosudni je kurioziotet da je tri mjeseca prije druga sutkinja donijela oprečnu presudu i kaznila RTL Televiziju s 50.000 kuna ocijenivši da je ta medijska kuća nanijela Bandiću duševne boli. U obrazloženju presude navodi se da je RTL televizija u programu uživo tijekom izborne kampanje u svibnju 2013., prenijela izjavu premijera Milanovića. Milanović je dometnuo da je zagrebačka gradska vlast na čelu s Bandićem »klijentelistička družina« i da »Zagreb treba očistiti od kurupcije«. Sutkinja Vanesa Brizić-Bahun obrazložila je da je RTL televizija dopustila pronošenje klevetničkih tvrdnji, a da se od njih nije ogradila i drugoj strani pružila mogućnost da se brani.



Naglasak je na »možda«. Možda možete zamisliti rezigniranog Manolića kako se hvata za telefonsku slušalicu i zove u redakciju novinara i urednike raspitujući se kad će taj intervju konačno biti objavljen jer eto, prošli su tjedni, mjeseci… A oni tamo s druge strane slušalice zamuckuju, crvene se od srama i smišljaju neku glupu izliku. Istinabog taj, naizgled imaginarni scenarij, bio je itekako stvaran u modernoj Hrvatskoj, samo su bili drugi protagonisti i neke druge redakcije. Znaju to i puno stariji HDZ-ovci od Karamarka s daleko više utakmica u nogama i njihovi omiljeni glavni urednici s hrpom tekstova svojih novinara koji su se »kiselili« u ladicama i nisu nikad objavljeni.


Čini se da je Karamarko odlučio krenuti stopama svojih uzora, onih poznatih i nepoznatih, kako mrtvih tako i nekih još uvijek živih i živahnih u domovini i bijelom svijetu. I oni su imali isto tako jedan »poseban« odnos prema medijima i često patili od duševnih boli, najčešće zbog članaka u novinama. Teške rane liječili su pozamašnim svotama u kunama, presudama domaćih sudova. Nažalost, Karamarko se, kao u nekakvom suludom retro-scenariju zaigrao tim istim starim kartama kakvih se nerado prisjećamo. Od Nacionala zatražio je i naknadu štete od 200.001 kunu. Zašto ta jedna kuna više, zasad nije poznato, ali je štosno.


Gorka ironija


Cijelu priču mogli bi okrenuti na gorku ironiju zbog apsurdnosti same tužbe protiv Nacionala koji se »usudio« objaviti intervju s Manolićem. No, zabrinjavajuće je što je tužitelj glavni oporbeni političar koji se natječe za pobjedu na izborima, a ima, čini se, ozbiljnih problema sa shvaćanjem uloge i funkcioniranja medija u okvirima demokratskog društva. Što se onda može očekivati ako dođe na vlast? Sličan film već smo gledali. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) osudilo je podizanje tužbe protiv Nacionala naglašavajući da je posrijedi čin zastrašivanja medija.


Predsjednik HND-a Saša Leković upozorio je da mediji koji prenose izjave relevantnih sugovornika o bilo kojem pitanju od javnog interesa ne smiju zbog toga trpjeti nikakve štetne posljedice. Manolić jest relevantan sugovornik, osoba koja je 75 godina u političkom životu na ovim prostorima a pitanje od javnog interesa je i prošlost bivših i sadašnjih političara, ma koliko im ona osobno bila neugodna:


– Istinitost ili neistinitost izjave gospodina Manolića o gospodinu Karamarku treba dokazivati u postupku protiv Manolića, a ne protiv medija koji je prenio tu izjavu – zaključuje Leković. I to je zapravo sažetak cijele ove farse na koju ukazuje i glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić zaključujući da sudski postupak nije ni trebao biti otvoren. Unatoč tome, sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu nakon pripremnog ročišta zakazao je glavnu raspravu za 7. prosinca saslušanjem svjedokinje, upravo novinarke Gaure, autorice razgovora s Manolićem.