Slovensko preuzimanje pod istragom

Kako se mariborski odvjetnik dokopao 90 posto dionica Luke Zadar

Denis Romac

Foto Jure Mišković / Cropix

Foto Jure Mišković / Cropix

Preuzmanje Luke Zadar financirala je državna Nova ljubljanska banka, što znači da je operacija imala potporu slovenske vlade, kojoj je na čelu bio Janez Janša



RIJEKA  Nakon punih sedam godina, slovenski istražitelji napokon su razotkrili tajnu preuzimanja Luke Zadar, koju su 2007. za 17,5 milijuna eura preuzeli slovenski menadžeri, a mariborski dnevnik Večer tvrdi da je mozak cijele operacije bio mariborski odvjetnik Ljubo Peče koji je vlasnički kontrolirao fiktivno poduzeće J.I. Storitve preko kojeg je i izvršeno preuzimanje zadarske luke.


Preuzmanje 90 posto dionica Luke Zadar financirala je državna Nova ljubljanska banka, što znači i da je operacija imala potporu slovenske vlade, kojoj je u to vrijeme na čelu bio Janez Janša.


Transakcija je bila izvedena preko sada već zloglasnih financijskih fondova mariborske nadbiskupije Zvon 1 i Zvon 2, koji su prije nekoliko godina završili u stečaju s oko 800 milijuna eura nenaplativih potraživanja vjerovnika, što je zasigurno ubrzalo i razotkrivanje mutnih poslova oko preuzimanja zadarske luke.




Prije nekoliko godina dionice zadarske luke dospjele su u vlasništvo jednog mariborskog taksista, Daniela Robnika, koji je tvrdio kako ih je za milijun eura preuzeo neposredno uoči odlaska fondova mariborske nadbiskupije u stečaj.


Osim protiv odvjetnika Pečea, koji je bio i odvjetnik Zvona 2, slovensko državno odvjetništvo ovih je dana podnijelo zahtjev za istragu i protiv Simona Zdolšeka, Mateje Vidnar Stipolšek i Franca Ješovnika, nekadašnjih vodećih menadžera fondova Zvon 1 i Zvon 2, preko kojih se mariborska nadbiskupija otisnula u svoju financijsko-investicijsku avanturu što je završila financijskim i moralnim bankrotom mariborske nadbiskupije, od kojeg se slovenska Crkva do danas nije oporavila. Kako je provedena cijela operacija?

Prema dokumentaciji koju su prikupili slovenski istražitelji, najprije je u srpnju 2007. najveća slovenska banka posudila 17,5 milijuna eura Zvonu 2, a Zvon 1 je bio jamac tom kreditu, a otpočetka je bilo jasno da je novac namijenjen za financiranje kupnje zadarske luke.


 Potom je Zvon 2 posudio novac Zvonu 1, koji je pak novac u obliku kredita proslijedio društvu I.J. Storitve, koje je onda i formalno preuzelo 90 posto dionica zadarske luke. Problem je, međutim, u činjenici da tvrtka J.I Storitve još od 2006. godine nije bila solventna ni kreditno sposobna – što su dobro znali svi osumnjičenici u ovom slučaju – jer se radilo o fiktivnoj kompaniji koja je služila za realizaciju »specijalnih« operacija glavnih financijskih operativaca mariborske nadbiskupije.


I umjesto da tvrtka J.I. Storitve završi u stečaju, ona se u ovoj priči pojavljuje u ulozi investitora, preko kojeg je izvučen milijunski iznos za koji je oštećena najprije NLB, a potom i fondovi Zvon 1 i Zvon 2, kojima su ostali milijunski dugovi koji, zahvaljujući osumnjičenicima, nisu bili valjano osigurani kod poduzeća J.I. Storitve. U vrijeme kreditne ekspanzije prije velike financijske krize kupovina Luke Zadar vjerojatno je bio dobar posao, no dolaskom krize koja je dovela do burzovnog sloma i velikog pada vrijednosti dionica veliki su investitori preko noći bili na koljenima, s golemim dugovima koje više nije bilo moguće pokriti vrijednošću imovine.