Kako je vrijedno gradsko zemljište za koje se zanima USKOK došlo u posjed Ivice Todorića

Foto N. Reberšak / NL

Grad je za iznimno vrijedno zemljište dobio derutnu nekretninu u Mečarovoj ulici, a da je riječ o vrlo sumnjivom poslu dalo se naslutiti iz procjene vrijednosti nekretnina namijenjenih zamjeni. Procjenu je radio sudski vještak Mirko Kožulj

Ured za suzbijanje organiziranog kriminala proširio je istragu u predmetima zamjene zemljišta između Grada Zagreba i privatnih poduzetnika i na slučaj zamjene zemljišta u kojoj je Grad ostao bez vrijedne parcele na križanju Vukovarske i Heinzelove ulice.

Ta parcela danas se nalazi u posjedu Konzuma, poduzeća najmoćnijeg hrvatskog poduzetnika Ivice Todorića. USKOK sumnja da je u spornom slučaju zamjene zemljišta Grad Zagreb oštećen za najmanje 15,4 milijuna kuna.

Nakon što je Todorićev Konzum preuzeo tvrtku Grokomp, koja je sumnjivom zamjenom nekretnina došla u posjed skupocjenog gradskog zemljišta,  na mjesto direktora tvrtke Grokomp dolazi Stankica Berić, glavna pravnica u Konzumu. Ova osoba poznata nam je iz još jednog slučaja navodnih malverzacija s gradskim zemljištem, onog u kojem su sudjelovali Srećko Ferenčak i Petar Turković. Podsjetimo, Ferenčak i Turković su od Grada Zagreba po povoljnim uvjetima dobili zemljište obećavajući da će na njemu izgraditi centar za dnevnu skrb invalida, da bi zemljište potom prodali Konzumu. Na jednom od ročišta suđenja Ferečaku i Turkoviću Stankica Berić bila je pozvana kao svjedokinja. Naš list o njezinom svjedočenju donio je ovakvu bilješku: »Agresivni način na koji je Konzum inzistirao na kupnji zemljišta Hrvatskog nanbudo instituta (HNI) iznenadio je i suca Zdravka Majerovića koji vodi postupak protiv Srećka Ferenčaka, glavnog tajnika Hrvatske narodne stranke i Petra Turkovića, direktora »Zagrebačkog nanbudo saveza« optuženih za malverzacije s tom nekretninom.  Naime, glavna pravnica u Konzumu Stankica Berić opisala je kako je to zemljište primijetila u proljeće 2002. godine vozeći se prema zračnoj luci. Na povratku s puta pročitala je podatke o vlasnicima zemlje, te se tako povezala s Turkovićem.U prvom razgovoru odbio je bilo kakvu mogućnost prodaje objasnivši da je tamo planirana gradnja za Nanbudo institut. No uprava Konzuma inzistirala je baš na toj lokaciji tim više što je Billa samo kilometar dalje kupila zemljište za svoj trgovački centar i morali smo se boriti s konkurencijom.«

Na ovom mjestu detaljno ćemo opisati kako je došlo do sporne zamjene zemljišta, tko su akteri ovog posla i što se danas zbiva sa zamijenjenim nekretninama. Također, detaljno ćemo opisati kad i na koji način je u posjed zemljišta došao Konzum te objasniti za što je poduzeću Ivice Todorića to zemljište poslužilo. Odluku o zamjeni zemljišta na uglu Vukovarske i Heinzelove s poduzećem Grokomp nekretnine Grad Zagreb donio je 1. lipnja 2007. godine.

 Zaključak o sklapanju nagodbe potpisao je gradonačelnik Milan Bandić, a predmet je za sjednicu Gradskog poglavarstva pripremila tadašnja resorna pročelnica Ninoslava Zeković, protiv koje USKOK zbog toga danas vodi istragu. Grad je za iznimno vrijedno zemljište dobio derutnu nekretninu u Mečarovoj ulici, a da je riječ o vrlo sumnjivom poslu dalo se naslutiti iz procjene vrijednosti nekretnina namijenjenih zamjeni. Procjenu je radio sudski vještak Mirko Kožulj, koji je sudjelovao u cijelom nizu sumnjivih poslova zamjene zemljišta između Grada Zagreba i privatnih investitora, zbog čega je danas Kožulj također predmet istrage. 

