Tek kad to naprave, rodit će se hrvatska ljevica, ustvrdio je Tomislav Karamarko u subotu na Bleiburgu. Za Tuđmana, pak, »Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja II. svjetskog rata«
ZAGREB » Franjo Tuđman je, opće je to poznato, jako cijenio Tita i nikad ga se nije odrekao, ali današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji inzistira na retuđmanizaciji Hrvatske, traži od SDP-a da se »odrekne zločina Josipa Broza Tita«.
Još dok je bio samo glasnogovornik SDP-a, Zoran Milanović je gostovao u jednoj HTV-ovoj emisiji i na pitanje da se opredijeli između Tuđmana i Tita odabrao je potonjeg. Kasnije se o ovoj dvojici više nije htio izjašnjavati na taj način. Nedavno je Milanović izjavio da su »Tito i Tuđman najbolje što su Hrvati u datim razdobljima svoje povijesti imali«, kao i da su to »naši lideri i takvi su kakvi su, kom krivo kom pravo, bolje od njih nemamo«. Upadljivo je, međutim, da predsjednik Vlade zadnjih tjedana na skupovima u povodu 70. obljetnice borbe protiv fašizma nije pljeskao kad bi se spomenulo Titovo ime. Bilo je tako dok je cijela dvorana »Vatroslav Lisinski« pljeskala Titu, a i u Pazinu.
– Mi slušamo, rekao bih i licemjerna priznanja da se dogodio nekakav zločin u miru, ali nikako da imenuju tko je kriv. Hrvatska socijaldemokracija nikada neće biti prava socijaldemokracija dok se ne odrekne zločina Josipa Broza Tita. Tek kad to naprave, rodit će se hrvatska ljevica, ustvrdio je Karamarko u subotu na Bleiburgu.
Kroatiziranje maršala
O Titu je Tuđman često i rado govorio i uvijek je to bilo u pretežno pozitivnom kontekstu. Podsjetit ćemo stoga samo na nekoliko intervjua u kojima je veličao Titovu povijesnu ulogu.
»Tito je uspio s tim Narodnooslobodilačkim pokretom da okupi znatan dio nesrpskih naroda. Veći dio hrvatskog, slovenskog, makedonskog, crnogorskog, nego li srpskog naroda. A zašto je znatni dio hrvatskoga naroda išao u partizanski pokret? Ne zbog komunizma, jer se Tito javno zaklinjao da se oni ne bore za promjenu društvenih poredaka i da ne teži komunističkom sustavu, nego da želi stvoriti novu Jugoslaviju kao bratsku zajednicu ravnopravnih naroda. I prema tome u odlukama AVNOJ-a, u odlukama ZAVNOH-a bilo je stvaranje federalne države Hrvatske i drugih, razumije se, republika, ali s pravom naroda na samoodređenje«, izjavio je Tuđman u svibnju 1990., kad još nije postao predsjednik, u razgovoru za Radio 101.
Te je teze Tuđman varirao u javnim istupima tijekom devedesetih godina, dok je bio dominantan hrvatski političar. U travnju 1993. Tuđman je u intervjuu Die Weltu upozorio da je »Tito kao Hrvat razumio nacionalni problem«. »Svojim internacionalističkim, marksističkim svjetonazorom pokušao je svim narodima ponuditi ravnopravnost.
Nabrajanje zasluga
Takvom politikom navukao je na svoju glavu neprijateljstvo Srbije«, izjavio je Tuđman za njemački dnevnik. Iste godine francuskom Liberationu Tuđman je rekao da je »sam Tito, na čelu antifašističkog pokreta i komunističke partije, koja je vodila taj pokret i socijalističke revolucije, bio Hrvat«.
Danas je već pomalo zaboravljena Deklaracija donijeta u studenom 1990., na prvoj konvenciji SDP-a, tada još Stranke demokratskih promjena. U tom se dokumentu ova stranka kritički osvrnula na svoju vladavinu nakon 1945. godine. Tita se izrijekom ne spominje, ali u deklaraciji se jasno određuje prema pokolju poraženih protivnika nakon Drugog svjetskog rata. »Političkog voluntarizma i primjene nekontroliranog nasilja bilo je u ratnom i poratnom razdoblju, kad se ono donekle moglo i razumjeti zbog posebnih okolnosti, ali i kasnije, kad su se političke prilike stabilizirale te se taj način vladanja nije mogao opravdati. Tome pripadaju: nelegalne egzekucije i gruba represija prema u ratu pobijeđenim vojnim i političkim protivnicima«, navodi se u dijelu Deklaracije u kojem se problematiziraju likvidacije začete na Bleiburgu. SDP, ističe se, »smatra svojom moralnom i političkom dužnošću da se javno ispriča svima kojima je iz političkih razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem vlasti u poratnom razdoblju«.
»Jedan državnik kao što je bio Churchill u Drugom svjetskom ratu kazao je da je Hrvatska partizanska, da je Tito ima, a da naprotiv u Srbiji nema antifašističkog pokreta, da su tamo četnici«, kroatizirao je Tuđman maršala.
A to je najizravnije učinio u razgovoru s Jakovom Sedlarom 1998. za njegov dokumentarni film. »Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio veoma pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije, isto tako je želio i da ta njegova socijalistička Jugoslavija bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski Savez i Staljina.