Dva elaborata

– Grad Zagreb prihvaća dva elaborata procjene tržišne/prometne vrijednosti nekretnina ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirka Kožulja, prema kojima je vrijednost nekretnina u Mečarovoj 6. utvrđena u iznosu od 1.93 milijuna eura, a vrijednost zemljišta na križanju Vukovarske i Heinzelove (četiri zgrade u Heinzelovoj i dvorište, površine 10.766 m) 2,47 milijuna eura, pod uvjetom da društvo Grokomp nekretnine u roku od 30 dana plati Gradu Zagrebu razliku vrijednosti zamjenjenih nekretnina u iznosu od 544.930 eura u kunskoj protuvrijednosti, stajalo je u zaključku koji je potpisao Bandić.Sporno zemljište na križanju Vukovarske i Heinzelove, dakle, sudski vještak Mirko Kožulj procijenio je na 230 eura po metru kvadratnom, a za posao procjene nije ga angažirao Grad Zagreb, kako bi bilo logično obzirom da se na njegovu procjenu Poglavarstvo oslanjalo, nego je to učinio privatni poduzetnik, vlasnik tvrtke Grokomp. Početkom 2010. godine, kad je cijena nekretnina na tržištu pala u odnosu na onu iz 2007. godine, Grad Zagreb je zemljište u neposrednoj blizini ovog koje je završilo u vlasništvu Konzuma procjenjivalo na 571 euro po kvadratu. Sporno zemljište razmijenjeno s Grokompom, ispostavilo se, procijenjeno je za više nego duplo nižu cijenu od one koju je Grad tražio za zemljište u neposrednoj blizini.

Rodbinska veza

Na ovom mjestu valja nam odgovoriti na pitanje kakvo je to poduzeće – Grokomp, zašto mu je Grad dao priliku da se po iznimno povoljnim uvjetima dokopa atraktivne parcele, tko ga je osnovao i što se s njim događalo nakon sporne razmjene zemljišta. Poduzeće Grokomp nekretnine osnovano je 16. studenog 2006. godine, šest mjeseci prije nego će započeti komplicirana operacija zamjene nekretnina. Poduzeće je osnovao izvjesni Toni Grossi iz Opuzena.

Sudeći prema dva izvora iz Opuzena, Toni Grossi rodbinski je povezan s obitelji Slobodana Ljubičića Kikaša, nekadašnjeg čelnika Zagrebačkog holdinga i bliskog suradnika Milana Bandića. Prema istim izvorima, Toni Grossi rođen je 1985. godine te je u vrijeme dok je s tvrtkom Grokomp obavljao svoj posao stoljeća imao tek 22 godine i još uvijek je bio student. Na ovom mjestu treba na trenutak zastati pa se pozabaviti zgradom u Mečarovoj 6., za koju je Grad Zagreb Grossijevom poduzeću Grokomp dao vrijedno zemljište. Kako je, dakle, mladić došao u posjed derutne zgrade u Mečarovoj ulici. Derutna zgrada bila je vođena kao društveno vlasništvo, a njezin izvanknjižni vlasnik bila je mesna industrija Sljeme. Kad je mesna industrija otišla u stečaj, njezinu imovinu preuzela je tvrtka Rabus, a ta je tvrtka u listopadu 2006. godine dio zgrade u Mečarovoj ulici prodala poduzeću Rytec. Na čelu poduzeća Rytec, valja naglasiti, jedno vrijeme stajala je Ines Krmpot, žena koja će kasnije postati i do današnjeg dana ostati životna družica Slobodana Ljubičića Kikaša. Poduzeće Grokomp nekretnine mladog Tonija Rossija jednu etažu zgrade, prema bilješkama u zemljišnim knjigama, od tvrtke Rytec kupilo je 21. studenog 2006. godine. Podsjetimo, tvrtka Grokomp nekretnine osnovana je samo pet dana ranije. Drugu etažu Grokomp je također kupio od tvrtke Rytec, a pet etaža zgrade u Mečarovoj Grosijeva tvrtka kupila je od poduzeća Sajam automobila, koje se također vodilo kao jedan od izvanknjižnih vlasnika. Tako je završena prva faza poslovne operacije.

Vrlo važnu ulogu u predmetnoj i spornoj zamjeni gradskog zemljišta u Vukovarskoj i Heinzelovoj ulici igrao je sudski vještak Mirko Kožulj, otac proslavljenog hrvatskog plivača Gordana Kožulja. Ovaj sudski vještak pojavljuje se, rekosmo, u cijelom nizu sumnjivih prenamjena zemljišta, pri kojima je modus operandi bio uvijek isti: gradsko zemljište procjenjivalo se na neuobičajeno nisku, a nekretnine privatnih poduzetnika na neuobičajeno visoku cijenu. Osim u zamjeni nekretnina Heinzelova-Vukovarska za Mečarovu, Kožulj je svojim procjenama sudjelovao i u zamjenama nekretnina, pri kojima je Grad Zagreb davao atraktivne parcele na Savici i u Maksimiru, a zauzvrat uzimao parcele u Sesvetskom Kraljevu, na kojima je jedan privatni investitor izgradio naselje koje se zove Iver. Vrlo je znakovito da niti za jedan posao procjene nekretnina vještaka Kožulja nije angažirao Grad Zagreb. Svaki put Kožulja su angažirali privatnici s kojima je Grad mijenjao nekretnine, a gradska administracija na čelu s Milanom Bandićem bez pogovora je prihvaćala Kožuljeve procjene. Te procjene danas su također predmet obrade USKOK-a.

Kad je došao u posjed zgrade u Mečarovoj ulici, Toni Grossi (ili onaj tko je iza ovog mladića stajao?) mogao je nastaviti s operacijom. U informaciji o proširenju optužnice u predmetnom slučaju, USKOK u kontekstu tvrtke Grokomp barata terminom opunomoćenik te nije isključeno da je cijeli posao umjesto Tonija Grossija, koji je službeno bio vlasnik tvrtke, obavljao odvjetnik. O kojem odvjetniku je riječ ne može se za sada naslutiti, jer USKOK u svojoj informaciji ne navodi niti inicijale »opunomoćenika«.

U dobroj vjeri

Grokomp je najprije angažirao Mirka Kožulja da napravi procjenu vrijednosti nekretnina, Grad je tu spornu procjenu prihvatio pa 1. lipnja 2007. godine zamijenio zemljište s tvrtkom Tonija Grossija. S Bandićevim potpisom na zaključak o zamjeni nekretnina završena je druga faza poslovne operacije. U toj fazi operacije, rekosmo, ključne uloge, osim samog potpisnika razmjene Milana Bandića, igrali su sudski vještak Kožulj, pročelnica Ninoslava Zeković te njezin tadašnji zamjenik Boro Kisjelica. Troje potonjih danas su pod istragom, a potpisnik Bandić od istrage je izuzet, jer USKOK za sada vjeruje da je zaključak o zamjeni zemljišta potpisao u dobroj vjeri, pretpostavljajući da u podacima i procjeni zemljišta koju su mu prezentirali Zeković i Kisjelica nema ničega spornog. Dakako, ne može se isključiti da će u tijeku postupka istražitelji dobiti informacije da je gradonačelnik Bandić bio izvrsno upućen u narav ovog posla.

Zacementirana suradnja

Kad je razmjena zemljišta s Gradom Zagrebom obavljena, uslijedio je treći dio poslovne operacije, koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje Konzuma d.d., poduzeća u vlasništvu najvećeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića.  Na dan 9. srpnja 2007. godine, nešto više od mjesec dana nakon što je došao u posjed atraktivnog gradskog zemljišta, mladi Toni Rossi prodaje svoju tvrtku Grokomp Todorićevom Konzumu. Na mjesto direktorice Grokompa imenovana je glavna pravnica u Konzumu Stankica Berić.  Sedam mjeseci kasnije, 5. veljače 2008. godine, tvrtka Grokomp pripojena je društvu Konzum d.d. Atraktivno zemljište na križanju Vukovarske i Heinzelove ulice tako je pripalo koncernu najbogatijeg hrvatskog poduzetnika Ivice Todorića, koji je tijekom cijelog razdoblja vladavine Milana Bandića ostvarivao više nego dobru suradnju sa Gradom Zagrebom. Ta suradnja zacementirana je Todorićevom neizravnom podrškom kampanji Milana Bandića.

Bandić je u utrci za predsjednika, podsjetimo, dijelio građanima Todorićeve jabuke, a njegov izborni stožer bio je u jednom od poslovnih prostora u vlasništvu Todorićevog koncerna. Sam Todorić u to vrijeme govorio je da Bandiću ne pomaže besplatno, odnosno da je u pitanju poslovni odnos s tadašnjim kandidatom za predsjednika. Kad je jednom preuzeo vlasništvo nad zemljištem, Konzum je parcelu dobivenu od grada stao zalagati kao zalog za svoje dugove.

Najprije je založno pravo, 5. siječnja 2010. godine, na deset milijuna eura na zemljište upisala Raiffeisen banka. Ista banka stavljala je na isto zemljište i založno pravo na iznos od 110 milijuna kuna.

Trenutačno je na zemljište na uglu Heinzelove i Vukovarske ulice, koje je nekoć pripadalo Gradu Zagrebu, upisano založno pravo kutinske Petrokemije, na iznos od 95 milijuna kuna. U derutnoj zgradi u Mečarovoj ulici, koju je Grad dobio u zamjenu za atraktivnu građevinsku parcelu, Grad Zagreb otvorio je kuhinju za beskućnike.